Kolumna Aleksandra Marilović: Magijska funkcija jezika

Aleksandra Marilović: Magijska funkcija jezika

1

„Sakralno je element u strukturi ljudske svijesti“ – Mirča Elijade

Ljubav prema zemlji, vodi, prirodi koja je odvajkada nosila u sebi toliko toga mističnog traje i kada prođe djetinjstvo. Šum u krošnji, vodi, sve je to jezik za sebe. A u čovjeku oduvijek tinja nejasna čežnja za obnovljenom slikom svijeta.

Tako nekako, baš kao priroda, jezik ima svoje klijanje, prodiranje, mistično lozanje sa nevidljivim zakonima prirode.

U modernim mentalnim krugovima, žene zaboravljaju na svoj dar liječenja i bajanja riječima, blagosiljanja i proklinjanja, inspirisanja. Nesvjesne koliko ogovaranje kvari njihovu čistu prirodu i donosi u život ono što glasno imenuju osudom.

U nastavku teksta govorićemo o nečemu što su nazivali „predlogički mentalitet“ a zapravo je opšteljudska sposobnost i nije vlasništvo niti specifičnog perioda pa ni prostora.

Mirča Elijade smatra da će otkrićem simbologije i jezika simbola (uz pomoć psihologije, etnologije, antopologije) naučnici ostati zapanjeni dubinom i moćima obnove ljudskog bića poraženog duševnim nedaćama modernog čovjeka.

ČAROBNE RIJEČI:

ABRAKADABRA – čarobna formula koja potiče od hebrejskog arba dak abra, što navodno znači „Svemoćni poništava 4 elementa“.

Pojavljuje se i 1560. kod hirurga Ambroaza Parea koji bilježi tu riječ za liječenje groznice. Neki tvrde, opet, da je to kompletna rečenica „Abreg ad habra“ u značenju: “Uputi svoju munju do smrti“. Kao značenja takođe se pominju: arm. Avra kedavra – ono što je rečeno je učinjeno (čitana s lijeva na desno) ili što je rečeno je prošlo (s desna na lijevo).

HOKUS POKUS – riječ koju su koristili zabavljači da bi jednu stvar pretvorili u drugu. Jedan biskup 1694. godine piše kako se u ovoj naoko naivnoj besmislici skriva izrugivanje najsvetijem dijelu liturgije – pretvaranju hljeba u Tijelo Hristovo. Prema njemu hoc est [enim] corpus [meum]: ovo je [naime] tijelo [moje].

BAJALICE:

Selimović piše: „Ima riječi koje pomažu kod ujeda ljute guje“.

Bajanje prvenstveno počiva na metafori i rimi. U svim mitovima o postanku svijeta glas je imao mjesto na samom početku. Kod Slovena verbalni dio bajanja zove se basma, basan. Ljepota ove riječi dolazi iz indoevropskog korijena bla sa značenjem govoriti/svijetliti. Rečeno je da se u bajanju uočavaju dvije suprostavljene paradigme: svjetlost i govor (zvuk), a druga mrak i ćutanje. Bajanjima nečiste sile tjeramo u daleka mjesta u koja ne dopire ni glas pijetla, zvona ili udarca sjekire. Dakle, nedostupna mjesta. Bajalica je „kapija“ preko koje putem govora prolazi jača snaga od ljudske, te uspostavlja kontakt s jačim pomagačem.

Bajalica najčešće baja sa raspuštenom kosom, gola, a po nalogu Bogorodice, Svete Petke ili vila te uzima „divlji lik“ da bi se izborila sa nečistom silom.

RUNE (tajne):

*Ljudi će opet u travi naći čudesne zlatne tablice za igru koje posjedovahu u davnim vremenima…

Rune su koristili germanski jezici, kako za obično pisanje, tako i kao znakove (bacanje runa, čitanje sudbine). U predanjima starih Germana nailazimo na Odinove riječi koje nas podsjećaju na Hristovo stradanje ili možda na neko tajanstveno putovanje, viziju: „Znam da visih na vjetrovitom drvetu, 9 noći, proboden kopljem, posvećen Odinu, sam sebi samome, na onom drvetu koje niko ne naslućuje. Ne podariše mi pića ni jela, ječah od jada, gladi i žeđi, nagnuh se naprijed, očima ugledah rune. Razumijeh ih i oslobodih se tako. Naučih devet bajalica. Rastoh, jačah, mudrost stekoh, napredovah od riječi do riječi, od djela do djela. A ti, čovječe, prouči rune pa onda ćuti…”

Pa dalje: „Urezaću ti runu R i još druge tri: ljubavno ludilo, bezumlje i bijes. Ali ako bude potrebno, izrezaću ih kao što sam ih urezao“.

