Demokratski odgoj djeteta

Biti danas roditelj i odgojiti dijete, nije lako. Čim dijete malo sazna za okolinu susretne se prvo sa savremenom tehnikom, kao što je kompjuter. A na njemu se svašta može vidjeti. Prvo neke igrice koje ga vode nasilju, pa onda saznaje o seksu, prije nego što mu je za to vrijeme, umjesto da gleda obične, bezazlene crtiće gde se, opet bezazleno igraju miš i mačka, a ne nekakvi ratnici sa savremenim oružjem koje masovno ubija, pali ili razara kuće, automobile, neka skladišta municije, pa što više mrtvih ili veća vatra ili eksplozija, gdje lete tijela ljudi po vazduhu, to je igrica zanimljivija i uzbudljivija. A onda, kada deca izađu napolje, iznesu, sada svoja nekakva oružja, načinjena po izgledu onih iz igrica, pa što bi rekao onaj djeda iz filma “Orlovi rano lete”: “Ožeži, ožeži”.

I kako djeca rastu, tako rastu i njihova interesovanja za onaj seks, što su ga gledali po internetima, gdje nema ljubavi ni simpatija, što bi predhodilo stvarnom seksualnom uživanju iz ljubavi, naravno kada za to sazriju, nego bi htjeli da primjene sav onaj razvrat od seksa, koji su vidjeli na tom internetu. A onda, uz to dođe droga kao nekakav stimulans praznog života, a to opet nađu u mnoštvu kafića ili diskaća, gdje izlaze tek oko ponoći kada bi trebali odavno da budu u krevetu. A kafića na svakom koraku, kao i onih kladionica, koji se otvaraju što bliže školi – to bolje. Tako djeca krenu ujutro u školu, pa prvo u kafić preko puta škole, još u nekom podrumu, gdje nema ni signala za mobilni, pa kada ga roditelj kontroliše, čuje samo ono „pretplatnik trenutno nije dostupan….“, pa jadni roditelj misli dijete je na času, ljubi ga majka, a kada dođe na roditeljski vidi da mu dijete ima, ne nekoliko časova, nego nekoliko dana neopravdanih.

Eh sada, ako roditelj djetetu zabrani da izlazi u grad naveče, diže ga na vreme da ide u školu ili mu ne da bar 20-30 maraka za izlazak, ako mu ne kupi original „Najki“ ili bar „Pumu“ od 150 km-ova, ili ako mu ne uvede internet koji mu služi za sve, samo ne za učenje ili mu ne daje za cigare, onda je roditelj zaostao, grub, teroriše ga i sl.

U školu ne nose torbu sa knjigama, nego samo jednu malu sveščicu, presavijenu na pola i jednu otrcanu olovčicu. E, pa onda iz škole ponesu i jedno „otrcano“ znanje koje im nigdje ne koristi, pa kada završe školovanje, onda završavaju opet u kafićima ili negde na „baušteli“, crnčeći za neku jadnu dnevničicu, pa kada zarade za izlazak u grad preko vikenda, u ponedeljak su ponovo na nuli, a onda „ Jovo, nanovo“. Nova sedmica, nova nafaka, pa sve tako u krug, dok im kičma ne dotraje. A lijepo im je roditelj govorio: „De zamaraj mozak četiri godine, da ne zamaraš kičmu 40 godina“, ali svi su mu bolji prijatelji od roditelja (!?).

Gledam, osnivaju se nekve nevladine organizacije za ovo, za ono, pa i za odgoj omladine. Ubjeđuju ih, pričaju i savetuju kako da se ponašaju. A niko da apeluje na odgovrne i nadležne institucije da uklone razloge zbog čega je omladina na ulici, umesto u školi ili u kući, da ne izlaze u ponoć, a vraćaju se ujutro, da naprave ljude od njih, a ne kriminalce ili nečije robove. Da se zabrani otvaranje kafića i kladionica uz škole, da se odredi normalno radno vrijeme za kafiće do 22 časa, da se zabrani ulazak u kafiće i kladionice mladima i da se takve odluke strogo poštuju i da ne budu samo mrtvo slovo na papiru, jer se to kasnije obija o glavu i roditeljima i društvu.

Naprotiv, vidim da se neki odbornici zalažu čak da se produži vreme rada kafića(!?). Vele, zbog nelojalne konkurencije. Kažu, neki objekti kao kafići na benzinskim pumpama i disko salama, rade duže. Tako ja čujem od nekih dječaka, da se takmiče kako da „uspavaju konobara“. A to vam je da sjede i piju u kafićima do sitnih sati kada konobar više ne množe da izdrži, pa zaspi. E, tada oni idu dalje, gdje radi kafić uz neku benzinsku pumpu, da i tamo „uspavaju konobara“(!?). I tako nam omladina izlazi, kao da ih je obrazovao lično Izet Fazlinović, iz one serije „Lud, zbunjen…“

Zato, APELUJEM na odgovorne da propisima koje donose nastoje ukloniti razloge zbog čega se omladina zadržava do kasno van svojih kuća, da dosledno primenjuju donesene pozitivne propise kako bi pomogli obrazovnim ustanovama i roditeljima da pravilno odgajaju i obrazuju generacije koje će nam itekako trebati kao pošteni i radni ljudi na koje će se moći osloniti i zajednica i roditelji.

L@UFER (ime i prezime poznati redakciji)