Poljoprivredna zadruga “Agroposavina farm” je, uz podršku opštine Derventa, organizovala stručno predavanje za poljoprivredne proizvođače na temu “Proizvodnja i plasman soje”.
“Cilj ovog predavanje jeste da se upoznamo sa mogućnostima zasnivanja proizvodnje soje, novim tehnologijama proizvodnje, kao i otkupom i plasmanom soje u našoj lokalnoj zajednici. Imamo uslove, imamo tradiciju, a na proizvođačima je da se opredijele. Danas se na području opštine Dervente soja sije na oko 400 hektara, a cilj nam je da je zasijemo na većim površinama, pogoto što se radi o soji koja nije genetski modifikovana”, rekao je Rajko Kulaga, direktor ove zadruge i naglasio da je na području opštine postojala organizovana proizvodnja soje u saradnji sa firmom “Soja protein” iz Bečeja, a da je danas zastupljena proizvodnja uglavnom za vlastite potrebe.
Potreba za povećanom proizvodnjom soje na ovim prostorima pojavila se zbog mogućnosti plasmana iste na tržište Evropske unije koja sa trenutnom proizvodnjom ne može zadovoljiti svoje potrebe, pa iz zemalja Južne Amerike uvozi genetski modifikovanu soju. Zbog toga je njemačka organizacija za međunarodnu saradnju GIZ pokrenula projekat proizvodnje genetski nemodifikovane soje u zemljama dunavske regije, a on je obuhvatio i Srbiju i Bosnu i Hercegovinu.
Projekat finansira njemačko Ministarstvo za privrednu saradnju i razvoj i on je rezultat dogovora Vlade Njemačke i vlada zemalja ovog regiona.
“Evropa proizvodi svega nekoliko procenata soje, Dunavski region je prepoznat kao značajan potencijal za proizvodnju soje iako se tradicionalno ovdje ne proizvode veće količine upravo zbog toga što nisu usaglašene proizvodnja i struka. Kompanije, proizvođači sjemenske robe, đubriva i pesticida nemaju ekonomski interes da kroz svoje usluge budu prisutni u proizvodnji soje, zato moramo fokus staviti na struku”, rekao je Nenad Šekuljica, predstavnik GiZ-a. On je naglasio da su proizvođači u Srbiji, kroz ovaj projekat, prepoznali značaj uzgoja soje, pa je proizvodnja u prošloj godini povećana za čak 70 posto, iako nije bilo podsticaja za ovu proizvodnju. Razlozi za ovakvo povećanje su u manjim ulaganjima u odnosu na druge poljoprivredne kulture i zemljištu koje ostaje bogato azotom poslije sjetve soje.
Republika Srpska se ne može pohvaliti proizvodnjom soje, rekao je dr Dragan Zarić iz Resora za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi RS.
“Imamo relativno male površine, 3.600 do 4.000 hektara, sa relatvno malim prinosima od 2.do 2,5 tona po hektaru i prema statistici zadovoljavamo potrebe sa 8-10 posto. To je ono što trenutno proizvodimo na našim njivama. Imamo resurse, ali tehničke stvari nisu dobro regulisane. Ovdje smo da razgovaramo sa proizvođačima o značaju soje i osnovnim agrotehničkim mjerama u proizvodnji i greškama koje se čine u toj proizvodnji te da na ovaj način podstaknemo na razmišljanje o proizvodnji soje jer imamo povoljne i zemljišne i klimatske uslove i ovdje i u Lijevče polju i u Semberiji.
Jedan od najvećih proizvođača soje na području opštine je Stanko Mitrović iz Velike Sočanice, koji se ovom proizvodnjom bavi tri godine. Izgradio je silose i sušaru, te nabavio mašinu za proizvodnju sojinog griza. Prošle godine je sijao soju na 4 hektara, a ove godine planira da to bude na 20 hektara. Dio njegove proizvodnje ide na tržište, dio otkupljuje “Poljoprivrednik” za uzgoj bikova, a dio koristi za tov vlastite stoke. Kaže da je zadovoljan otkupnom cijenom.
Početkom marta će se u brčanskom “Bimalu” održati sastanak sa proizvođačima soje, na kojem će se upoznati sa mogućnostima proizvodnje i otkupa za potrebe “Bimala”.
derventa.ba
