Vijesti Društvo Derventski župnik Filip Maršić obmanuo javnost i visokog predstavnika Valentina Incka

Derventski župnik Filip Maršić obmanuo javnost i visokog predstavnika Valentina Incka

22

Sudeći prema dokumentaciji koju smo dobili župnik Maršić je pokušao grubo da obmane javnost i međunarodne institucije.

Ovih dana aktuelna je skandalozna izjava banjalučkog biskupa Franje Komarice kojom je uporedio Banjaluku i Blajburg, kao i izostanak reakcije kardinala Vinka Puljića, istog onog koji je propustio sankcionisati ranije ispade dervenskog župnika Filipa Maršića.

Da podsjetimo, derventski župnik je odmah po svom dolasku pažnju skretao incidentima, ispadima i napadima na institucije Republike Srpske, a manje radom u korist derventskih katolika. Tako je već 2008. godine naprasno zagradio put koji su mještani Omeragića dugo koristili, istina preko naslijeđenog crkvenog imanja, a potom sve to iskoristio da policiju optuži za neadekvatan rad usmjeren protiv Hrvata. Nastavljeno je skandaloznim pjevanjem stihova „Posavino ravna nikad nećeš biti pravoslavna“ 2010. godine u Vidovicama (Orašje), da bi februara naredne godine u Beču derventske Srbe proglasio „onima koji su došli iz šume“. Oktobra 2013. godine župnik Maršić pravosnažno je osuđen zbog napada na službenike lokalne pošte koji nisu željeli da dostavljaju pisma na nepostojeću adresu „Trg Svetog Jure“. Tom prilikom izrekao je niz kletvi i uvreda – što i nije baš hrišćanski. Ne treba ni zaboraviti spomenike koje su katoličke institucije sagradile na Modranu, a više nego očigledno su inspirisane ustaškom simbolikom.

Sa druge strane, prije dolaska u Derventu, Maršić je na sličan način radio i za vrijeme boravka u župi Haljinići (Kakanj), gdje je takođe zavađao narod. Tada, doduše, katolike franjevce i katolike petrovce, a tom prilikom je skrivio i saobraćajnu nezgodu, udarivši svojim automobilom u automobil svog tadašnjeg protivnika (izvor BH Dani, izdanje za 03.05. 2002.).

Ipak, derventskoj javnosti su najpoznatije žalbe župnika Maršića na položaj ugostiteljskog objekta, koji se nalazi na ulazu u Gradsku pijacu. Radi se o objektu sagrađenom 1997. godine, koji posjeduje potrebnu dokumentaciju za izgradnju i kasnije nadogradnje, što je nadležno ministarstvo potvrdilo rješenjem iz 2009. godine, kojim je utvrđenjo da su sva prethodno izdana rješenja konačna (slika 1 i 2).

Faktička situacija je da parcelu na kojoj se nalazi katolička crkva i parcelu Gradske pijace dijeli zid, u čijoj se neposrednoj blizini nalazi ugostiteljski objekat.

U svom više političkom nego svešteničkom djelovanju fra Filip se 2009. godine obratio Visokom predstavniku Valentinu Incku i cjelokupnoj javnosti zbog navodno ugroženih prava (slika 3.), iznijevši tada niz neistina. Ustvrdio je tako da zbog „bespravno“ izgrađenog objekta, koji se „čitavom dužinom naslanja na zid“, ne može da izvrši postavljanje fasade na crkvu, jer je ovaj ugostiteljski objekat „zatvorio jedan od ulaza“. Sveštenik Filip je kao „dokaz“ tome priložio i „kopiju skice“, koju je na svoju ruku i izmijenio (slika 4., originalni dokument i prerađeni).

Sve te tvrdnje, ipak, demantuju nalazi geodetskih preduzeća „Geoplan“ iz Dervente i „Urbis centar“ iz Banjaluke. Prema zapisniku „Geoplana“, sačinjenom sredinom 2009. godine, navedeno je da se ugostiteljski objekat nalazi na parceli Gradske pijace, dok dio objekata katoličke crkve prelazi na parcelu pijace u dužini od pola metra (slika 5 i 6). Takođe se navodi da je na osnovu fotogrametrijske skice iz 1978. godine, izdane od Republičke geodetske uprave, utvrđeno da je tada na mjestu na kojem se danas nalazi ugostiteljski objekat postojao drugi sličan objekat, tako da ni tada nije postojala mogućnost za postojanje prolaza na tom mjestu.

Prema tumačenju banjalučkog „Urbis centra“ (slika 7 i 8) jasno se navodi da prema važećem Regulacionom planu iz 2013. godine nije predviđen prolaz, jer se tu nalazi zid. Takođe, ostaje nejasno zbog čega župnik Maršić nije tražio da se posljednjim Regulacionim planom predvidi formiranje prolaza na koji se poziva, ako za to ima osnova, što je svakako bilo za očekivati. „Urbis centar“ takođe konstatuje da ni ranijim regulacionim planom nije predviđen takav vid spajanja parcela Gradske pijace i katoličke crkve, što je sama suština problema. Iz toga možemo zaključiti da su župnike izjave, prije svega, neosnovane i zlonamjerne. “Urbis centar” je, inače, preduzeće angažovano od strane opštine da izradi poslijednji Regulacioni plan.

Sve ovo vidljivo je i konstatovano u odgovoru Odjeljenja za prostorno planiranje opštine Derventa na pitanja jednog od odbornika SO Derventa koje je postavljeno februara ove godine (slike 9, 10, 11 i 12).

ministarstvo rs
Slika 1
ministarstvo rs.1jpg
Slika 2
molba incku
Slika 3
slika
Slika 4

 

Slika 5
Slika 5
Slika 6
Slika 6
Slika 7
Slika 7
Slika 8
Slika 8
odbornik1
Slika 9
Slika 10
Slika 10
Slika 11
Slika 11
Slika 12
Slika 12

