Kolumna Zašto sport u BiH propada?

Zašto sport u BiH propada?

0

Živimo u državi, voljeli je mi ili ne, koja je specifična po mnogo čemu i jedna od najneorganizovanijih u Evropi. Često se može čuti da je jedini uspjeh u ovoj državi otići iz nje, tako da se visokoobrazovani mladi ljudi i odlučuju na taj korak čim im se ukaže prva prilika. Dosta mladih se okreće porocima jer su im lako dostupni, a jedan od razloga je svakako crna slika u čitavom bosanskohercegovačkom sportu.

derventa kolumna bih sport

Upravo u završnicu ulazi Svjetsko prvenstvo u rukometu na kome su nastupali i predstavnici Bosne i Hercegovine, po prvi put u istoriji. Realno, nisu imali šanse da naprave ništa posebno. Svima nam je za oko zapala posljednja utakmica protiv Tunisa gdje su se svi obrušili na sudije nakon poraza. Grešaka je sigurno bilo, ali šta reprezentacija BiH ima da traži i očekuje na svjetskoj smotri rukometa ako su joj krive sudije za poraz od Tunisa? Ne podcjenjujem protivnika, ali realno sami smo sebi krivi i to je realan prikaz našeg sporta.

Protekle godine imali smo priliku gledati reprezentaciju BiH na Svjetskom prvenstvu u fudbalu. Prevelika očekivanja u kombinaciji sa postignutim rezultatima dovela su do ocjene navijača da se desila „propast“ . A bila je to slika loše organizovanosti i odnosa prema sportu. Nedavna izjava legende bivše Juge Ivice Osima, koji je rekao da reprezentacija BiH može da se plasira na predstojeće Evropsko prvenstvo u fudbalu samo pomoću trikova, dovoljan je dokaz svega.

Zašto sport u BiH propada, pitanje je sad?

Naše susjedne zemlje trebaju da nam budu primjer. Srbija ima čime da se pohvali. Tu su košarkaši, vaterpolisti, plivači, teniseri, olimpijski osvajači medalja. I Hrvatska, takođe. Tu su fudbaleri, rukometaši, skijaši, teniseri, olimpijski osvajači medalja. Slovenija ima skijaše, crnogorci vaterpoliste. A gdje smo mi u tome svemu? Mi smo tu da bacamo ljagu na sudije i tražimo uvijek druge krivce u svemu. Zar Bosna i Hercegovina nema jednog Novaka Đokovića, Ivicu Kostelića, Luku Modrića, Nikolu Pekovića, Miloša Teodosića, Milorada Čavića, Anu Ivanović, Vedrana Ćorluku i mnoge druge? Vjerujem da ima, samo nemaju načina da svoj talenat pokažu široj javnosti!

Zar smo toliko zaostali da ne možemo bar u sportu da se organizujemo?

Nama predstavlja problem i trn u oku što svi narodi u sportovima nisu ravnopravno zastupljeni, što u stvari i jeste dijelom istina. Taj problem se vrlo lako može riješiti da se ima bar i malo volje i htijenja. Imamo tolike planine, olimpijske ljepotice, ali nema skijaša koji nas predstavljaju. To je očit indikator kakvi smo i da je sve do nas, a priroda nam je dala mogućnosti. Susjedne države poput Srbije, Hrvatske i Crna Gore imaju vaterpolo klubove koji „razaraju“ evropska takmičenja, a mi nemamo ni vaterpolo ligu. Bazeni postoje, i otvorenog i zatvorenog tipa, što opet pokazuje kakvi smo mi i da nemamo volje. Da li je ikada u našoj BiH održan sajam sporta? Ja mislim da nije ili ako jeste onda je to održano forme radi, dok se susjedne zemlje diče priznanjima.

Gdje su nestali nekadašnji brendovi ove zemlje?

Naša realnost su klubovi na ivici ponora, a i nekadašnji brendovi Borac, Sarajevo, Velež, Sloboda itd dijele istu sudbinu. Publike na tribinama je sve manje, a domaće lige su u rangu liga u Saudijskoj Arabiji, Iraku ili Iranu i onda se mi čudimo porazu od Tunisa? Dok komšije nam igraju najjače lige Evrope.

I opet se postavlja pitanje ko je kriv za propast sporta u BiH?

Većina će reći da se sama finansijska situacija u državi odražava i na sport, ali i kod komšija nije sasvim sigurno ništa bolje. I na kraju se dolazi do logičnog zaključka da smo mi problem, da je problem u nama! Dok se god ljudi budu dijelili na imena, nacije i vjere od nas nema ništa, a došlo se i do toga da se takve podjele vrše tamo gdje ne treba da budu – u sportu. Bojim se da će takav problem ovdje biti aktuelan narednih stotinjak godina ako ne i više, dok se generacije ne promjene i ne dođu nove kojima će biti sasvim svejedno kako se neko zove, da li se on krsti ili klanja.

Sve dok to bude tako, mi ćemo i dalje prozivati jedni druge zažto ne navijamo svi za BiH, zašto Srbin ili Hrvat igraju za reprezentaciju BiH, zašto su nas sudije pokrale, zašto su se svi urotili protiv nas i čuditi se porazima od Tunisa, Irana, San Marina itd., i na kraju tražiti utjehu, ne omalovažavjući nikog, u trofejima odbojkaša sa invaliditetom.

Nikola Brković

PODIJELI