Da Srpska može mnogo da trpi, ne trebaju neki posebni dokazi. Evidentno je to na primjerima uspješnih, pozitivnih, ujedinjenih i drugih ”pokreta”, osnovanih od strane političkog establišmenta, uglavnom. Mnogo je to i za prisvojni pridjev, a kamoli za entitet. Istini za volju, Srpska je danas ujedinjena, pozitivna na, odnosno uspješna – samo u svojoj obesmišljenosti. Civilno društvo u ovom entitetu pokazalo se da samo može da posmatra sopstvenu propast – zasnovanu upravo na ideji postojanja istog.
Paradoksalno, zar ne? Slatke li ironije. Ako na primjer imate neko skoro osnovano udruženje građana kojem na tribinu dođu gotovo svi relevantni mediji i predstavnici institucija Republike, da bi debatovali i donosili neke zaključke, rezolucije i slično – o tobože nužnim promjenama u pojedinim ”sektorima”. Zamislite situaciju u kojoj vam na okrugli sto dolaze ljudi koji su zapravo na vlasti deset godina, da bi se usaglašavali kako postoje manjkavosti i kako ih treba mijenjati, vama čije se postojanje može brojati u mjesecima. Kada udruženje građana osnuju ljudi koji su uglavnom istovremeno budžetski korisnici – onda to sve dobije neki smisao. Dobro, ne baš smisao – ali bar pojašnjenje zašto je sve tako kako jeste. Nezaobilazan je entuzijastični podmladak koji se nada da će se uskoro naći na budžetu. Postavlja se samo pitanje kako će toliki da stanu na isti. Nije nemoguće da ovo postane jedna od tački sporenja unutar jednog bloka, te uzvišene kurvanjske djelatnosti u Srba, od milja zvane politikom.
Simuliranjem kritike i civilnog društva simulira se i demokratija. Dosad je bilo toliko povoda za neki oblik građanske neposlušnosti, koji upravo treba da podstakne to neko odgovorno civilno društvo, kakvim se mnogi vole predstaviti. Nije naravno bilo ni simulirane kritike. Ali, niko to realno nije ni očekivao.
Prognoze u domenu društveno-političkog, na našim prostorima su se pokazale potpuno suludom i promašenom rabotom. Osim u jednom slučaju – ukoliko niste dio nekog tabora, jer tad imate te ”insajderske” informacije. Inače, ko bi normalan, oslanjajući se na razum mogao da predvidi preletački karakter narodnih poslanika, na primjer. I da se usudi prognozirati bilo šta, u situaciji gdje je očigledno da su političke partije u najvećem broju postale interesne grupe. One mogu kao takve da imaju i analitičare iste prirode. Ako ne vjerujete piscu ovih redova, pitajte Miroslava Lazanskog. On je trenutno bar, neko ko ima odgovor na sva pitanja.
P.S. U ovom blogu više nije bilo snage da se pomenu pojedine nevladine organizacije koje su postale udruženja od javnog interesa Republike Srpske, kao ni za ime studentskog doma u Palama, niti za to da je sve prethodno nabrojano – plaćeno novcem građana Republike Srpske. Ukoliko vam trenutno ne ide najbolje, sjetite se naše skore prošlosti, pa će vam biti lakše. Tapkanjem u mjestu 20 i kusur godina možda smo stvorili generacije koje bi bile u stanju da je ponove. Jer, u najmanju ruku, u revitalizaciji iste ne vide ništa sporno. Ne vide. Ništa.
Aleksandar Popadić, politolog
BAMBI NOVINARČIĆ!!