*Ime autora poznato redakciji

PODIJELI

22 KOMENTARI

  1. Reakcije na sustavni napad i laži

    Vaš portal je 2. lipnja ove godine u 16:13, objavio članak «Derventski župnik Filip Maršić obmanuo javnost i visokog predstavnika Valentina Incka», na koji ne mogu ostati ravnodušan jer je u njemu izneseno niz neistina i laži, te pozivam urednika Vašeg portala da se uvjeri u orginalnost dokumenta koji je izdan 22. ožujka 2006. godine u općini Derventa, a izradila ga je firma D.o.o «Geo Astor» – Banja Luka, poslovnica iz Prnjavora, za koji Vi tvrdite da sam ga ja na svoju ruku izmijenio. Više je nego očito, da je objekat kafane «Imperija» bespravan, jer do 2006. godine uopće nije unesen, što je vidljivo iz orginalne skice koju posjedujem. Također treba spomenuti da je kafana napravljena u vrijeme kad je crkva bila srušena, te mi to daje za pravo reći, da oni koji su dali takvu dozvolu su mislili kako Hrvati – katolici se nikada neće vratiti, a katoličku crkvu, koja ima stoljetno uporište na ovom mjestu su time vjerojatno željeli totalno izbrisati. Istina da je prije rata bio kiosk, koji je bio udaljen od objekta katoličke crkve najmanje 2,5 metara, i nije bio čvrstog karaktera. Novinare molim da ispitaju starije dervećane, koji se još i danas sjećaju, da su na tom prolazu ašikovali i sjedili, ukoliko Vam je stalo do prave istine.
    Što se tiče tvrdnje «Geoplana», da je katolička crkva ušla u prostor pijace 0,63 cm, to samo pokazuje da su ljudi iz «Geoplana», dobro plaćeni da tako napišu, jer zid od pijace je ostao još od prve crkve, koja je građena prije više od stotinu godina, te molim stručnjake da izađu na teren i utvrde starost tog zida, kojega namjerno nisam htio fasadirati, znajući na kakve su podvale spremni oni, kojima je u intresu laž i kleveta. Crkva je više od stotinu godina imala ulaz s pijace, od kojih se jedan i danas koristi.
    Kakva prava imamo mi Hrvati – katolici, govori i to da pravosnažna presuda Vrhovnog Suda Republike Srpske od 10. travnja 2013. broj: 13 O U 001585 12 Uvp, i nakon tri godine nije provedena.
    Kad je u pitanju crkveni posjed u naselju Omeragići, navedeni put nažalost i danas prolazi dijelom crkvenog posjeda, te se na taj način na silu želi oteti ono što nikada nije pripadalo današnjim korisnicima puta. A pogotovo što ostali dio puta prolazi kroz privatne posjede, odnosno dvorišta mojih župljana.
    Kad je u pitanju incident vezan za Trg Sv. Jure, moja savjest je potpuno mirna, a pitam se nije li sramota vlasti i institucija ove općine, da Derventa, koja je prije rata imala više od 22.000 Hrvata – katolika, danas nema niti jednu ulicu koja bi nosila hrvatski ili katolički naziv. I to je također javni pokazatelj kolika prava danas u ovom gradu uživaju Hrvati – katolici.
    Kolika prava uživaju Hrvati – katolici, govori i zgrada Crkvenog križa, za koju svi dervenćani znaju da je bila škola časnih sestara, a do danas nije vraćena u posjed istih, te oduzeta crkvena zemlja sve do potoka, koju su uživale sestre i župnik ispod župne kuće sve do potoka, te kuća sestara uz Ukrinu, dok je Pravoslavnoj crkvi vraćeno sve što joj je u vrijeme komunizma oduzeto.
    U posljednjih par godina više osoba iz Europskih zemalja, koje su me posjetile zapitali su me, kako to da oko pravoslavne crkve je onoliko svjetlosti, dok je katolička crkva u mraku? Odgovorio sam joj da to pitanje postave nadležnim vlastima, te smatram da je i to pokazatelj kolika prava uživamo mi Hrvati – katolici. Kad sam od općinskih vlasti tražio da se osvijetli i katolička crkva, dobio sam odgovor, da projektom to nije predviđeno.
    Ocjene autora gore navedenog članka na Vašem portalu, koliko sam uradio u ovih zadnjih jedanaest godina za Hrvate – katolike u ovom kraju uopće ne smatram kompetentnim niti dobronamjernim, jer o tom ocjenu mogu donijeti samo oni kojima sam poslan i za čije pravo se zalažem i dobri Bog, koji će na kraju mog života donijeti svoj sud o mom, ali i o radu svih onih, koji uporno sve ove godine, lažima i klevetama žele za sebe dobiti ono što im ne pripada.

    Nije mi namjera baviti se politikom, niti to želim, ali kao župnik dužan sam zalagati se za prava vjernika kojima sam poslan i uvijek govoriti istinu i samo istinu, makar to bilo po cijenu vlastitog života, jer sam Isus nas uči da će nas jedino Istina osloboditi (Usp Iv 8,32). Prepuštam čitateljima nek samo donesu svoj sud, tko ovdje obmanjuje javnost.

    Derventa 3. lipnja 2016.

    Filip Maršić, župnik

    • Gospodine Filipe pričati o ulici u Derventi na “katoličkom ili hrvatskom nazivu” u vrijeme kada u Hrvatskoj na ćirilićne table dobiju napad panike i pjenu na usta, krajnje je suludo i besmisleno.Ne bih komentarisao ništa ali ne mogu da ne odgovorim na Vaš komentar kako su katolici i Hrvati ugroženi u Derventi pošto niko sem Vas to ne vidi.Ne postoji Hrvatofobija kao kod Hrvata u Hrvatskoj Srbofobija,niti jedan veći incident na nacionalnoj osnovi da je zabilježen u Derventi,povratnici se bez problema mogu vratiti ako hoće.Ne razumijem stvarno o čemu pričate…

      • Neka tzv. RS Hrvatima i Muslimanima izgradi sve porušene kuće, škole, ceste, omogući učenje Hrvatskoj jezika u školama itd.., ni više niti manje što je već Hrvatska prije cca 10 godina uradila za Srbe (zadužila se da bi obnovila srpske kuće). Neka Dodik digne kredit ili neka mu posudi novce njegovi veliki prijatelji Srbija/Rusija. Hrvati su narod u Bi H, a Srbi su nacionalna manjina u Hrvatskoj; tu je velika razlika, mada i nacionalne manjine trebaju imati sva prava koja im pripadaju. Više prava na svim poljima imaju Romi u Hrvatskoj nego Hrvati u tzv. RS. U RH se vratilo cca 100000 Srba; u Hrvatskoj nisu protjerani Srbi iz dijelova gdje nije bilo ratovanja (Istra, Rijeka, Zagorje, Zagreb itd.),; a i protjerani su sa područja nakon što su ih okupirali i izvršili zločine i na kraju su ipak pozvani da ostanu, ali su poslušali svoje vođe i otišli. Trebali su prihvatiti hrvatsku državu i svi bi mogli ostati (slijepo su vjerovali Miloševiću, Karadžiću i Mladiću – gdje je i jedan Srbin tu mora biti srpska država), na kraju su samo sebi naudili; međutim to je očito i dan-danas teško je nekima prihvatiti da postoji hrvatska država; dok su Hrvati protjerani iz Banjaluke, Prijedora itd., gdje nije bilo prve crte. Trebamo govoriti o činjenicama.

