Sve je sada, i to po zakonu postalo javno. Javne ustanove – JU ! Javno mjesto – JM ! Javni prostor – JP! Javne kuće – JK ! Tajne kuće – TK ! Javne željeznice – JŽ ! Javni fb – JFB ! Javni tviter – JT ! Javni jutjub– JYT ! I tako dalje, moglo bi se nabrajati još… I tu spadaju trgovi, parkovi, kafane, restorani, novine, interneti, ulice, trotoari, bašče, cvijećnaci i fontane.
Više ni vic u kafani, o Muji i Hasi ili Perici ispričati se ne može da se ljudi malo nasmiju i opuste. Ako te neko prijavi, ode, po zakonu pod kaznu, jer može se proglasiti pod nacionalnu mržnju Muje i Hase ili Perice. Zato svi treba da zakon poštuju i kafu pijuckaju sa poklopljenim ušima. Nema više pričati što hoćeš i kako hoćeš, ni slušati što ti je volja. Uz žestoka pića, obavezno valja ponijeti flaster, da ne bi štogod lan’o. Dobro je to kažu, radi zdravlja, jer što god se loše čuje ili neki smiješan vic, može stres kod čovjeka izazvati i dobro naškoditi zdravlju.
U zakonu su napravljeni i neki propusti, pa ga valja što prije izmijeniti i dopuniti, jer u suprotnom bila bi to ogromna šteta za društvo, ako se ne ozakoni. Tako, recimo, za javni prostor ili mjesto nije proglašena štala, pa vo može do mile volje da buče i riče. Ni svinjski torovi nisu ušli u zakon, pa svinje mogu da skiče, a i pjetlovi u kokošinjcu mogu da kukuriču tačno u ono vrijeme kad treba da se podsjete na svoju prapostojbinu, ali čim izađu iz kokošinjca, ni oni ne bi trebali kukurikati, jer bi brzo mogli završiti u loncu.
Ako hoćeš nešto škakljivo da ispričaš o svom komšiji ili nekom drugom, ima još mjesta za to. Ne moraš ići u štalu, svinjac ili kokošinjac. Ljudi se za sve snađu i uvijek u zakonu pronađu rupe. Šuma nije proglašena za javno mjesto ili prostor. Tu možeš pričati i izvaljivati što god hoćeš, a da te niko ne čuje, a i ako čuje ne može te opaliti kazna. Sve više ljudi se zato prijavljuje za javnu krađu šume, pardon u drvosječe i lovce, te za ribolovce, jer obale rijeka nisu javna mjesta, osim kupališta i mostova nad rijekom. Tu ipak treba dobro paziti i ne zalijetati se, ako hoćeš malo dušu da opustiš i nešto ispričaš o društveno-političkim prilikama, jer zona nije tačno određena, pa se može uzeti i ovako i onako.
Veli meni komšija Simo, kao biva da mi nešto kaže i gura me u svoj vanjski WC. Ne dam se, mislim, nije valjda komšija pomanito i prešao u one „naguzane“. A on navalio kao da ne treba da se plašim, samo da mi nešto ispriča u WC-u, jer to nije javni prostor, to jest mjesto, i tu se može pričati o svakom smradu koliko god hoćeš, jer i onako u WC- u, sve smrdi.
He, he, komšija baš ti hvala, taman pomislih da si postao onaj jedan od ”naguzana”, koji smiju javno da se pokazuju i na svakom mjestu i prostoru da slobodno šetaju, a mi ni na internetu ne smijemo više zbijati šale o našem društveno – političkom životu, jer se sve može protiv nas izokrenuti ili okrenuti.
Pa neka vala i gore nas je snalazilo, vuklo i tuklo, pa smo izdurali !!!
Savko Pećić Pesa
