Dragica Marić (67) i njen tri godine mlađi suprug Dragan prije dvije godine organizovali su svoju “sahranu”, na zadušnoj večeri predvodili su pjesmu i užičko kolo, da bi sada na velikoj fešti u Pojezni sumirali dvogodišnji život poslije „vlastite sahrane“, piše Srpskainfo.
U knjizi „Moj život“, promovisanoj ispred kućnog praga u Pojezni, Dragan Marić je opisao period od djetinjstva do zadušne večere, smjestio u ovu nesvakidašnju publikaciju fotografije bivših žena, drugova iz JNA, radnih kolega u brodskim kuhinjama, fudbalera „Partizana“, a na počasnom mjestu fotokopije isječaka iz novina…
Urednik knjige Vasilije Šainović iz Doboja zajedno sa Dragicom i Draganom, glavnim junacima ove priče, praćen tv kamerama, brojnim objektivima fotoreportera i novinarskom znatiželjom, sistematično i detaljno raspredao o smislu i porukama.
– Malo me iznenadila Draganova odluka da piše knjigu, ali kada sam vidio raznovrsnost i bogatstvo utisaka, shvatio sam da to ima smisla i da je zanimljivo čitalačkoj publici. On posjeduje izvanredan senzibilitet u stvaranju stalne ali dobronamjerne intrige koja javnost uvijek iznova golica i privlači, kazao je Šainović, obrazlažući Draganovu knjigu.
Na nalovnici su, osim njegove još fotografije sadašnje supruge Dragice, te dvije bivše, Vidosave i Erike. Na posljednjoj korici, pored Draganovih sportskih idola, Partizanovaca Momčila Vukotića i Boška Đorđevića su i fotografije njegovih davnašnjih djevojaka Čehinje Ivane, Slovakinje Suzane, Poljakinje Nadežde i Srpkinje Silvije.
U knjizi su opisana pozanstva, veze i avanture iz mladosti.
Dragic je istog dana kada je promovisana Draganova knjiga “Moj život”, proslavila rođendan i 18. godišnjicu braka. Kaže da nije ljubomorna.
– Nas dvoje upoznali smo se u Klubu usamljenih u Novom Sadu. On je prije toga imao dva neuspješna braka, a moj prvi suprug je umro. Zavoljeli smo se na prvi pogled, a kada smo dobili penziju ovdje smo doselili. Lijepo nam je, volimo se, mazimo i pazimo, ispričala je Dragica pokazujući zid uspomena na kojem su slike Draganovih bivših žena, njihova zajednička, posteri FK „Partizan“ i Titova slika.
– U početku sam bila rezervisana prema njegovim idejama, posebno zadušnoj večeri, ali sam i tu popustila. Od protivnika postala sam njegova najveća podrška. Poslije zadušne večere, prije dve godine, naš život postao je dinamičniji, interesantniji, ništa nije kao prije toga, objasnila nam je Dragica euforiju koja ih prati.
U pozivnicima koje je prije nekoliko mjeseci odaslao na adrese stotinjak prijatelja i rođaka te novinarima iz cijele BiH, Dragan je najavio i crkveno vjenčanje sa Dragicom ali je ono izostalo.
– Sa svima sam se o svemu dogovorio, muziku i ručak obezbjedio u restoranu u Osinji, doveo konobare i kuvare, fotografe i snimatelje ali sam “zakuvao sa crkvom i sveštenicima” te se zarekao da ih ni na moju sahranu, kada Bog odredi termin za to, neće niko zvati. Uostalom, taj čin sam završio prije dvije godine. Poslije će mi svirati harmonikaši. a kada krenem Bogu na istinu, moraće svi da pjevaju, iznio nam je Dragan scenarij svoga “sudnjeg dana”. Ipak, prije toga, kaže, ima mnogo važnijih poslova i obaveza.
– Želim da lijepo proživim, da prođem, da oči vide što do sada vidjele nisu, a duša da to osjeti. Prije nisam imao vreme, novca, hrabrosti… Sada to sve imam i srećan sam zbog toga. Novinare posebno poštujem jer su oni najviše doprinjeli da se promjenim, da u shvatanjima pobjegnem od seoske malodušnosti i sujete, a život oplemenim, da mi smijeh, šala i zabava postanu svakodnevica, opisao je Dragan svoje impresije nakon medijskih istupa i životnih avantura koje je podjelio sa javnošču.
Film o Marićima
Ekipa RTRS-a je snimila nove priloge za film o Dragici i Draganu. Autor Branko Lazić kaže da je impresioniran svojim “junacima” koji su se srodili sa kamerom i potrebama dokumentarističke forme. Prethodni film, “Posljednja večera”, kazao nam je Lazić, veoma je zapažen, a novi na istu temu biće još bolji i kompletniji.
