Veliki je broj naših sugrađana, koji su završili škole u Derventi i otišli u svijet, a da se više nisu vraćali, tako su postali skoro zaboravljeni u mjestu odakle potiču. Nastavili su se školovati i napredovali, svojim znanjem doprinositi opštem razvoju čovječanstva.
Boro Đuričić je jedan od takvih primjera. Nakon završetka gimnazije 1968. godine u Derventi, otišao za sticanjem novih znanja. Upisao je Prirodno-matematički fakultet, odsjek za hemiju, u Sarajevu i da bi se, nakon stečene diploma, odmah zaposlio u Metaruluškom institutu u Zenici, da bi karijeru nastavio u Centru za istraživanje materijala u okviru preduzeća Energoinvest Sarajevo. Tad se uveliko počinje baviti naučnim radom i ubrzo je magistrirao na Tehnološkom fakuletetu u Zagrebu, da bi na Univeriztetu u Ljubljani, Boro 1989. godine, uspješno branio doktorsku dizertaciju u oblasti Tehničke keramike.
Početkom 1992. godine, našao se u Evropi, dobija zaposlenje u Institutu za materijale Evropske zajednice u Holanidiji u mjestu Peten. Tu radi kao ekspert za nano-materijale i nano-tehnologije, a potom odlazi u Austriju u Naučni centar Scibersdorf i nastavlja da bavi tom oblasti. Iz Naučnog centra dolazi u jednu od najvećih firmi u svijetu za vatrostalne materijale i keramiku, RHI Technology center Leoben. Tu i sada radi na strateškom razvoju ove firme.
Boro je još u derventskoj gimanziji pokazivao sklonost za nauku i naučni rad i to je nastavio da radi tokom čitavog svog školovanja i radnog vijeka, sve do danas.
Objavio je više od 80 naučnih radova, koji su poublikovani u najboljim svjetskim časopisima. Osam njegovih patenata je priznato iz oblasti nano-materijala, keramike i vatrostalnih materijala.
– Posebno su mi draga dva nastala u Institutu za materijale Evropske zajednice iz oblasti katalizatora za automobile, te tanki funkcionalni slojevi u primjeni kod auto stakala i aviona, to jest za sprečavanje leđenja, kaže Boro i ističe da ostali patenti imaju veliku budućnost, kao takozvani “pametni materijali”.
Svojim izumima je unaprijedio materijale za izradu implatanata za zube i vještačke kukove.
Boro je rođen u Crnči 1949. godine, od oca Cvjetka i majke Zorke, u porodici u kojoj je rad uvijek bio na prvom mjestu. Govori engleski, njemački i holandski jezik. Ljubitelj je prirode, a najviše, kako kaže, voli svoju rodnu Crnču, ali mu zauzetost na poslu i život s naukom ne dozvoljava da češće dolazi i razmijeni životne teme sa svojim ljudima, kao i najbližom porodicom. Nada se da će odlaskom u penziju sve namiriti i vratiti se svojim korijenima, baviti se svojim željnim hobijima, lovom, ribolovom i šetnjom u zdravoj prirodi, pa je stoga odlučio da u Derventi sagradi i kuću.
Otac je dvije kćeri i djed četvoro unučadi, koja su mu najveća radost. Kćerka Dejana je doktorirala na Oksfordu, a Tijana je završila ekonomiju u Holandiji, na najpoznatijem univeriztetu za ekonomiju Erasmus- univerzitetu. Za svoj rad i doprinos u nauci, Boro je dobio mnoga svjetska priznanja i svrstan je u svijetu među dvije hiljade naučnika 20. vijeka. Član je Akademije nauka u Njujorku.
I pored svega, naučnik svjetskog glasa Boro Đuričić, Dervenćanin, malo je poznat, baš Dervenćanima, pa i na širim ovim prostorima. Valjda je to takva sudbina sa velikim našim ljudima. Pamet i znanje imamo, ali kome služi, to je već drugo pitanje.
Za to je naš uvaženi sugrađanin, dr mr Boro Đuričić, je najmanje kriv. Posebno me raduje, da je Boro iz generacije gimnazijalaca, kojoj sam i ja pripdao.
Savko Pećić Pesa