        • Требамо говорити о чињеницама. Кад завршите са лупањем ћириличних табли.

          Хрватска није ништа урадила за Србе, осим што је додијелила оно што је морала. И то што је сама срушила.

          Побили сте 2000 Срба након Олује, кад није било више војске, срушили 22000 кућа…то је Хрватска урадила.

          Ко вам брани да се враћате? Мада, мораћете избацити то “ткз.”

          • opet činjenice:
            -okupirali ste 1/3 teritorije RH i izvršili zločine (Vukovar, Škabranja itd.), znači RH je morala osloboditi svoju zemlju
            -RH je obnovila srpske kuće, a kad će RS koja ih je sve srušila (nikad, pa ni tada)
            -obnovljeno je samo 3 % kuća Hrvatima
            -od 1995 – cca 2005 niste nam dali da se vratimo (neki su probali pa su završili kao kardinal Puljić u kripti u Derventi -1998; jedva su on i nekolicina vjernika izvukli živu glavu; sad nakon toliko godina govoriti o povratku, a da još uvijek nisu ispunjeni temeljni ljudski uvjeti (obnova, školstvo, zastupljenost u državnim/lokalnim institucijama) nema smisla. Jednog dana će RS (nećemo stavljati tzv. rs, barem dok ne dođe Dayton 2) morati isplatiti ratnu odštetu, ako već neće izvršiti obnovu kuća.
            -ništa nije dovijeka, pa niti ovakva RS, stižu emigranti/Arapi, pa ćete se sa njima lakše dogovoriti nego sa križem

          • Какве су то чињенице? Па ви сте кренули у рушење једне државе за коју је пало стотине хиљада српских живота.

            А кад је све кренуло, онда су ХОС-овци пренијели рат из Славоније у БиХ, убијајући цивиле. Исто тако и у Дервенти, на Чардаку. Изгубили сте Посавину у рату и Дејтону. Република Српска није срушила ничије куће, срушене су кад су хорде усташа покушали да нас након Другог свјетског рата униште потпуно.

            Шта није испуњено? Имате своје политичке представнике, странци вам обнављају куће…шта чекате? Каква 98. година? Знаш ли ти да данас у Вуковару уништавају све српско? Данас човјече…

            Маштајте о Дејтону 2, маштајте о свему…маштајте да ће вас крст спасити.

        • Tako kažu na HRT-u pa mora da je istina puna činjenica.E moj druže da je sve tako jednostavno kao što nije.Hrvati su narod a Srbi nacionalna manjina,tu si u pravu mora se priznati ali isto tako moraš znati da su Srbi do 1991 bili takođe konstitutivan narod u Hrvatskoj dok niste izvršili najveće etničko čišćenje od II svjetskog rata.Ni to vam nije dosta pa sada napadate ćirilicu gdje god stignete.Malo šizofreno ponašanje ako mene pitaš.Dakle kada su Srbi u pitanju nije etničko čišćenje(vođe pozvale na bježaniju) a kada su Hrvati u Posavini onda jeste. Pozvani da ostanu!Haha!Evo ja tebe pozivam da se vratiš!Najgore od svega stariji ljudi koji nisu imali snage da idu u danonoćne kolone izbjeglica su ostali i na kraju mučki ubijeni na svojim ognjištima.Jako je nemoralno ubijati nemoćne starce.Što se tiče Zagreba i Istre mnoštvo je slučajeva ubijanja i progona uglednih Srba a da ne pominjem porodicu Zec iz Zagreba koja mučki ubijena samo zato što su Srbi.Vi u Derventi imate daleko veća prava nego prosječan Srbin u Hrvatskoj koji mora paziti šta će i gdje reći jer na predznak srpski dobijaju napad šizofrenije…

          • opet činjenice:
            -je li bilo ratnih djelovanja u Vojvodini, pa je protjerano preko 30.000 Hrvata
            -osim Posavine skoro da i nije bilo bojišnice u RS, pa su svi Hrvati protjerani
            -stalno spominjanje obitelji Zec, a tisuće hrvatskih obitelji ubijeno/protjerano iz RS i Vojvodine, nema smisla, mada je svaki život bitan
            -gdje su to Srbi ubijani u Istri, Zagorju, Varaždinu, otocima itd. (ne ismišljaj gluposti i čitak malo i druge medije, a ne samo iz Srbije i RS); zato smo i došli u rat jer se i dan-danas službena politika Srbije (četnici na vlasti) i RS temelji na lažnim brojkama od 800000 ubijenih Srba u Jasenovcu, a svi relevantni domaći i inozemni čimbenici govore o brojci od 83000 ubijenih, ali ne samo Srba, nego i Hrvata-partizana, Židova, Roma itd., čak je i onaj Pupovac prihvatio ove brojke, koje su da se razumijemo jako velike; svačiji život je isto vrijedan. Ono što je Dobriša Cosić napisao/rekao sve govori; Dobrica Ćosić, „otac srpske nacije“:

            -„Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“

            -„Laž je srpski državni interes.“

            -„Laž je u samom biću Srbina“.

            -„U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.“

            -„Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…“

            Na kraju svi bi se trebali vratiti na svoja ognjišta; niti smo mi Hrvati iz Posavine svojom voljom htjeli otići u Hrvatsku, Austriju itd., niti su Srbi htjeli iz Hrvatske doći živjeti u RS i Srbiju; nažalost ispalo je kako je ispalo. Što će bosanskim Hrvatima zapadna Bosna (Grahovo, Drvar i Glamoč), kao i Srbima Derventa, B, Brod, Modriča i Šamac). Zato kažem jednom će doći vrijeme/druge generacije koje će Bosnu prihvatiti kao svoju državu, a ne živjeti u njoj, a sanjati Hrvatsku/Srbiju.

  2. Nema smisla raspravljati zato što su ti argumenti totalno šizofreni!Prestao sam čitati kod Dobrica Ćosić, „otac srpske nacije“.Totalna glupost HRT-a.Srpsku slavnu istoriju možete samo sanjati u mislima.
    Evo za Posavinu jedan tekst pa pročitaj šta god zanimljivo,možda se nađeš!

