Vijesti Društvo U župi Plehan nekada živjelo 5,5 hiljada stanovnika

U župi Plehan nekada živjelo 5,5 hiljada stanovnika

2

Župa Plehan sa svojih petnaestak sela, smještena na pitomim obroncima bosanske Posavine, deset kilometara istočno od Dervente, s koje pogled puca do Slavonskog Broda, najstarija i sa 5,5 hiljada stanovnika nekada najveća župa od Doboja do rijeke Save, danas je, poput ostalih u ovom dijelu BiH, prazna, bez svojih župljana.

Uzalud putevi 
Uzalud su asfaltni putevi, brojne obnovljene kuće, crkve, uređena dvorišta kad su grandiozne kapije zaključane. Nema ljudi, nema života, nema škola i dječije graje, škole su zarasle u korov, a ne manjka ni tužnih prizora kuća koje su još u ruševinama.

U vrijeme naše posjete župi Plehan vodovodno preduzeće iz Dervente pojačavalo je mjesni vodovod od naselja Bunar do Modrana. Pred prvom kućom na ulazu u Plehan zatječemo povratnika Matu Grubešića i njegovu suprugu Jelu. Došli im sin i snaha iz Njemačke na nekoliko dana, pa se odmah prihvatili posla.

– Šta da vam kažem, otkako ste bili prije nekoliko godina, stanje se nije popravilo, u župi su ostali da žive samo ovi stari. Došli da umru na svome. Omladina je pokupila djecu i otišla svojim putem, jer ovdje se nema od čega živjeti, nema posla, nema djece, nema škole. Dođu ljeti, bude lijepo, župa oživi, pa odu i onda opet tišina staračka – kaže Grubešić.

Zamjenik gvardijana u Franjevačkom samostanu Plehan fra Franjo Dalibor Stjepanović odskora je ovdje na službi, a već je dobrano sa svojim malobrojnim župljanima. Zna šta boli ove ljude, ali ne zna kako riješiti globalni problem – povratak.

– Prije rata u naseljima Ljuljenjaša, Modran, Vrhovi, Šušnjari, Zelenika, Božinci, Poljari, Ritešić, Brzici, Stanići, Bukovac, Kovačevci, Bunar živjelo je oko 5,5 hiljada ljudi. U selu je u dobroj mjeri obnovljena infrastruktura, izgrađeni putevi, dovedena voda, obnovljen veliki broj kuća, ali nema ljudi. Ovdje slovom i brojem danas žive 74 odrasla čovjeka prosječne starosti 67 godina i svega troje školske djece, pa vi sada vidite kakav je povratak u ovaj kraj – kaže fra Stjepanović.

Pomoć Hrvatske
Ističe kako gradnja crkve Svetog Marka na Plehanu dobro napreduje. Tri poklonjena zvona čekaju da se sagradi crkveni toranj, pa da i ona nađu svoje mjesto i služe svrsi. I samostan je privremenog karaktera, sagrađen poslije rata na temeljima bivše gospodarske zgrade. Ono što čekati ne bi trebalo nijednog trenutka, kaže fra Stjepanović, jeste zaštita započete zgrade muzeja i galerije uz samostan.

– Još 2009. godine u projektu UNESCO-a ovoj župi za gradnju spomenute zgrade dodijeljeno je oko 200 hiljada dolara. Gradnja zgrade je počela pa stala, jer nema novca, i ona propada. Naš prvi cilj je njezina zaštita i već smo od središnjeg Ureda za Hrvate izvan Hrvatske dobili 350 hiljada kuna za zaštitu objekta, u koji bi se, kada bude završen, trebalo useliti veliko kulturno-historijsko blago i biblioteka privremeno smješteni u Slavonskom Brodu – ističe fratar Stjepanović.

I sve bi se ovo o čemu govori fratar riješilo, jer Posavljaci su vrijedni ljudi, ali u samostanu ne znaju s kime. Kako god, i o čemu htjeli govoriti o župi Plehan (a situacija je identična i u ostalim župama) priča se vraća na početak – na ljude kojih nema.

Formirana je i terapijska zajednica
Iako je tako malo stanovnika, u samostanu se uvijek nalazi poneko od župljana, dođu pa pitaju treba li pomoć jer, iako s malo starih ruku, ovdje se pokušava uraditi korisna stvar obrađujući zemlju. A otvorena je i terapijska zajednica “Izvor”, koja prima sve one koji se žele liječiti od ovisnosti, bez obzira na naciju.

Avaz

2 KOMENTARI

  1. Fra Franjo Dalibor Stjepanovic, gvardijan samostana Plehan je sigurno dobro informisan o svemu sto se na ovim a i na drugim prostorima BiH desavalo prije ca. 25 godina.
    Ti ljudi kojih nema, a o kojima gvardijan prica su nedaleko od Plehana: vecina u Hrvatskoj.
    Pa sta gvardijan radi i sto ne ide tamo i propovjeda povratak? Zasto sjedi u samostanu i kuka?
    Hrvati vjeruju katolickoj crkvi i spremni su da se zrtvuju za nju, oni bi se vracali kada bi crkva to od njih trazila.
    ALI CRKVA TO USTVARI NE ZELI.
    U tome je stvar. Crkva diktira politiku, ne samo kod Hrvata.
    Crkva ne zeli multikulturnu zajednicu. Crkva zeli etnicki ciste prostore. Crkva podrzava plan Tudjman-Milosevic, o zamjeni teritorija. “Koridor kroz Posavinu za Istocnu Slavoniju”.
    Taj dogovor je kasnije proglasen pobjedom srpske vojske, a Istocna Slavonija pobjedom hrvatske vojske. Narod je naivan pa u te price vjeruje-a crkve slave velike mise i parastose.
    Oni koji su zivote dali, dali su ih na oltar tog dogovora, a popovi i gvardijani i dalje lazu.
    Dragi moj gvardijane Franjo Dalibore, gdje si ti i tvoja braca gvardijani, popovi i paroci, biskupi i mitropoliti, bili 1992. Sto tada nisi propovjedao ljubav medju ljudima, sto tada nisi stao u odbranu tudjih svetkovina i bogomolja, u odbranu drugih i drugacijih, susjeda i komsija, sugradjana i sudrzavljana.
    Ja znam zasto: ZATO STO SI ISKRENO VJEROVAO DA FRANJO T. PRAVI NOVU NDH.
    Sada tu nema Hrvata, na drugim mjestima nema Srba, na trecim nema Bosnjaka.
    Gvardijane, sta je tvoja uloga???
    Da sjedis u praznom selu? Da kukas?
    KOME GVARDIJANE?????

  2. Zlatko

    Bas tako.
    Drago mi je da ima ljudi koji se usudjuju reci istinu o crkvenoj politici.
    Samo se vi svadjajte o partizanima i ustasama, podrzavajte Hasanbegovice i slicne , pa ce te vidjeti gdje i dokle ce te stici !

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Derventa Cafe. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja, provociranja i drugih oblika neprihvatljivog ponašanja.

Portal Derventa Cafe zadržava pravo da obriše komentare bez bilo kakve najave i objašnjenja te da preda podatke o IP adresama nadležnim institucijama u slučaju zahtjeva.

Please enter your name here

*

code