Telefonski poziv, umjesto uplate iz preduzeća, model je po kojem su do ovjerenih knjižica došli i radnici Unisa.
Pečat na mjesec dana isposlovao je granski sindikalac, ali više od toga nije mogao. Januarsku platu dobili su u dva dijela. Dogovor je bio da im uprava danas predoči plan kako do ostalih, ali ga nisu dobili ni nakon dva sata razgovora.
– Tako da se oni uvijek smjene kad dođe do pregovora tako da onaj što je prethodni obećao drugi kaže nisma ja to obeća tako da radnici više ne vide izlaza osim u stečaju, kaže Radosava Milanković, sindikat Unisa Derventa.
– Mi nemamo šta više ni da jedemo ni da živimo ni da se liječimo. Nemamo više s čim u bolnicu ići i liječit se. Meni su radnici skupljali da bi ja išla u bolnicu, rekla je Nada Grbić, radnica “Unisa”.
Nema plata, nema materijala, nema ni jednog opipljivog obećanja, razočarani su randici. Osim da kaže da ni njemu nije prijatno i da nema mnogo informacija, više nije mogao ni direktor.
– Ja nemam puno informacija kontaktirao sam sa većinskim vlasnikom, ali vidim opet sada bez neke posebne garancije da vam kažem da smo tu negdje bliže da počnemo da radimo nego ne počnemo, ističe Dušan Živković, direktor “Unisa”.
Radnike kaže direktor neće zvati prije nego što im uplati febrarsku platu. Na ivici strpljenja su i oni koji čekaju penziju. I njih koče neuplaćeni dorpinosi.
– Ovi ne mogu u firmi uplatiit traže od mene 5-6 hiljada maraka, ja to nemam, ja ne znam na čemu sam sada, rekao je Đuro Stojić, radnik sa 40 godina staža.
Desetak ih čeka penziju, sa oko 70.000 maraka bio bi riješen problem, ali para nema. Uprava po ko zna koji put traži još sedam dana. Navodno materijal je u Smederevu, spreman i čeka granaciju za utovar, ali ni nje nema.
I uz to, posla bi moglo biti tek za polovinu radnika. Toliko njihovih potpisa je potrebno i za stečaj, pa dok čekaju iduću srijedu i novi sastanak, nastavljaju štrajk i prave spisak.