    O Hrvatima

    Kraj slomljenog mača
    Ti ne znade mreti kraj slomljenog mača,
    Na poljima rodnim braneći ih časno,
    Kitio si cvećem svakog osvajača,
    Pevajuć mu himne,bestidno i glasno.

    Slobodu si večno ,zakržljala raso,
    Čekao da donesu tudji bajoneti,
    Po gorama svojim tudja stada paso,
    Jer dostojno ne znaš za slobodu mreti.

    Pokaži mi redom viteze tvog roda,
    Što balčakom sruku slomiše ti lance,
    Gde je Karadjordje tvojega naroda,
    Pokaži mi tvoje termopilske klance.

    Sa tudjinskom kamom si puzio po blatu,
    Krvološtvom zvera,pogane hijene,
    Da bi mučki udar sledja dao bratu,
    I ubio porod u utrobi žene.

    Još bezbrojna groblja zatravio nisi,
    A krvavu kamu u nedrima skrivaš,
    Sa vešala starih novi konop visi,
    U sumraku uma novu gazdu snivaš.

    Branio si zemlju od nejači naše,
    Iz kolevke pio krv nevine dece,
    Pod znamenje srama uz ime ustaše,
    Stavio si Hrista,slobodu i svece.

    U bezumlju gledaš ko će nove kame,
    Oštrije i ljuće opet da ti skuje,
    Čiju li ćeš pušku obesit o rame,
    Ko najbolje ume da ti komanduje.

    • У Хрватској су тренутно на власти декларисане усташе,нема смисла сњима полемисати!
      Само да додам ријечи славнога Живојин Мишића о Хрватима: „Из свега што сам чуо и видео ја сам дубоко зажалио што смо се на силу Бога обмањивали некаквом идејом братства и заједнице…сви они једно мисле, то је свет за себе, ма са каквим предлогом да се појавиш… То нису људи на чију се реч може ослонити. То је најодвратнија фукара на свету, која се не може зајазити ничим што би јој се понудило. Ти су људи сви одреда, прозирни као чаша: незајажљиви и у толикој мери лажни и дволични да сумњам да на кугли земаљској има већих подлаца, превараната и саможивих људи…”

  3. Balkan je leglo krkana koji se u nedostatku osobne pameti rado kriju iza kolektivne . Krkanima je oduzeta mogućnost da određene stvari skuže sami nego uvijek traže da drugi ” pametnjakovići ” umjesto njih budu razboriti . Dokle marvo sa tim Jasenovcom . Što su imali moji djedovi s tim ako su rat proveli u njemačkom ropstvu ( radeći na poljoprivrednim imanjima u za tadašnje uvjete dalekoj Njemačkoj ) ? Jesu li se vaši djedovi u to vrijeme bavili humanitarnim radom? Kad ste tako načitani zašto se ne osvrnete malo i na ” herojski ” čin Puniše Račića ? Jugoslaviju je srušio Slobo težnjom da svi drugi narodi rade a on i njegovi pajdaši žive od tuđeg rada . Koje su to nebuloze porediti rat u Hrvatsko i Bosanskoj Posavini . Srbi u Hrvatskoj su trebali ratovati za svoja prava u Hrvatskom Saboru a ne neovlašteno rušiti balvane . Prvi su na Balkanu etnički očistili svoju paradržavu te prisvojili tuđu imovinu . Na kraju si mogli planom Z-4?dobiti državu u državi no to je bilo malo za njihov apetit . Dobili su na kraju po ušima . Jesu li trebali dobiti nove apartmane po Jadranu za nedjela koja su počinili ?
    U Posavini je prva žrtva bio Ivica Katavić iz Ritešića kojeg je srpska straža u Bosanskim Lužanima skupa sa njegovim suvozačem zarobila te sprovela do okupiranih Okučana gdje je zvjerski premlaćen a desetak dana poslije njegov lijes isporučen kako bi bio pokopan .
    Rat u BiH najbolje je na samom početku ilustrirao jedan prilog na huškačkoj tadašnjoj RTS . Uglavnom srpske palikuće ušle u muslimansko selo Brijesnica te reporter umilnim glasom pojašnjava da srbadija ” oslobađa ” Brijesnicu . Od koga ? Od njenih žitelja ? Natavno na džamiju su digli srpsku zastavu . Velikog li podviga rastjerati nenaoružano pučanstvo ta zaposjedti njihove domove . Za ove krkane koji prave paralelu između rata u Hrvatskoj i Posavini malo pojašnjenje . U Hrvatskoj su Srbi ratovali protiv države u kojoj si živjeli i borili se za njeno uništenje . U Bosanskoj Posavini su se njeni žitelji borili za svoju domovinu BiH protiv pljačkaških hordi koje su nakon ulaska opljačkali i uništili sve civilizacijske tragove na tom području . Oteto je uvijek bilo prokleto . Na kraju će nestati i Genocidnog entiteta . Izgubit će te ga kao i svoju kolijevki srpstva .

    • Брини се ти за Лијепу Вашу,нешто Вам и не иде ових дана…а нама остави нашу Републику Српску.Можете само да цркнете од зависти а да имате имало памети као што немате борили би се за опстанак РС и јачања трећег хрватског ентитета јер је то једини начин опстанка БИХ и других народа у БИХ сем муслимана,тј данас “бошњака” или сутра ко зна како ће се звати!

      • Ti si jedan tipičan slučaj osobe ispranog mozga . Mi da se borimo za jak Genocidni entitet ? Svašta budali padne na pamet . Treći entitet ne postoji a da postoji gdje bi po tvome mišljenju trebao biti ? U Hercegovini ? Nas Hercegovina uopće ne zanima nego nas zanima Posavina koja nikada nije bila srpska !

        • Немаш мозак па не може ни бити испран!Шта тебе занима или не занима интересује ме колико и ти сам тј. не интересује ме ни ти ни шта тебе занима!Посавина никад није била ни Хрватска него мултиетничка као и цијела БИХ па према томе својатање исте је одраз твоје личне фрустрације што сте изгубили рат у Посавини…

          • Daj budalo ostavi se šuplje priče ! Niko ne spori Srbima da žive gdje god hoće . No u Posavini od Johovca pa sve dalje do do Derventw i prema Bosanskom Brodu nije vas bilo puno tako da je to područje koje ste ” oslobađali ” nikad nije bilo vaše . No nemaš ti pameti da to skužiš .

          • Jure od koga ste oslobađali Krajinu,Bosansku Krajinu,Grahovo,Drvar,Petrovac,Glamoč kada tu žive isključivo Srbi?Razmišljanje ti baš nije jača strana…E moje pile!

