Slikarstvo u Derventi: Zdenko Bećarević i mlade nade

Jedan od istinski kreativaca koji živi i stvara u našoj opštini svakako je Zdenko Bećarević. Slikanjem se bavi „najmanje“ desetak godina, s vremena na vrijeme pažnju lokalne javnosti privuče performansima, a njegov atelje je mjesto gdje je svako dobrodošao da pogleda Zdenine radove, porazgovara, ili da nauči nešto o slikanju i crtanju.

Svoje radove je izlagao na izložbama u Banjaluci i Srpcu, učestvovao je na likovnim kolonijama i izložbama derventskih slikara koje se tradicionalno održavaju u našoj opštini, kao i na umjetnosti minijatura u Zenici. Nove izložbe ne planira jer smatra da nema za koga da ih radi i da ne postoje najnormalniji uslovi za održavanje jedne pristojne izložbe u Derventi, zbog čega pokušava da ostvari neke kontakte u Austriji.

„Većina današnjih izložbi su takve da se baziraju na jednoj slici u različitim veličinama i koloritima ili na jednom isključivom žanru bez primjesa drugih zbog čega se se ograničava umjetnička sloboda i individualnost. Takav je problem i ovdje i u Banjaluci, Sarajevu, Hrvatskoj… Ponekad čak zadaju i neku temu, npr. mrtva priroda, a ja jednostavno nisam takav slikar i protiv toga se borim. Umjetnost mora biti slobodna, a umjetnici svojim radom često to negiraju.“ – ističe popularni Zdeno.

Jedna od stvari po kojima je Zdeno poznat jesu performansi kojima je na originalan način skrenuta pažnja javnosti na određene društvnene probleme. Počelo je protestom oko fontane u koju je simbolično smjestio 17 papirnih riba za svaku godinu koju fontana nije radila, a nastavljeno „benksijevskim“ oslikavanjem dotrajale putne infrastrukture . Ispostavilo se da je bilo i efekta, fontana je ubrzo obnovljena, a i pojedine rupe su popravljene. Na neki način su poboljšane i tradicionalne izložbe derventskih slikara jer su nakon njegovih nadrealističnih slika i drugi autori počeli da donose radove na kojima ne dominiraju isključivo motivi Dervente. Ono što nije u mogućnosti da popravi jeste to što se ne pojavljuju mlađi umjetnic, a da oni koji pokušavaju (čast izuzecima) nisu spremni mnogo da rade na sebi.

Na njegovim slikama dominira nadrealistička i figurativna verzija ljudskog tijela (najčešće žena) koja često može da ostane van domašaja prosječnog posmatrača. Kako emociju smatra vrijednijom od eventualne zarade, ističe da upravo i slika da bi prenio svoj osjećaj i slobodu, te da ga drugo i ne zanima. Nijednu svoju sliku nije prodao jer to, priznaje, niti zna niti bi mogao da uradi. Ipak, komercijalni dio postoji i odnosi se na slikanje slika po narudžbi, najčešće ikona, portreta i motiva Dervente. Kupci su, kako kaže, svi oni koji imaju viška para u džepu, najčešće naši ljudi iz inostranstva.

Iako je imao želju da bude i formalno obrazovan slikar, zbog nedostatka materijalnih sredstava to nije ostvario. Akademiju smatra izuzetno korisnom za ljude koji su posvećeni slikarstvu, ali ističe i da tamo odlazi veliki broj ljudi koji samo žele da rade u javnim kulturnim institucijama.

– „Na Akademiji se može naučiti crtanje, ali ne i ideja. Tek nakon formalnog obrazovanja jedan umjetnik postaje to u pravom smislu riječi“ – jasan je Bećarević.

Njegove slike nastaju u momentu, a inspiraciju pronalazi u prirodi i ženama. Iako nema uzora poštovalac je opusa nekoliko velikih svjetskih slikara, ali uvijek preferira davanje ličnog pečata svojim radovima i to sugeriše umjetnicima, bez obzira čime se bave. Od kolega posebno ističe akademskog slikara porijeklom iz Dervente Izeta Đuzela kao jednostavnu osobu koja je vrlo otvorena za saradnju i davanje savjeta. Najduže radi na slici „Tajna večera“ i to već četiri godine, a posebnu čast mu predstavlja to što se njegov portret Patrijarha Pavla nalazio u bolničkoj sobi dok se Patrijarh liječio na VMA.

MLADE NADE

Derventa ima i nekoliko mladih umjetnika koji su na sebe skrenuli pažnju uglavnom putem objavljivanja radova na društvenim mrežama. Jedna od takvih je Milja Preradović koja planira da kroz školovanje usavrši svoj talenat i nada se da će biti u prilici da svoja djela približi sugrađanima na izložbama.

– „Kroz radove prenosim svoje emocije, realnost, prodornost i originalnost onoga što me okružuje. Trudim se da imaju jedinstveno obilježje koje će svaki pojedinac razumjeti na svoj način. Cilj mi je da stvaram nova i bolja djela koja će na svakog ostaviti pozitivan utisak.“

Nešto duži „staž“ ima Spomenko Ubiparipović kojem je jedan od ciljeva da postane umjetnik, skromno ističući da to još nije. Do sada je imao dvije manje izložbe, a divi se Daliju, Modiljaniju i savremeniku Fabijanu Perezu.

– „Do sada sam uglavnom bio baziran na portrete grafitnim olovkama, od nedavno radim suvi pastel, ulje na platnu, pa i digitalno. Možemo reći da sam još uvijek u potrazi za svojim ličnim stilom.”

Boris Nikolić – Derventa Cafe