Prednosti peleta već su otkrila brojna domaćinsta u našoj opštini, a Drago Babić je otišao i korak dalje, započevši proizvodnju ovog ekološkog energenta u Gornjim Ceranima. Na ideju je, kako kaže, došao kroz razgovor sa poslovnim saradnicima, iz kojih je zaključio da bi proizvodnja peleta mogla biti posao budućnosti.
– Proizvodnja agro-peleta je još unosnija, ali na našem podneblju nema takvih vrsta peći. Njegova prednost je to što su sirovine poput trave, pruća, slame ili kukuruzovine praktično besplatne, otpočinje Babić.
Sa druge strane, za ovakvu investiciju neophodno je obezbijediti velika sredstva. Naime, za nabavku postrojenja koje može da pravi tonu peleta po satu neophodno je izdvojiti 3-4 miliona maraka. On je do sada potrošio oko 250.000 evra, ali je neophodno nabaviti još nekoliko skupih elemenata za kompletiranje proizvodne cjeline. Troškove investicije dodatno je povećao uvoz i plaćanje poreza.
– Mašine su se nalazile u ukrajinskom gradu Sumiju, na samoj granici sa Rusijom. Samo prevoz je koštao 7.000 evra, a kako nisam dobio dokumentaciju o EU porijeklu mašina, platio sam punu carinu i porez od oko 27.000 maraka, dodaje Babić.
Uprkos tome, proizvodnja je pokrenuta prije godinu dana. Osnovni sastojci peleta su ostaci visokokaloričnog drveta i usitnjena jelovina ili borovina, vrsta bogatih smolom, što ih čini važnim vezivnim elementima pri visokim temperaturama na kojima nastaje pelet. Piljevina se suši i presijava, a potom mješa sa usitnjenom jelovinom ili borovinom, nakon čega se takva masa presuje i nastaje gotov proizvod.
– Da bi se dobio kvalitetan pelet neophodno je da udio smolastog drveta iznosi bar 15-20%, dok ostatak čini visokokalorično drvo. Ne dodaju se nikakvi aditivi, otkriva Babić. Sirovine za proizvodnju nabavlja od obližnjih drvoprerađivača, bilo da ih kupuje ili da se radi o nekom vidu kompenzacije.
Trenutno proizvode manje količine peleta, jer nedostaju silos i sušara, zbog čega nema mnogo zaliha piljevine. Uprkost tome što se radi o velikoj investiciji, u planu je nabavka i tih mašina. Naime, sa trenutnim pogonom proizvodi se oko 3 tone peleta za oko četiri sata koliko rade dnevno, dok bi rješavanjem ovog pitanja proizvodnja porasla na nekih 12 do 16 tona.
– Da bi se sa postojećim improvizovanim pogonom ostvarila maksimalna proizvodnja od 1.200 kilograma unutar jednog sata, neophodno je da presa postigne optimalnu temperaturu, za šta joj je potrebno oko tri sata. To znači da mi imamo maksimalnu proizvodnju tek jedan sat, dok se u prvim satima proizvodi oko 500 kilograma, navodi Babić, dodajući da bi zbog toga adekvatno radno vrijeme bilo osam časova.
A da bi se to i ostvarilo, neophodno je pronaći tržište. Trenutno su kupci uglavnom iz Dervente, a jedan od najvećih je lokalna administracija, jer se odnedavno na ovaj energent zagrijava zgrada opštine i Centar za kulturu. Zbog toga su i planovi o širenju aktuelni.
– Za sada smo zadovoljni, imamo tri radnika, a sve što proizvedemo i prodamo. Plan je da se proširi proizvodnja, da derventski kupci ne odlaze van opštine, a da se dio i izvozi, otkriva Babić, dodajući da je cijena njegovog peleta oko 260 maraka po toni.
Protektiranje
Pored proizvodnje peleta, Babić se bavi i vulkanizerstvom, odnosno obnavljanjem polovnih pneumatika (protektiranjem). Taj postupak podrazumijeva proces sličan proizvodnji nove gume, pri čemu se za osnovu uzima polovan pneumatik, koji se obrađuje i presvlači slojem nove gume. Sve komponente Babić nabavlja iz Austrije.
B. N. – Derventa Cafe