  4. Ovaj novinarcic sta je napisao ovaj suludi text lupa onako bezveze.Svi koji iole poznaju Vlc.Marsic znaju koja je to ljudina i kakav je to covjek i da nikad u zivotu nije izricao neistine niti se bavio takvim glupostima.Na sve napade i spletke koje je dozivio u Derventi je odgovorio kao covjek i istinitno,ne skrivajuci se iza pseudonima niti laznih profila nego pod svojim imenom zato sto stoji iza svega sto kaze.Covjek je sposoban i obnovio je crkvu brze nego ijedan drugi svecenik i uveo veselje i pjesmu u tu jadnu Derventu.Napadaju ga neki sitni mozgici koji misle da mogu parirati jednom takvom covjeku i prave falsifikate pa podmecu kao neki dokaz a kasnije im se gace tresu da on ne bi objavio istinite cinjenice i njihove uvrede i prijetnje.Covjek gdje god dodje donosi veselje a ne zavadu kako tvrdi autor-novinarcic ovog glupog clanka i zasto da suti na sve napade i optuzbe,ima pravo kao svatko da brani ono u sta vjeruje i sta je njegovo.11 godina odolijeva raznoraznim vrstama podvala,prijetnji i neistina jer je covjek snaznog karaktera a ovakvi clanci samo dokazuju da njihovi autori i njima slicni ne znaju sta bi od muke vec pribjegavaju jedinom sta znaju,izmisljotini i bljuvotini!

    • Brzo će još jedan tekst koji će posve ogoliti fenomen župnika Filipa.

      A svoje veselje sa fašističkim stihovima neka nosi daleko.

    • Galerija Impresum
      DANI
      br. 255
      03.
      Maj
      2002.

      Arhiva Dani
      255

      Esad Hećimović
      [email protected]

      “Bez Kraljeve Sutjeske i Bobovca nema Bosne. Ovdje je živio bosanski kralj. Ovdje je središte Bosne. Ovo je sada udarac franjevcima što su čuvali Bosnu”

      Katolici Kraljeve Sutjeske između Franjevaca i Petrovaca
      Sukob na oltaru domovine
      Uoči subotnje proslave osnutka župe Haljinići, napetost među katoličkim pukom i svećenicima raste. Od naroda se očekuje da ostavi franjevce u samostanu i prikloni se duhovnim uputama petrovaca. Vjernici poručuju: franjevci su sa nama bili stoljećima, čuvajući Bosnu, a petrovci su otišli za vrijeme rata. Katolici iz Kraljeve Sutjeske i okoline, centra bosanske državnosti i jednog od najvažnijih toponima ove zemlje, najavljuju proteste. Župnik prenosi policijsku najavu da iz Sarajeva, za kardinalom Puljićem, dolazi 30 specijalaca

      ladenka Tunjić je odlučila da na svoj način odbrani porodičnu tradiciju: “U subotu, četvrtog maja, svojim tijelom zaustavit ću kolonu u kojoj će biti i kardinal Vinko Puljić. Ne dam im da idu neovlašteno mojim putem, preko moje njive.”

      Preko njive njene babe Ruže prolazi put do lokacije župne crkve u Haljinićima. Ruža Mihalić i Veronika Šljivić su prije 25 godina zaustavile kolonu crkvenih velikodostojnika i provele tri dana – u zatvoru. Baba Ruža je poklonila zemlju franjevcima, ali je Crkva odlučila da je sada koristi na drugi način.

      Još prije četvrt stoljeća, odlukom Vatikana, formirana je župa Haljinići. Katolici iz ovog naselja, koji tradicionalno pripadaju župi Kraljeva Sutjeska, nisu poslušali crkvenu naredbu. U temelju svake župe je crkva, a crkva u Haljinićima i poslije 25 godina ima samo položen kamen temeljac. U Haljinićima se, ipak, čuje crkveno zvono, iako nema zvonika. Župni ured se nalazi u jednoj kući, a snimljeni zvuk zvona se emitira putem razglasa. U župi Haljinići imaju i župnika, velečasnog Filipa Maršića.

      Između sebe i naredbe Ipak, većina katolika u ovom području i dalje želi da pripada župi Kraljeva Sutjeska, koju vodi mladi gvardijan franjevačkog samostana fra Vjeko Tomić. Iako je katolički puk u ovom kraju podijeljen između lojalnosti franjevcima i petrovcima, Crkva je odlučila da proslavi četvrt stoljeća osnivanja župe Haljinići. Bio je to razlog za uzbunu među onim mještanima Haljinića koji žele da ostanu u župi Kraljeva Sutjeska. Vjernici su se dodatno uznemirili kada su čuli da dolazi kardinal da ponovo položi kamen temeljac za župnu crkvu u Haljinićima.

      Na konferenciji za novinare, u ponedjeljak, o svojim razlozima protesta govorili su Mladenka Tunjić, Milo Aždajić, Josip Miloš, Luka Lukić i Jozo Brkić.

      “Iako je župa proglašena davno, ona do sada nije stvarno postojala. Tek kada se izgradi crkva, ona će postati stvarnost. Katolici Haljinića i drugih mjesta bit će onemogućeni da traže usluge i duhovnu opskrbu od župe Kraljeva Sutjeska. Za krštenje djece, za vjenčanja, sprovode, za oškropljivanje kuće, za mise, za vjersku poduku, za sav naš vjerski život brigu će preuzeti biskupovi svećenici, petrovci, a franjevcima će biti zabranjeno da bilo šta rade sa nama. Svi franjevci su ostali, a petrovci su otišli za vrijeme rata. Sada su se vratili i opet nam nameću nešto što nećemo. Ogradili su srce župe Kraljeva Sutjeska i žele da nametnu župu u župi. Oni dijele brata od brata, žive od mrtvih na grobljima, susjeda od susjeda, djecu od roditelja. Franjevci su okupili, sabrali i sačuvali narod, a sad im se oduzima svaki uticaj u narodu. Pozivali smo i kardinala Puljića na dijalog, ali on samo kaže: ‘Svi ste vi moji, sve je to moje.’ Tražili smo i da idemo kod Pape, ali kažu da ne možemo mi u Vatikan. Oni ne shvataju da crkva nije samo zgrada, nego je crkva narod u župi”, kaže Mijo Aždajić.

