Cvijeće se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja dođe – Pjesma nad pjesmama
Čini se: oduvijek se nestvarno stapalo sa stvarnim pokazujući kako nama nemoguće ili onostrano postoji.
Slike su, recimo, oduvijek bile ogledalo koje otkriva ono nepoznato o pojedincu. A šta je slikarstvo drugo do vraćanje avanture duha i lociranje na papir. Istražujući ovu temu i sama sam se zapitala: da li je slika pismo onostranog? Ili prosto razglednica našeg identiteta?
Ovaj mali osvrt počiva, zapravo, na mome iskustvu iz djetinjstva. Naime, kao djevojčica voljela sam mnogo crtati. Moji crteži nisu pokazivali posebno umijeće niti tehniku ali definitivno su upućivali na budući poziv ili sudbinsko opredjeljenje kako više volim da nazovem pisanje. Svakako, bogato ilustrovani, oni su iskazivali ono što ja nisam umjela dječijim jezikom. Posmatranjem dječijih likovnih radova možemo sagledati kako grade koncept o sebi i svijetu oko sebe.
Posebno me zainteresovalo jedno sjećanje: na svakom crtežu uplela bih neznatan čarobni cvijet. Ne vjerujem da sam mu pridavala posebno značenje ali on je jednostavno uvijek bio tu – neznatan a čaroban.
Danas ovu dječiju predstavu posmatram kao mitski simbol koji dotiče sav ljudski rod i svuda je istovjetan – smatra se Božijim darom i izvorom pjesničkog nadahnuća. Opet, u pitanju je jedan cvijet a jedinica među brojevima ima posebno mjesto. U antici i srednjem vijeku jedinica, naime, nije bila samo broj nego i izvor svih brojeva, simbol Svetoga Duha.
Zainteresovana ovom temom, malkice sam istraživala. Zaronite sa mnom u cvijetnjak kroz vrijeme i mitologiku!
Za cvijeće su oduvijek vezana različina narodna vjerovanja: radost, ljubav, sreća, razočarenje, ljubomora, zla kob, nesreća.
Cvatuće biljke s lukovicom, navodno, donose smrt ako noću ostanu u sobi; unošenje u kuću cvijeća, koje je procvjetalo mimo sezone nije dobro – predskazuje nesreću; za onog ko na pogrebu pomiriše cvijeće ili vijence, vjerovalo se da će izgubiti osjećaj mirisa; ako se za vrijeme punog mjeseca dira cvijeće, ono će uvenuti; ostaviti cvijeće na krevetu bolesnika – nesreća; bolesnoj osobi pokloniti bijelo cvijeće – predznak smrti; ako sanjate cvijeće – mogla bi vas pogoditi kraća bolest. Ako pacijent iz bolnice kući donese cvijeće – znak da će se vratiti u bolnicu.
Pored ovih vjerovanja, od najstarijih se vremena vjeruje i da pronalazak prvog proljetnog cvijeta može pomoći u otkrivanju inicijala imena ili prezimena budućeg supruga ili supruge. Na primjer, ako pronađete visibabu, jagorčevinu i ljubičicu, vaš partner će zasigurno imati slova V, J ili LJ u svom imenu.
Svaki mjesec u godini ima svoj srećni cvijet:
Januar – karanfil;
Februar – jagorčevina;
Mart – ljubičica;
April – krasuljak;
Maj – đurđevak;
Juni – ruža;
Juli – ljiljan;
Avgust – gladiole i mak;
Septembar – ladolež;
Oktobar – georgina;
Novembar – hrizantema;
Decembar – drač;
Posebni rječnici cvijeća iz XIX vijeka obuhvataju simboliku i značenje gotovo svih vrsta cvijeća. Sjetite se: vijekovima se cvijeće koristi za plemićke, staleške, državne ambleme.
Tamo, kažu, dva svijeta, moj svijetu!
Prema drevnom Egiptu, svijet nastaje pojavom boga Sunca iz lotosova cvijeta – cvijeta vode i zemlje. On se naime, iz blata izvija prema svijetlu, simbolizirajući čežnju za besmrtnošću.
Oblik cvijeta nadahnuo je stvaranje simbolizma čaške, koja simbolizuje primanja (dimenzije zemaljskog) i plodnosti (dimenzija nebeskog) kiša, rosa.
Cvjetanje – govor slavlja
Govor cvijeća jeste govor slavlja jer je cvijet uvijek na razmeđu između budućega.
Književni jezik i Biblija obiluju cvjetnim simbolima. Proces cvjetanja poziva nas na procvat, što je znak Božjega izabiranja i svetosti onoga tko je pozvan.
- Dani su čovjekovi kao sijeno, cvate ko cvijetak na njivi; jedva ga dotakne vjetar i već ga nema, ne pamti ga više ni mjesto njegovo, Psaltir;
- Dođi dragi moj, ići ćemo u polja da vidimo pupali loza, zameće li se grožđe, jesu li procvali mogranji. Tamo ću ti dati ljubav svoju, Pjesma nad pjesmama;
- Sići će kao rosa na travu, kao kiša što natapa zemlju! U danima Njegovim cvjetat će pravda i mir veliki – sve dok bude mjeseca, Psaltir;
Cvijeće i magične radnje
Koristi se od šaranja jaja do ljubavnog vračanja, daje se ženi bez djece u čaju, nevjesti da rodi muško ili žensko, nosi se na kapi radi zaštite od zlih duhova, bere i plete u vijence o Đurđevdanu, stavlja se na badnjak, njima se pričešćuje za Vaskrs.
Najveću pažnju zaslužuje tzv. “devetoro bilje”. U istoimenoj narodnoj pjesmi Anđelija opisuje kako je zadržala muža da je ne otjera iako mu nije rodila muško dijete:
Kako bi me oterao Pavle! Kad sam prvu večeru donela u večeri devetora bilja:
Milodua – da se milujemo; Kalopera – da me ne otera; Ljubičice – da me svagda ljubi, Karanfila – da se ne karamo, Čubra cveća – da me dobro čuva; Bosioka – da m’ ne smeće s oka; Nevena – da mu srce vene…
Cvijeće i fenomeni
Dokazano je da biljke kada se jednom vežu za neku osobu, ostaju s njom u vezi ma kuda ona otišla. Reaguju na misli čak i kada osoba koja brine o njima nije u istoj prostoriji.
A kada se nađe u smrtnoj opasnosti ili kada joj zaprijeti kakva zaista velika pogibelj, biljka se u samoobrani “onesvijesti”.
Na koncu, šta je ljepota nego stvar unutrašnjeg zbivanja – eidetičko gledanje na stvarnost.
Aleksandra Marilović
