Običaji o Vaskrsu
U selima osinjskog kraja kod Dervente sačuvano je mnogo lijepih narodnih običaja za vaskršnje praznike, a naročito ona u kome učestvuju djeca.
Tako djeca, čim ustanu na Vaskrs mole se Bogu, a onda dobiju šareno jaje i doručkuju. Poslije doručka oblače svečaniju i šareniju odjeću i kite se mirisnim i šarenim proljećnim cvijećem i sa korpicama, (ranije su to bili mali pleteni sepetići) kreću u sakupljanje jaja.
Sva djeca iz sokaka koja se dobro poznaju, zajedno kreću u dječiju šetnju po komšiluku idući od kuće do kuće i svaka domaćica im podijeli po jedno šareno jaje. Usput se igraju tucanja jaja na odnošenje, pa onaj ko ima najjače jaje zna nakupiti i po stotinu jaja u svoju korpicu. Narvno, to djeca ne mogu sve da pojedu, nego dijele drugim koji naiđu pored puta, a nešto od probranih i lijepo išaranih jaja nose kući.
Intresantno je da se ovom raduju i djeca koja su tek prohodala i uz majku obilaze komšiluk kako bi dobilo svoje jaje.
Domaćice, obično znaju koliko će djece doći i toliko jaja pripreme.
Za Vaskrs je vezan još jedan veoma intresantan običaj u kome obavezno učestvuju djeca.
Kad se jaja oljušte i pojedu, pred ili poslije ručka se odlazi na njive i traži najveći mravinjak. Obično svako domaćinstvo zna gdje se nalaze veći mravinjaci na njihovoj ili obližnjoj njivi. Ovi mravinjci se čuvaju i ne zaoravaju, a najčešće se nađu na međama, pa su tako sačuvani.
Djeca sakupljaju ljuske od jaja u posude ili u korpice, sa nekoliko obijeljenih jaja i odlaze sa djedom, bakom ili sa roditeljima do najbližeg mravinjaka. Kad se dođe kod mravinjaka onda se svi prekrste i ljuske od jaja bacaju mravima.
Djeci se kaže da bacaju ljuske i da pri tom ponovljaju riječi ”jedite, jedite vrijedni mravići”.
Zašto se ovaj običaj održao i radi čega, malo starijih ljudi zna da kaže. Neki kažu da je to da se mravi nahrane, jer su to najvrednija Božija bića, pa treba da se i oni malo odmore. Drugi, opet da je to radi toga što mravlja jaja nemaju ljušture, pa je potrebno da ojačaju
Po trećim je taj običaj veoma star i nosi u sebi paganske osobine kad se u mrave vjerovalo da su bića koja imaju moć na održavanje mnoštva, reda i rada u zajednici. Ako se mravima daje hrana u proljeće, onda će u svakoj kući od djece i čeljadi vrviti kao u mravinjaku. To se kasnije vjerovatno zadržalo, pojavom hrišćanstva, samo na Vaskršnje praznike, kao i drugi mnogi običajiu slavenskim narodima.
Ipak, mnogi tvrde da je riječ o dječijoj zabavi i uskršnjoj radosti. Na Vaskrs sva djeca se raduju i tu svoju radost dijele sa drugom djecom i ljudima, a isto tako i sa sitnim malim životinjicama koje nikome ne čine zlo – mravima. Mravi trče, tamo, amo, užurbano, kad se na njih nešta baci, to djeca doživljavaju kao da se i oni raduju njihovom dolasku i hrani koju su im darivali.
Savko PEĆIĆ PESA