      Ovaj mašinski inžinjer iz kakanjskih rudnika kaže za sebe da je ponosan što je rođen u župi Kraljeva Sutjeska. “Bez Kraljeve Sutjeske i Bobovca nema Bosne. Ovdje je živio bosanski kralj. Ovdje je središte Bosne. Ovo je sada udarac franjevcima što su čuvali Bosnu. Nema ništa jače od tradicije. Hrvati Kraljeve Sutjeske su često bili zaboravljeni, odbacivani i ucjenjivani zbog podjela unutar hrvatskog naroda za dobrobit pojedinaca i grupa. Mi smo ostali ovdje i kada su nas nagovarali da odemo, a sad nam opet naturaju nešto što nećemo. Ranije je vjera bila zabranjena, a sada se natura. Crkva hoće da uđe u državu. Kardinal Puljić jedno priča, a sasvim drugo radi iza leđa. Puljić nikada nije javno pozvao katolike da se vrate u Kraljevu Sutjesku”, kaže Aždajić.

      Bagdadski vjernik “Mještani Bjelavića su poručili da nikada do sada nisu bili podijeljeni, pa neće dozvoliti ni kardinalu da ih podijeli”, dodaje Luka Lukić. “Ja sam i u Bagdadu išao u crkvu i niko mi nije branio. Sad hoće da mi kažu da više ne smijem kod franjevaca u Kraljevu Sutjesku, niti oni smiju da bilo šta rade kod mene. Pa ja sam obišao sve od Perzijskog zaljeva do Sjevernog mora i nigdje takvo šta nisam vidio. Tako se ne ide u Evropu”, čudi se Jozo Brkić.

      “Luku i mene su ljudi izabrali u Ekonomski savjet župe Kraljeva Sutjeska, ali Crkva ne dozvoljava naš izbor. Kažu da mi živimo u župi Haljinići i da se mi nećemo oko toga pitati. To nas je najviše pogodilo”, dodaje Josip Miloš.

      Mještani Haljinića i Kraljeve Sutjeske se žale da je crkvena namjera otcjepljivanja župe Haljinići iz dosadašnje župe Kraljeva Sutjeska postala novi razlog podjela i sukoba unutar ionako desetkovanog katoličkog puka. Od nekadašnjih dvadesetak hiljada, u Kaknju je sada oko pet hiljada katolika-Hrvata. Mještani kažu da im je trenutno najveći problem spor oko vjerske poduke u školama. Vjeroučitelji su i crkveni namještenici i državni uposlenici. Kao i oko toga ko će duhovno skrbiti o starijima, vođen je spor ko će podučavati djecu vjeri. Rezultat sporova je da su djeca ostala neocijenjena iz vjeronauke.

      Naši sagovornici tvrde da se prvo pokušalo spriječiti franjevce da uopće ulaze u školu, a potom je predložen kompromis. Sada se franjevci brinu o prva četiri razreda osnovne škole, a petrovci podučavaju vjeri djecu od petog do osmog razreda. Još dodaju da je problem ko će djecu ispitivati i ocjenjivati njihovo vjersko znanje.

      Slavlje uz specijalce U poznatom franjevačkom samostanu Kraljeva Sutjeska sada je ostalo sedam franjevaca. Iako su četiri franjevca umirovljena, oni, ustvari, ostaju u službi dok su živi. Takva su pravila ovog veoma poštovanog reda, objašnjava fra Vjeko Tomić, gvardijan. “Mi smo u poziciji da budemo lojalni odlukama Crkve, ali i da prihvatamo činjenično stanje. Nećemo sudjelovati u zakazanoj proslavi u subotu, jer tu nema šta da se slavi. To je jedna žalosna obljetnica i nikako nije za slavlje. Postoji spor oko zemljišta, a ljudi su odbili stvaranje te župe, mada je ona zakonito formirana. Ne razumijem šta tu ima da se slavi. Ako ljudi nešto ne prihvataju, onda treba tražiti rješenje na zadovoljstvo naroda, a ne silom nametati odluku. Ja ne bih govorio o tome da ljudi nisu sami reagovali.”

      Župnik Haljinića, velečasni Filip Maršić, misli da su upravo franjevci iz Kraljeve Sutjeske odgovorni za sukobe unutar katoličkog puka i protivljenje odlukama Crkve: “To se franjevci bune, iz svojih interesa. Da su bolje odgojili narod, ne bi bilo nikakvih problema. Oni su odgajali narod za sebe, a ne za Crkvu. Sada su u isto vrijeme sa proslavom u Haljinićima zakazali druge skupove u Ćatićima, kako bi odvukli narod na svoju stranu. Ovo je propaganda dijela ljudi koji imaju svoje interese za takvo što i franjevaca, ali protesta neće biti. Za mene nije bitno o kojem svećeniku je riječ. Ja dijelim ljude samo na vjernike i nevjernike.”

      Prema njegovom tumačenju zakazanog skupa, ovdje uopće nije riječ o kamenu temeljcu župne crkve, nego o proslavi obljetnice župe: “Kardinal dolazi na proslavu 25 godina osnivanja župe. Ovu župu je osnovala Sveta stolica. Ja osobno mislim da tu ljudi ne mogu ništa da učine. Kardinal je rekao da će se ovdje praviti crkva, ali ne i kada će se praviti. Ja sam poslan kao službenik Crkve i radit ću ono što mi moji nadređeni nalažu.” Iako vjeruje da protesta u Haljinićima neće biti, ipak kaže: “Neka policija radi svoj posao! Razgovarao sam sa načelnikom policije u Kaknju i on mi je najavio dolazak 30 specijalaca iz Sarajeva. Stoga, proslava ostaje u subotu, kako je i zakazano, a policija obećava da neće biti problema.”

      Uoči subotnje proslave župe koju narod nije prihvatio, napetost među katoličkim pukom i svećenicima raste. Posljednji incident o kome govore učesnici spora je saobraćajna nesreća u kojoj su se, bez ozljeda, sudarili župnik Maršić i Mijo Aždajić, najglasniji zagovornik očuvanja jedinstva župe Kraljeva Sutjeska. Župnik Maršić tvrdi da mu je udes namješten i da je Aždajić namjerno zakočio, bez ikakvog upozorenja, tako da ga nije mogao izbjeći. Istovremeno, Aždajić i u pismu Vrhbosanskoj nadbiskupiji iznosi brojne optužbe na račun župnika Maršića.

