Kada se pomenu penzioneri, prva asocijacija je nemaština, nezadovoljstvo i drugi životni problemi. Međutim, veliki broj penzionera iz Dervente odlučio je da umjesto ovih “aktivnosti” vrijeme potroši na zabavu.
Jedan od vidova je članstvo u horu “Mozaik”, koji djeluje pri Udruženju penzionera.
Hor je formiran prije pet godina i ima pedesetak članova, od kojih samo sedam-osam nisu načeli treću životnu dob. Većina ih je u sedmoj ili osmoj deceniji života, ali to ih ne sprečava da se marljivo pripremaju za nastupe, da putuju, da se odazivaju na probe…
Na repertoaru raspjevanih derventskih djedova i baka su duhovne pjesme svih religijskih zajednica, kao i pjesme na engleskom, španskom, italijanskom i njemačkom jeziku. Naravno, na repertoaru imaju i tradicionalne pjesme sa ovih prostora.
– Ideja da formiramo hor javila se još davno jer u Derventi nije imao ko da otpjeva čak ni himnu. Na početku smo naučili i obradili nekoliko pjesama kako bismo mogli da uljepšamo nečiju svečanost, a kasnije su se ambicije povećavale – kažu pjevači, koji, iako su duboko zagazili u takozvanu treću dob, ne pomišljaju da se okanu zabave.
Ona dodaje da je “Mozaik” jedini hor u Republici Srpskoj koji okuplja penzionere.
Ambicioznost je iziskivala i ozbiljan pristup, pa je Udruženje penzionera angažovalo i dirigenta, profesora muzike Milijanu Žunić, koja je od obične družine željne zabave uspjela da stvori hor koji je rado viđen gost na mnogim manifestacijama.
Raspjevani derventski penzioneri nastupili su na tri dosadašnje večeri duhovne muzike, kao i u Maglaju, Odžaku i još nekim sredinama, te na skoro svim manifestacijama koje se organizuju u Derventi, kao i na nekoliko humanitarnih koncerata. Među njima je i onaj za sakupljanje novca za kupovinu psa vodiča za Dervenćanku Violetu Pećić, koja ih, iako je još daleko od njihovih godina, prati svirajući na klaviru.
Predsjednica hora Mira Gavran s ponosom ističe da među pjevačima ima i stranaca.
– Sa nama vježbaju i nastupaju i Njemica Anet Njerner i Italijan Mikele Perente, koji rade u derventskoj podružnici Paks kristija, a pored penzionera tu su i zdravstveni i prosvjetni radnici, domaćice, privatnici i tako dalje – kaže Gavranova.
Jedna od članica hora koja još nije okončala svoj radni vijek je i Pavka Dizdarević koja, iako je zaposlena u privatnom preduzeću i radi u smjenama, naravno, sve poslove u kući, ipak redovno stiže na probe i nastupe.
– To zadovoljstvo ni za šta ne bih mijenjala. Volim druženje, pjesmu, zabavu i sasvim je logično da sam se učlanila u ovaj hor. Svi koji kažu da imaju previše godina za ovaj vid zabave nisu u pravu. Treba da vide kako mi to radimo i kakav je ambijent na našim probama i nastupima, pa bi sigurno promijenili mišljenje.
Ovo je jedna od rijetkih organizacija iz oblasti kulture čiji predstavnici na početku razgovora nisu odmah spominjali teškoće u finansiranju. I to je riješeno preko derventskog Udruženja penzionera, čije agilno rukovodstvo ima razumijevanja za skromne potrebe hora.
“Ceker sijelo”
Članovi derventskog hora “Mozaik” posebno se raduju takozvanom “ceker sijelu” koje okuplja veliki broj, uglavnom, penzionera. Organizator je Internacionalni multireligijski kulturni centar, a svi posjetioci donesu ponešto za trpezu, pa uz igru i pjesmu zabava postane urnebesna.
Č.V. – Glas Srpske
