Približavanje zime aktuelizovalo je problem krađe šume do te mjere da će se na narednom zasjedanju Skupštine opštine raspravljati o ovoj temi. Neki su, pak, požurili da taj problem predstave u potpuno drugom svjetlu.
Relativno nezapaženo u javnosti je prošao prošlosedmični slučaj u Poljarima u kojem je na recidiviste šumokradice pucano da bi se spriječila krađa. Uhodani tandem je prilično grubo prekinut u pljački, pa ne čudi da je jedan od njih prepješačio nekoliko kilometara do derventskog Doma zdravlja i vidno potresen upitao da li je neko dovezao njegovog prijatelja, objašnjavajući kako su na njih pucali. Srećom, drugu polovinu je prethodno pokupila policija. Sve ovo potvrđeno je iz neposrednih izvora, koji su na ovaj ili onaj način direktno učestvovali u ovom događaju, dok o tome nije bilo riječi u domaćim i drugim medijima.
Kada su se šumokradice sabrale (sami sa sobom i jedan sa drugim), otišli su, navodno, sa pojačanjem, do onih koji su pucali na njih i pretukli trojicu braće, od kojih je jedan, opet navodno, završio u bolnici. Sve to su pripadnici Policijske stanice Derventa, tvrde domaći i hrvatski mediji, uredno i ekspeditivno zabilježili. Koristim riječ „navodno“ jer se radi o podacima „medija“ koji su izostavili ne baš mali dio slučaja.
Reklo bi se da je ovo i ne toliko neobičan rasplet jednog totalno uvrnutog slučaja. Dobro poznati kradljivci šuma grubo su prekinuti u krađi, pa su napali one koje su pokušali pokrasti. Policija je obavila svoj posao i slijedi sudski postupak.
Al’ ne lezi vraže…
Vrlo brzo je i do Banjaluke došla vijest da je, zapravo, napadnuto imanje, a kasnije i fizički integritet, braće Filipovića, hrvatskih povratnika u Poljare. Brže-bolje potpredsjednik Republike Srpske iz reda hrvatskog naroda Josip Jerković se sjatio u Derventu na hitan sastanak sa načelnikom opštine da bi pozvao institucije da rade svoj posao i rekao kako je ovo „loša poruka za Hrvate i druge“.
Da institucije treba da rade svoj posao valjda znaju i bez napominjanja gospodina Jerkovića. Da je ovo loša poruka samo za Hrvate povratnike, nije baš tako lako zaključiti, naročito ako uzmemo da kradljivci, potvrđeno mi je, nisu baš birali samo povratničke šume. Ali je lako zaključiti da su političari ovaj nemili događaj iskoristili za politizaciju i stvaranje međuetničkih tenzija, što je za svaku osudu. Sve to je poslužilo hrvatskim medijima da Filipoviće naprave „žrtvom najtežeg napada na povratnike u Posavini“.
Da ne dužim. Derventa je prilično tolerantna sredina, koja uprkost ispadima Filipa Maršića i ustaškom spomeniku na Plehanu, nije tu svoju vrlinu narušila, na šta je svaki dobronamjeran Dervenćanin posebno ponosan.
I da ne bude zabune oko pouke teksta. Institucije su tu da ovakve slučajeve rješavaju, dok političari ne treba da otežavaju ni njima (ni nama, običnim građanima) politizacijom i stvaranjem bilo kojeg oblika međunacionalne netrpeljivosti. Barem dok se ne utvrdi da je neko sa namjerom otišao u šumu jer je vlasništvo baš Hrvata i istog napao jer je Hrvat.
Izvori:
Večernji list
SRNA
Boris Nikolić