      “Sa njegovim dolaskom, među mještane, pogotovo u neposrednoj blizini kuće u kojoj boravi i objavljuje Božiju riječ, stiže strah i bojazan od novih podjela. Komšijsko pozdravljanje i propitivanje zamjenjuje okretanje glave, uz podsmijavanje i postupke koji mogu dovesti do tragičnih posljedica. Novoimenovani župnik, kao javna ličnost, na putu, u crkvi ili drugom vjerskom obredu, postupa kao čovjek kome nije do ljubavi i suživota njemu najbližih, a različitih po pogledu na vjeru. Upotrijebite svoj ugled i položaj i uz Božiji blagoslov prekinite ili bar ublažite netrpeljivost i podjelu unutar hrvatskog naroda našeg kraja i u cjelini.”

      Na pozive i poruke novinara Dana u Nadbiskupiji, niko od službenih osoba nije odgovorio. Kardinal će donijeti svoj odgovor narodu na subotnju proslavu.

      Arhiva Dani
      255

  5. Galerija Impresum
    DANI
    br. 255
    03.
    Maj
    2002.

    Arhiva Dani
    255

    Esad Hećimović
    [email protected]

    “Bez Kraljeve Sutjeske i Bobovca nema Bosne. Ovdje je živio bosanski kralj. Ovdje je središte Bosne. Ovo je sada udarac franjevcima što su čuvali Bosnu”

    Katolici Kraljeve Sutjeske između Franjevaca i Petrovaca
    Sukob na oltaru domovine
    Uoči subotnje proslave osnutka župe Haljinići, napetost među katoličkim pukom i svećenicima raste. Od naroda se očekuje da ostavi franjevce u samostanu i prikloni se duhovnim uputama petrovaca. Vjernici poručuju: franjevci su sa nama bili stoljećima, čuvajući Bosnu, a petrovci su otišli za vrijeme rata. Katolici iz Kraljeve Sutjeske i okoline, centra bosanske državnosti i jednog od najvažnijih toponima ove zemlje, najavljuju proteste. Župnik prenosi policijsku najavu da iz Sarajeva, za kardinalom Puljićem, dolazi 30 specijalaca

    ladenka Tunjić je odlučila da na svoj način odbrani porodičnu tradiciju: “U subotu, četvrtog maja, svojim tijelom zaustavit ću kolonu u kojoj će biti i kardinal Vinko Puljić. Ne dam im da idu neovlašteno mojim putem, preko moje njive.”

    Preko njive njene babe Ruže prolazi put do lokacije župne crkve u Haljinićima. Ruža Mihalić i Veronika Šljivić su prije 25 godina zaustavile kolonu crkvenih velikodostojnika i provele tri dana – u zatvoru. Baba Ruža je poklonila zemlju franjevcima, ali je Crkva odlučila da je sada koristi na drugi način.

    Još prije četvrt stoljeća, odlukom Vatikana, formirana je župa Haljinići. Katolici iz ovog naselja, koji tradicionalno pripadaju župi Kraljeva Sutjeska, nisu poslušali crkvenu naredbu. U temelju svake župe je crkva, a crkva u Haljinićima i poslije 25 godina ima samo položen kamen temeljac. U Haljinićima se, ipak, čuje crkveno zvono, iako nema zvonika. Župni ured se nalazi u jednoj kući, a snimljeni zvuk zvona se emitira putem razglasa. U župi Haljinići imaju i župnika, velečasnog Filipa Maršića.

    Između sebe i naredbe Ipak, većina katolika u ovom području i dalje želi da pripada župi Kraljeva Sutjeska, koju vodi mladi gvardijan franjevačkog samostana fra Vjeko Tomić. Iako je katolički puk u ovom kraju podijeljen između lojalnosti franjevcima i petrovcima, Crkva je odlučila da proslavi četvrt stoljeća osnivanja župe Haljinići. Bio je to razlog za uzbunu među onim mještanima Haljinića koji žele da ostanu u župi Kraljeva Sutjeska. Vjernici su se dodatno uznemirili kada su čuli da dolazi kardinal da ponovo položi kamen temeljac za župnu crkvu u Haljinićima.

    Na konferenciji za novinare, u ponedjeljak, o svojim razlozima protesta govorili su Mladenka Tunjić, Milo Aždajić, Josip Miloš, Luka Lukić i Jozo Brkić.

    “Iako je župa proglašena davno, ona do sada nije stvarno postojala. Tek kada se izgradi crkva, ona će postati stvarnost. Katolici Haljinića i drugih mjesta bit će onemogućeni da traže usluge i duhovnu opskrbu od župe Kraljeva Sutjeska. Za krštenje djece, za vjenčanja, sprovode, za oškropljivanje kuće, za mise, za vjersku poduku, za sav naš vjerski život brigu će preuzeti biskupovi svećenici, petrovci, a franjevcima će biti zabranjeno da bilo šta rade sa nama. Svi franjevci su ostali, a petrovci su otišli za vrijeme rata. Sada su se vratili i opet nam nameću nešto što nećemo. Ogradili su srce župe Kraljeva Sutjeska i žele da nametnu župu u župi. Oni dijele brata od brata, žive od mrtvih na grobljima, susjeda od susjeda, djecu od roditelja. Franjevci su okupili, sabrali i sačuvali narod, a sad im se oduzima svaki uticaj u narodu. Pozivali smo i kardinala Puljića na dijalog, ali on samo kaže: ‘Svi ste vi moji, sve je to moje.’ Tražili smo i da idemo kod Pape, ali kažu da ne možemo mi u Vatikan. Oni ne shvataju da crkva nije samo zgrada, nego je crkva narod u župi”, kaže Mijo Aždajić.

    Ovaj mašinski inžinjer iz kakanjskih rudnika kaže za sebe da je ponosan što je rođen u župi Kraljeva Sutjeska. “Bez Kraljeve Sutjeske i Bobovca nema Bosne. Ovdje je živio bosanski kralj. Ovdje je središte Bosne. Ovo je sada udarac franjevcima što su čuvali Bosnu. Nema ništa jače od tradicije. Hrvati Kraljeve Sutjeske su često bili zaboravljeni, odbacivani i ucjenjivani zbog podjela unutar hrvatskog naroda za dobrobit pojedinaca i grupa. Mi smo ostali ovdje i kada su nas nagovarali da odemo, a sad nam opet naturaju nešto što nećemo. Ranije je vjera bila zabranjena, a sada se natura. Crkva hoće da uđe u državu. Kardinal Puljić jedno priča, a sasvim drugo radi iza leđa. Puljić nikada nije javno pozvao katolike da se vrate u Kraljevu Sutjesku”, kaže Aždajić.

