Kolumna Basna o ošišanim ovčicama

Basna o ošišanim ovčicama

0

Sastale se sve ovce i ovnovi pa vijećale o radu demokratski izabrane skupštine u svim ovčijim torovima. Konstaovano je da nešta ne ide kako treba i da se tek što se malo stanje stiša, uzburkaju strasti pojedinačnih intresa uokvirenih u oblandi ovčijih strančkih lidera za tobož sve u intresu ovčijeg roda uz lažane zakletve i obećanja, kojih je na izborima bilo na pretek.

Basna o osisanim ovcama

Za pamet da ne pitaš, to odbornicima i stranačkim vođama među ovcama izabranim, ne, nedostaje. Svi su pamet ovčijeg roda popili tako da ostale ovce ionako izluđene nemaju šta više da pričaju i pametuju. Ma koga briga što ostale ovce bleje u toru bez soli i brašna, a i sijena ne dobijaju koliko treba. Što će tim smrdljivim ovcama, koje brabonjaju bolji i moderniji torovi, jer one ne znaju da raspolažu viškom soli, pa so treba davati na malo.

I narod je ”ovca” reče jedan ovan, jer oni za nas ovce kažu da samo znamo da blejimo. Stoga su vladari strogi prema nama, jer kažu, ako ovnu daš previše soli mogao bi da se osoli i pojuri iz tora, na, ne daj Bože demokratsku izabranu ovčiju vlast.

Naša vlast, to jest ovčija, koja je na demokratski način izabrana je dužna da ovce drži u toru i da ih svakog posnog petka plaši strašnim vukom, koji će doći i pojesti ih, kao sirotu crvenkapinu bakicu. Zato sve ovčice moraju biti poslušne i odane uz punu zahvalnost demokratski izabranoj vlasti koja ih čuva od zlog vuka, konstatovano je na vijećanju svih ovčica iz torova u ataru.

A zašto i ne bi, kad ovce i ovnovi imaju uzvišeno i časno pravo da na demokratskim izborima samo glasaju, a kad sve to prođe, ovce trebaju da budu mirne i podaju se demokratski izabranom glavnom ”ovnu” i da što više torove pune jagnjadima, koji će dobijati pomalo soli sve do novih demokratskih izbora kad će uživati u boljoj travi i obilju soli i brašna poprašenim svuda gdje prolaze stranačke vođe sa obećanjima kako će ih i dalje držati potpuno bezbijedne u toru i čuvati od strašnog vučine, a ovce tad trebaju samo da zaokruže olovkom oblik slova ”O” pored jednog imena koje im se pokaže i ostave svoj otisak papka kako bi se nakon toga ponosile što su postale ošišane ovčice.

Za svaki slučaj oko tora će biti postavljeno mnogo pasa, kako preko ”pasiji preskakala” ne bi vuk ni pomislio da skokne u tor među ovčice.

I tako basni o vuku i ovčicama nema kraja, jer su ovčice postale veoma zadovoljne. One bezbijedno žive i bleje u svom toru zahvaljujući obilju hrane i soli koja je obezbijeđena po dalekosežnim i veoma važnim odlukama o njihovoj sudbini demokratske izabrane vlasti.

Bitka za spas ovčica bila je rovovska, iznurujuća i nadovčija iz koje su ovce izašle ošišane, a vunu su vođe prodale bud bilo zašto, samo radi dobra i mira među ovčicama do sledećih demokratskih izbora.

Da, da, zna to i vuk, jer je jednom nagrebusio kad je htio da pojede sirotu bakicu na oči male crvenkape.

Nema vuk šta da traži po ”pasijim preskakalima”, jer ako naleti na pasji sugreb neće ga ni saljevanje strava spasiti, a pogotovo hodžin zapis.

Epilog:

Sve su se ovce dogovorile da ćute i ne bleje, i da će se za svoje vladare u svako doba, ako zatreba žrtvovati samo da njihovom toru ne prilazi strašni vuk.

Savko Pećić Pesa

PODIJELI