Vrelinu dobojskog asfalta umjetnici ovog grada zamijenili su za svježi vazduh sela Kožuhe, u čijem se Domu kulture više od 120 godina organizuju kulturna dešavanja.
Tako je bilo i proteklog vikenda, kada su upravo na ovom mjestu održani likovna kolonija i koncert, a sve u organizaciji Kulturno-umjetničkog društva “Miloš Kupres”. Riječ je o likovnoj koloniji koja je okupila 15 umjetnika, a održan je i koncert Srpskog crkvenog pjevačkog društva “Bogoljublje”, koji su starije posjetioce podsjetili na “zlatna vremena”.
“Ova zgrada u kojoj se održava kolonija je napravljena za vrijeme Austro-Ugarske, 1895. godine, i od tada se tu počeo odvijati kulturni život. I zatim za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, kasnije za vrijeme Titove Jugoslavije uvijek su se ovdje odigravali kulturni događaji republičkog ranga, i daleko iznad nekih seoskih, običnih zabava”, istakao je Ljubomir Kaišarević, hroničar sela Kožuhe.
On je dodao da se mogu pohvaliti zavidnom foto-arhivom u kojoj su pojedini primjerci stariji od jednog vijeka, te etno-zbirkom koju brižljivo sakupljaju više od 25 godina.
Likovnim umjetnicima nije smetalo što se kolonija održava u selu, pa su se svi oni rado odazvali pozivu organizatora, koji su se potrudili da im pokažu zanimljive lokacije poput Lovačke kuće u Brguli i stare škole u Adarima.
“Ljudi čeznu za mirom, tišinom. Ja idem u inostranstvo na neke jako ozbiljne kolonije, ali bih se uvijek vratio ovakvim koje su na selu jer ipak priroda je nešto iz čega smo mi potekli, i korijeni kojima se moramo vratiti. Taj mir, tišina i dobri odnosi sa ljudima”, naveo je Saša Bogdan, slikar iz Dervente.
“Sve sam obišao, sve sam video. Ruralna sredina je ruralna, gradska je gradska, nećemo upoređivati te stvari. Ovo ima svoje vrednosti i prednosti, a grad opet ima svoje”, smatra Branimir Prosenik, slikar iz Novog Sada.
Selo Kožuhe je od davnina poznato po svojoj gostoljubivosti, pohvalio se Goran Savić, predsjednik KUD “Miloš Kupres”, zbog čega ne samo umjetnici, nego i putnici namjernici, pohode ga kada god imaju priliku.
“Ovo selo i Dom kulture privlače ljude, kao i pejsaž Kožuha, a osnovno su ljudi. Oni su ovde susretljivi, gostoprimivi”, smatra dobojski vajar Drago Handanović.
