Dervenćanka Mara Milanković jedna je od desetina ratnih veterana, sa nekad suprotstavljenih strana, koji danas nastoje da svojim primjerom mlađim generacijama pokažu da je suživot moguć i da nasilje nije rješenje problema.
Iako je od posljedica ranjavanja ostala 80-odstotni invalid, Milankovićevu to nije spriječilo da se priključu projektu USAID-a i na taj način pokuša da stvori bolju budućnost, kako kaže, i za svoju djecu.
Sve je počelo skupom „Izaberimo mir zajedno“, održanom na Jahorini prije devet godina, na kome je učestvovala u ime Udružnja ratnih vojnih invalida, čiji je član od osnivanja.
– U sklopu tog projekta obučili su nas kao „javne govornike“, odnosno osobe koje bi mogle da širom BiH predstave svoje ratne priče i da mladima ove zemlje prenesu poruku da trebamo živjeti u miru. Kao učesnik rata i samohrana majka dvoje djece, uvijek sam ih učila da vole svoje i poštuju tuđe, bez obzira na moje ratne rane, šest operacija i privremenu nepokretnost izazvanu time, ističe Malankovićeva, inače ranjena na ratištu u Brodu.
Prilikom edukacija obrađivali su i svoje ratne traume, tako da su takvi skupovi imali i svojevrstan rehabilitacioni karakter, što je za Maru, oboljelu od PTSP-a, bilo naročito važno. Na kraju, ne samo da je postala „javni govornik“, već je u Mostaru sam proglašena i za najboljeg učesnika diskusije.
– Imali smo zadatak da sažeto predstavimo svoju ratnu priču, a kada sam završila s govorom, pola sale je plakalo. Veliki broj mladih ljudi iz tog podijeljenog grada me ohrabrivao, iako sam tu poruku zapravo ja trebala prenijeti njima. Taj nastup bi izdvojila jer me je dirnuo, prisjeća se Milankovićeva.
Od tog trenutka učestvovala je u velikom broju ovakvih događaja duž BiH, postala je licencirani javni govornik i nosilac zahvalnica za svoj predan rad. Ipak, više joj znači doprinos koji je svojim volonterskim radom postigla.
– Kao što se kaže, kada si pomogao jednom čovjeku, spasio si čovječanstvo. Mislim da sam uspjela da mladim osobama prenesem poruku da nasilje nije rješenje, da im usadim neke pozitivne vrijednosti i samim tim sam zadovoljna svojim doprinosom, za kraj će Milankovićeva.
Derventa primjer multietičnosti
Dva puta javne nastupe je imala i u Derventi, čije je ime posebno isticala, gdje god je učestvovala.
– Uvijek naglašavam odakle dolazim, iz sredine koja može biti primjer multietničnosti, u kojoj žive sva tri naroda bez problema, uprkos tome što je Derventa tokom rata bila „drugi Vukovar“, ističe Milankovićeva, dodajući da je pokrenula inicijativu da i Derventa postane dio projekta „PRO-budućnost“, zajedno sa šezdesetak drugih lokalnih zajednica.
B. Nikolić – Derventa Cafe
