Vijesti Kultura i obrazovanje Promovisan roman “Gora Preobraženja” autorke Ljiljane Habjanović Đurović

Promovisan roman “Gora Preobraženja” autorke Ljiljane Habjanović Đurović

0

“U vrijeme dok sam pisala roman “Voda iz kamena”, na Savindan 2009. godine, sanjala sam Svetog Savu, koji mi je rekao nešto što se odnosi samo na mene i pokazao mi nešto jako važno, što se odnosi na naš narod. Znala sam tada da moram da napišem knjigu o njemu, ne zbog njega, nego zbog nas”, rekla je Ljiljana Habjanović Đurović, poznati srpski pisac, predstavljajući derventskoj publici svoj novi roman “Gora Preobraženja”.

page

Pišući ovaj roman htjela je, kako kaže, da podsjeti ljude na neke velike istine, prije svega na nasljeđe koje nam je ostavio Sveti Sava, a takođe da ukaže i na činjenicu na koju imamo pravo da budemo ponosni. Naime,S rbi su jedini narod čiju su crkvu i državu stvorila dvojica svetitelja, Sveti Simeon Mirotočivi i Sveti Sava.

“Gora Preobraženja” je knjiga koja podseća kako su Nemanjići stvarali srpsku državu i srpsku pravoslavnu crkvu, kako je Sveti Sava ispunio sebe svetlošću duha svetoga i sobom obasjao srpski narod, kako je naš narod, kroz vekove, opstajao na stazi Svetosavlja i kako da se svako uspe na Goru Preobraženja”, rekla je Habjanović-Đurović i naglasila da je to ujedno i priča o besmrtnom vladaru i vječitoj svijesti i savjesti srpskog naroda.

Dok je pisala knjigu bila je obuzeta najrazličitijim osjećanjima i strahom hoće li uspjeti da prikaže bar djelić te veličanstvene ličnosti Svetog Save i dubinu njegove ljubavi prema Hristu Bogu i prema narodu kome je pripadao.

Pripremajući se za pisanje knjige Ljiljana je obišla sva mjesta koja je obišao i Sveti Sava, osim Hilandara i Nikeje. Bila je u Svetoj zemlji, na maloazijskoj obali, u Egipatskoj, Judejskoj i Sinajskoj pustinji, molila se u manastiru Svete Katarine u podnožju Mojsijeve gore, gdje je Sveti Sava služio bosonog 49 dana i bila u pećini Svetog Jovana Lestvičnika. Posjetila je Savino rodno mjesto Dečevo, ostatke grada Rasa, Petrovu crkvu i manastire Žiču, Studenicu i Mileševu. Roman je pisala tri godine, ali su pripreme trajale znatno duže.

Naglasila je da piše iz duše, iz srca, onako kako osjeća. Kaže da je kroz život vode vjera, ljubav i nada i da piše o onome u šta vjeruje svom svojom dušom i svim svojim umom. Piše o vremenu i ličnostima koje su joj uzor. Hiljade čitalaca i veliki tiraži njenih romana su potvrda da posao koji radi, nije uzaludan.

derventa.ba

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Derventa Cafe. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja, provociranja i drugih oblika neprihvatljivog ponašanja.

Portal Derventa Cafe zadržava pravo da obriše komentare bez bilo kakve najave i objašnjenja te da preda podatke o IP adresama nadležnim institucijama u slučaju zahtjeva.

Please enter your name here