    Bagdadski vjernik “Mještani Bjelavića su poručili da nikada do sada nisu bili podijeljeni, pa neće dozvoliti ni kardinalu da ih podijeli”, dodaje Luka Lukić. “Ja sam i u Bagdadu išao u crkvu i niko mi nije branio. Sad hoće da mi kažu da više ne smijem kod franjevaca u Kraljevu Sutjesku, niti oni smiju da bilo šta rade kod mene. Pa ja sam obišao sve od Perzijskog zaljeva do Sjevernog mora i nigdje takvo šta nisam vidio. Tako se ne ide u Evropu”, čudi se Jozo Brkić.

    “Luku i mene su ljudi izabrali u Ekonomski savjet župe Kraljeva Sutjeska, ali Crkva ne dozvoljava naš izbor. Kažu da mi živimo u župi Haljinići i da se mi nećemo oko toga pitati. To nas je najviše pogodilo”, dodaje Josip Miloš.

    Mještani Haljinića i Kraljeve Sutjeske se žale da je crkvena namjera otcjepljivanja župe Haljinići iz dosadašnje župe Kraljeva Sutjeska postala novi razlog podjela i sukoba unutar ionako desetkovanog katoličkog puka. Od nekadašnjih dvadesetak hiljada, u Kaknju je sada oko pet hiljada katolika-Hrvata. Mještani kažu da im je trenutno najveći problem spor oko vjerske poduke u školama. Vjeroučitelji su i crkveni namještenici i državni uposlenici. Kao i oko toga ko će duhovno skrbiti o starijima, vođen je spor ko će podučavati djecu vjeri. Rezultat sporova je da su djeca ostala neocijenjena iz vjeronauke.

    Naši sagovornici tvrde da se prvo pokušalo spriječiti franjevce da uopće ulaze u školu, a potom je predložen kompromis. Sada se franjevci brinu o prva četiri razreda osnovne škole, a petrovci podučavaju vjeri djecu od petog do osmog razreda. Još dodaju da je problem ko će djecu ispitivati i ocjenjivati njihovo vjersko znanje.

    Slavlje uz specijalce U poznatom franjevačkom samostanu Kraljeva Sutjeska sada je ostalo sedam franjevaca. Iako su četiri franjevca umirovljena, oni, ustvari, ostaju u službi dok su živi. Takva su pravila ovog veoma poštovanog reda, objašnjava fra Vjeko Tomić, gvardijan. “Mi smo u poziciji da budemo lojalni odlukama Crkve, ali i da prihvatamo činjenično stanje. Nećemo sudjelovati u zakazanoj proslavi u subotu, jer tu nema šta da se slavi. To je jedna žalosna obljetnica i nikako nije za slavlje. Postoji spor oko zemljišta, a ljudi su odbili stvaranje te župe, mada je ona zakonito formirana. Ne razumijem šta tu ima da se slavi. Ako ljudi nešto ne prihvataju, onda treba tražiti rješenje na zadovoljstvo naroda, a ne silom nametati odluku. Ja ne bih govorio o tome da ljudi nisu sami reagovali.”

    Župnik Haljinića, velečasni Filip Maršić, misli da su upravo franjevci iz Kraljeve Sutjeske odgovorni za sukobe unutar katoličkog puka i protivljenje odlukama Crkve: “To se franjevci bune, iz svojih interesa. Da su bolje odgojili narod, ne bi bilo nikakvih problema. Oni su odgajali narod za sebe, a ne za Crkvu. Sada su u isto vrijeme sa proslavom u Haljinićima zakazali druge skupove u Ćatićima, kako bi odvukli narod na svoju stranu. Ovo je propaganda dijela ljudi koji imaju svoje interese za takvo što i franjevaca, ali protesta neće biti. Za mene nije bitno o kojem svećeniku je riječ. Ja dijelim ljude samo na vjernike i nevjernike.”

    Prema njegovom tumačenju zakazanog skupa, ovdje uopće nije riječ o kamenu temeljcu župne crkve, nego o proslavi obljetnice župe: “Kardinal dolazi na proslavu 25 godina osnivanja župe. Ovu župu je osnovala Sveta stolica. Ja osobno mislim da tu ljudi ne mogu ništa da učine. Kardinal je rekao da će se ovdje praviti crkva, ali ne i kada će se praviti. Ja sam poslan kao službenik Crkve i radit ću ono što mi moji nadređeni nalažu.” Iako vjeruje da protesta u Haljinićima neće biti, ipak kaže: “Neka policija radi svoj posao! Razgovarao sam sa načelnikom policije u Kaknju i on mi je najavio dolazak 30 specijalaca iz Sarajeva. Stoga, proslava ostaje u subotu, kako je i zakazano, a policija obećava da neće biti problema.”

    Uoči subotnje proslave župe koju narod nije prihvatio, napetost među katoličkim pukom i svećenicima raste. Posljednji incident o kome govore učesnici spora je saobraćajna nesreća u kojoj su se, bez ozljeda, sudarili župnik Maršić i Mijo Aždajić, najglasniji zagovornik očuvanja jedinstva župe Kraljeva Sutjeska. Župnik Maršić tvrdi da mu je udes namješten i da je Aždajić namjerno zakočio, bez ikakvog upozorenja, tako da ga nije mogao izbjeći. Istovremeno, Aždajić i u pismu Vrhbosanskoj nadbiskupiji iznosi brojne optužbe na račun župnika Maršića.

    “Sa njegovim dolaskom, među mještane, pogotovo u neposrednoj blizini kuće u kojoj boravi i objavljuje Božiju riječ, stiže strah i bojazan od novih podjela. Komšijsko pozdravljanje i propitivanje zamjenjuje okretanje glave, uz podsmijavanje i postupke koji mogu dovesti do tragičnih posljedica. Novoimenovani župnik, kao javna ličnost, na putu, u crkvi ili drugom vjerskom obredu, postupa kao čovjek kome nije do ljubavi i suživota njemu najbližih, a različitih po pogledu na vjeru. Upotrijebite svoj ugled i položaj i uz Božiji blagoslov prekinite ili bar ublažite netrpeljivost i podjelu unutar hrvatskog naroda našeg kraja i u cjelini.”

    Na pozive i poruke novinara Dana u Nadbiskupiji, niko od službenih osoba nije odgovorio. Kardinal će donijeti svoj odgovor narodu na subotnju proslavu.

    Arhiva Dani
    255

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Derventa Cafe. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja, provociranja i drugih oblika neprihvatljivog ponašanja.

Portal Derventa Cafe zadržava pravo da obriše komentare bez bilo kakve najave i objašnjenja te da preda podatke o IP adresama nadležnim institucijama u slučaju zahtjeva.

Please enter your name here