Krajnje vrijeme je da se o ulozi Ustavnog suda BiH trezveno razgovara, a ako se ne uspije u tome onda se trebaju preduzeti radikalnije mjere, koje će voditi prema jednom putu, putu koji je sve dalje od Bosne i Hercegovine!
Poručio je ovo u razgovoru za portal SrpskaCafe Igor Žunić, zamjenik šefa kluba poslanika SNSD-a u Narodnoj skupštini RS, te dodao da je oko novog referenduma, koji je najavio predsjednik RS, a koji se tiče ulaska BiH u NATO, najvažnije imati politički konsenzus svih političkih subjekata u Srpskoj.
– Referendum je najviši oblik neposredne demokratije. Smatram da predsjednik Republike Srpske ima i ustavnu i političku obavezu da zahtjeva referendum po ovakvom važnom pitanju. Referendum je nešto što je definisano zakonima RS i treba ga koristiti kod ovako značajnih odluka za građane Srpske, ali i generacije koje dolaze. Važno je da on bude proizvod političkog koncenzusa, a predsjednik Srpske bi trebao da bude personifikacija tog koncenzusa, ma ko to bio i iz koje političke partije dolazio. Lično sam za održavanje referenduma, ne samo po ovom nego i po drugim važnim pitanjima. Na kraju, to je pravo građana Republike Srpske.
o Ipak, zašto raspisivati referendum ako su zvaničnici RS prethodno govorili da ćemo pratiti vojni put Srbije?
– Srbija je sigurno neko koga trebamo pratiti na ovom putu potencijalnih evroatlanskih integracija, ali ne po svaku cijenu. Iz Deklaracije NS RS iz 2005. godine jasno stoji da je konačan cilj Republike Srpske potpuna demilitarizacija Bosne i Hercegovine. Lično mislim da je to najbolje rješenje za Bosnu i Hercegovinu. Ustedjeli bi stotine miliona maraka koje bi mogli usmjeriti u razvoj, a to se ne bi kosilo sa evropskim integracijama koje su definisane kao cilj kod svih političkih subjekata u Bosni i Hercegovini.
o Zašto, prema vašem mišljenju, ovakav prijedlog nema podršku opozicije?
– Opozicija kao opozicija. Kod svih teških odluka u posljednjih nekoliko godina su se igrali politike. Mislim da ovo nije pitanje opozicije i pozicije već pitanje političkog koncenzusa. Vjerujem da će opozicioni predstavnici razumjeti da pitanje ulaska BiH u NATO pakt nije pitanje na kojem se dobijaju izbori nego pitanje statusa srpskog naroda u Bosni i Hercegovini i ravnopravnog odnosa međunarodne zajednice prema entitetima koji čine Bosnu i Hercegovinu. Vjerujem da će učestvovati u zajedničkom stavu srpskih političkih predstavnika po ovom pitanju.
Ali, iz opozicije navode da predsjednik Dodik utvrđuje stratešku politiku Srpske u saradnji sa liderom HDZ-a BiH Draganom Čovećem i da ovo nema veze sa interesima RS. Ističu da je ova priča inicirana najviše zbog izbora naredne godine.
– Ponavljam, ovo nije pitanje sitnog politikanstva. Odnos predsjednika Dodika i Čovića je jasno prezentovan u nizu političkih stavova koji su vazni i za srpski i hrvatski narod u Bosni i Hercegovini. Nema BiH bez ravnopravna tri naroda i ostalih njenih građana. Ne može član Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda da tvrdi da su Srbi i Hrvati nastali od Bošnjana, a da nema adekvatnog odgovora od hrvatske i srpske strane. Ako predstavnici SZP-a moraju da šute na ovakve izjave, SNSD će tražiti partnere da se omogući da Dejtonski sporazum bude Ustav-Izvorni, kako je napisan u Dejtonu, ali i da narodi budu ravnopravni u BiH, ne zbog izbora i koje fotelje nego zbog budućnosti svih naroda ako je uopšte izvjesna u ovakvoj Bosni i Hercegovini.
o Svemu ovome je prethodila još jedna odluka Ustavnog suda BiH, ovaj put o odbijanju apelacije Pravobranilaštva RS. Kako bi RS trebala da se postavi ubuduće prema Ustavnom sudu BiH?
– O radu Ustavnog Suda BiH je dosta rečeno. To nije ni sud, a još manje je ustavni. Odluke su političke, ne poštuju se. Pod hitno se mora rješavati ovaj problem. to je problem Bosne i Hercegovine, problem njenog opstanka. Da ovaj sud postane Ustavni mislim da treba biti interes prije svega Bošnjaka i međunarodne zajednice. NS RS je odredila smjernice, dala zaključe. Krajnje vrijeme je da se o tom trezveno razgovara, a ako se ne uspije u tome onda se trebaju preduzeti radikalnije mjere. A to vodi prema samo jednom putu, putu koji je sve dalje od Bosne i Hercegovine.
J. Škrbić – Srpska Cafe
