Uz odobrenje autorke Vedrane Kulage, inače novinarke Glasa Srpske, prenosićemo njene komentare o aktuelnim društveno-političkim temama koje obrađuje.
Iako je teško povjerovati da BiH ima nešto na čemu bi nam mogle pozavidjeti zemlje regiona, Evrope i svijeta, to nešto ipak postoji, a riječ je, naravno, o novcu koji godišnje ide za plate radnika čije su knjižice pohranjene u institucijama na nivou BiH.
BiH važi za siromašnu zemlju u kojoj većina onih “običnih” živi od minimalca i kojima treba dati Nobelovu nagradu za umijeće spajanja početka sa krajem mjeseca, a sa druge strane ima i one koji žive sasvim drugačije.
Na nivou BiH formirano je čak 75 institucija u kojima radi više od 22.000 osoba. Na platnom spisku su brojne agencije, kancelarije, direkcije, ministarstva, instituti i tako dalje i tako dalje, tako da i ne treba da čudi da brojni stanovnici ove zemlje, pa i oni iole upućeni, nikada za njih nisu ni čuli. Ali treba da čudi ćutanje onih koji u svojim rukama drže sve konce ove zemlje, a koji ignorišu svaki pokušaj da bude otvorena priča o tome šta BiH zaista, zaista treba.
U proteklim godinama, u kojima je samo za bruto plate armije zaposlenih otišlo više od 2,87 milijardi KM, zabilježeno je nekoliko pokušaja da se konačno podvuče crta, ali svi su, zbog ovoga ili onoga, padali u vodu, a broj radnih knjižica je postao sve veći.
To i ne bi bilo sporno, bilo bi čak i pohvalno, da je BiH od toga imala neke koristi, ali nije. Čast izuzecima koji stvarno odgovorno i vješto ispunjavaju zadatke koji su im povjereni, ali šta je sa onima kojima su udobne fotelje i dobre plate “zaradili” samo na osnovu partijske knjižice?
Takvih, jasno je, uvijek je bilo i biće, ali ovo u BiH prešlo je svaku mjeru. Ne treba puno objašnjavati. Dovoljno je samo pogledati brojke. One sve govore.
Dovoljno je samo pogledati jednostavnu računicu da godišnje za plate samo za administraciju na nivou BiH odlazi više od 515 miliona KM – bez ostalih naknada na koje imaju pravo i iste uporediti sa platama koje dobiju oni koji rade na njivi, fabrikama i slično.
Svima je jasno da leđa privrede neće još dugo moći da nose teret javnog sektora u BiH. Vremena da se stvari preokrenu, odnosno napravi balans, sve je manje, baš kao i onih koji vjeruju u budućnost pod ovim dijelom neba.
Glas Srpske
