Unutrašnjost manastira Pokrova presvete Bogorodice u Donjoj Bišnji kod Dervente uskoro bi trebalo da zablista novim sjajem. Vrijedne i spretne ruke petočlane grupe mladih ljudi, čiji poziv je negdje na granici između umjetnosti i zanata, oslikava kompletne zidove i plafone.
Tehnika oslikavanja je takozvana seko tehnika, odnosno rad na suvoj podlozi, a o motivima kojima će unutrašnjost manastira biti ukrašena vođa ove grupe Danijel Bilić kaže da postoje kanoni koji se poštuju, tako da je vrlo malo prostora ostavljeno za njihov kreativni izraz.
– Prvenstveni cilj je da se zadovolji propisana forma, ali to ne znači da je ovo puko preslikavanje motiva – rekao je Bilić.
Grupa u kojoj su, pored Danijela, i Nenad Glišić, Velibor Bilić, Dejan Duvnjak i Boris Jugović je iz Zvornika, mada potiču iz raznih dijelova BiH, a zajedno djeluje oko dvije godine.
– U svakom segmentu ovih motiva ugrađeno je i mnogo naše ljubavi prema ovom poslu, ali i prema manastiru – kaže Jugović, jedan od članova grupe, ne dižući pogled sa tek započetog mozaika.
Pored talenta, koji je za svaki posao neophodan, za oslikavanje bogomolja potrebno je i znanje iz teologije. A to, budući da niko od njih nema formalno teološko obrazovanje, nadoknađuju predanošću i posvećenošću pravoslavlju.
Pred ovom družinom je, čini se, još mnogo crkava i manastira kojima će promijeniti izgled, a na to upućuje utisak koji ostavljaju dok pričaju o svom poslu. Iz njih isijava predanost i ljubav, a fascinira mir i spokoj kojim zrače, dok sa vrlo malo riječi mnogo govore.
– Nedostatak formalnog obrazovanja nadoknadili smo znanjem stečenim na druge načine, a dosta je pomogao boravak u radionici Petra Bilića – kaže Danijel Bilić i započinje priču o načinu obavljanja ovog posla prije nekoliko vijekova. Osim seko tehnike, poznata je i fresko tehnika, koja podrazumijeva nanošenje boje na još neosušenu površinu zida.
Na pitanje kada će posao biti završen, nerado odgovaraju i navode odgovor koji je od majstora dobio Sveti Sava: “Ma koliko ovaj posao trajao, to je zanemarivo u poređenju s dugovječnošću oslikanih površina.” Ipak, kažu da su u Donjoj Bišnji od marta, te da se nadaju da bi Božić u ovom manastiru mogao da bude proslavljen bez skela u njegovoj unutrašnjosti.
Kao ilustracija koliko je posao oslikavanja manastira i crkava bio cijenjen, govori i podatak da je kilogram najcjenjenije, vizantijsko plave boje, koštao kao i kilogram zlata.
Č.V. – Glas Srpske