NEMUŠTI JEZIK I JEZIK BILJAKA

Nemušti jezik se definiše kao jezik sa kojim se čovjek može sporazumijevati sa svim živim bićima na svijetu. Mada izvorno ova riječ ima značenje nijemog čovjeka, onog koji ne govori. Ovaj pojam često susrećemo u našim narodnim bajkama. Međutim, evo i jednog savremenijeg duhovnog iskustva učitelja i šamana. Mateo Sol svjedoči sopstveno iskustvo:

…Odjednom se oko mene proširio predivan zvuk pjesme koja je dodatno intenzivirala moj osjećaj izgubljenosti u stranom svijetu. Zvukovi koji su me sve više vukli k sebi, imali su tugaljivu notu koja je u meni probudila potrebu da plačem od jada.

Kada sam počeo pjevati, shvatio sam da pjesma poziva duh biljke da se kreće mojim tijelom. Želio sam da stane, da sve prestane, ali sam shvatio da je prekasno. Sve što mi je ostalo jest suočiti se sa stvarnošću.

Plovio sam kanuom kroz beskrajni tok svojeg nesvjesnog uma, a pjesma je bila veslo moje usamljenosti. Na meni je bilo izbjeći brzace i kontrolisati struje, čineći pjesmu ljepšom, moleći Duh biljke da me vodi i iscijeli…”.

Na ovaj način opisuje svoju incijaciju u šamanizam.

Moderna psihoterapija usvaja šamanske prakse.

JEZIK SNOVA

Jedno australijsko pleme ima običaj za doručkom pričati svojim ukućanima o snovima, koje oni zatim, zajedničkim snagama analiziraju. Snovi su itekako glas razuma jer nam simbolično ukazuju na potrebe i osjećanja koja smo zanemarili.

Poznata je misao Šopenhauera da naše sanjajuće sveznanje treba da poduči naše budno neznanje.

PJESNIČKI JEZIK

Zapravo je najbliži jeziku snova. Naš Laza Kostić veli da pjesnik ne napušta trag dok ne stigne do posljednje međe gdje se više ne razlikuje san od jave, ludilo od zdravlja, smrt od života. Bio je svjestan činjenice da je magijsko doživljavanje stvarnosti svojstveno djeci, primitivnim ljudima i umjetnicima. Manje je poznata činjenica da je Laza Kostić vodio dnevnik snova na francuskom jeziku. U dnevniku glavni junak svakako je Lenka koja nije prestala proždirati njegova usta…

GLASNO IZGOVORENA RIJEČ – UČINJENA RIJEČ

Poznat je primjer glumca Borisa Karlofa koji je bezbroj puta igrao Frankeštajna pa se zatvorio u nekakav zamak, živio kao Frankeštajn i umro lud, ali kao Frankeštajn. Isto se desilo jednom glumcu koji je igrao Gogoljev “Dnevnik jednog ludaka” i koji je iza 250 predstava stvarno i poludio.

ANTROPOLOGIJA

Mnogi vjeruju da sve na svijetu: ljudi, životinje, biljke, stijene ima duh. Antropolozi ovo uvjerenje nazivaju animizam (lat. duša).

ETNOLINGVISTIKA

Predstavlja polje lingvistike koje se bavi proučavanjem odnosa koji postoje između jezika i kulture, kao i načinom na koji različite etničke grupe doživljavaju svet. Jednostavnije rečeno, reč je o kombinaciji etnologije i lingvistike koja se odnosi na sve karakteristike koje izdvajaju jednu zajednicu od druge.

BANALIZOVANJE GOVORNOG JEZIKA – TRAČ

Prije nego što glasno izgovorimo slobodu svojih misli o nekoj osobi, Sokrat nas upućuje na alegorijsku priču o „tri sita“. Prvo je sito Istine, drugo sito Dobrote i sito Koristi. Ako ono što želimo iznijeti o drugoj osobi nije ni istinito, niti dobro, a ni korisno onda je bolje da zaboravimo šta smo željeli ispričati. Kako naše bake mudro kažu: “Prije nego izgovoriš glupost, popij vode“!

Na koncu, ne zaboravimo: svaki pojedinac uzima značenje simbola na sebi svojstven način. U tome i leži sva magija i vaskrsavajući stvaralački proces u kome čovjek časti nepce božanskim vinom iz svog skromnog kondira. Tako nam se vraća rukopis sa licem Vladara koji dijeli život i smrt.

Za kraj vam ostavljam pjesmu – zagonetku pjesnika Maka Dizdara. Čik riješite je!

Blago

(Pastir Pastirici kao i Kralj Kraljici)
Liblaliga linelima
lido lioličilinjeg livilida.
Lidraliža lisi limi
liod lioličiliju.
Lidraliga.

Uzdravlje vam vaš maternji jezik – KRAJ PRVOG DIJELA

Aleksandra Marilović

1 komentar

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Derventa Cafe. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja, provociranja i drugih oblika neprihvatljivog ponašanja.

Portal Derventa Cafe zadržava pravo da obriše komentare bez bilo kakve najave i objašnjenja te da preda podatke o IP adresama nadležnim institucijama u slučaju zahtjeva.

Please enter your name here