Vijesti Društvo Bogata i turbulentna istorija: Kako se gradila prva gimnazija u Derventi –...

Bogata i turbulentna istorija: Kako se gradila prva gimnazija u Derventi – FOTO

0
Temelj današnje Osnovne škole “Nikola Tesla”

Po prvi put od ratnih dešavanja devedesetih u Osnovnoj školi „Nikola Tesla“ školsko zvono ostalo je nijemo, a školske prostorije bez graje učenika. Posljedica je to oštećenja izazvanih zemljotresima čiji je epicentar bio u blizini hrvatskog grada Petrinje krajem prošle godine.

Razlog je to više da zavirimo u arhivsku građu i saznamo dio bogate istorije ovog monumentalnog objekta.

Prije austrougarske aneksije BiH u Derventi su postojale isključivo vjerske škole, prije svih mektebovi, koji su služili za vjersku obuku muslimana, a potom i manastirske i samostanske škole. Od 1869. godine, devet godina prije konačnog sloma Otomana, dopušteno je osnivanje škola koje su mogli otvarati i drugi subjekti, pod uslovom da ih sami izdržavaju, a vlast nadzire.

Škole i tada ostaju povezane sa crkvom, ali je omogućena bolja organizacija tako da ostaje zabilježeno da je Srpska osnovna škola 1889. godine dotadašnji trošni objekat zamijenila kućom trgovca Jovana Vukovića (današnja Ulica Cara Lazara, zgrada gdje se nalazi prodavnica “Goldi”) koju je otkupila Srpska crkveno-školska opština. Tada je zaposlen i još jedan učitelj, te povećan broj učenika (izvor “Derventa kroz vijekove”, Draško Odić). Ova škola zabranjena je 1914. godine.

Paralelno sa ovim školama, Austrougarska je od 1879. godine u Derventi upisivala učenike u Narodnu osnovnu školu otvorenu za sve konfesije, ali sa istovremeno veoma jakim političkim uticajem, tako da su njeni prvi učiteli bili podoficiri, poput Franje Tička, prvog učitelja (izvor “Derventa i okolina”, Ahmet Omerhodžić). Ta osnovna škola je bila prvo smještena u zgradi opštine, a 1899. godine je preseljena u novi objekat – današnju Biblioteku. Kako takav kadar nije bilo idealno rješenje, od tada Zemaljska vlada počinje da školuje učitelje i organizuje srednje škole, prvo u Sarajevu, Banjaluci i Tuzli, a od 1912. godine i u Derventi gdje je osnovana niža realna gimnazija, nakon višegodišnjeg lobiranja tadašnjih vlastodržaca.

Kako prethodno nije postojao odgovarajući objekat za ovu obrazovnu ustanovu, nastava se odvijala u zgradi Franje Marinčeka, sve do 1914. godine kada je sagrađena prva zgrada gimnazije, odnosno današnja OŠ “Nikola Tesla”.

Poznato je da je dolaskom Austrougara uslijedila brza urbanizacija grada, pa su nakon izgradnje 3 hotela, industrijskih preduzeća, osnovne škole, bolnice, vodovoda i slično, tadašne vlasti odlučile da zatraže i osnivanje gimnazije.

Taj “posao” započeo je 8. oktobra 1906. godine, kada je Opštinsko vijeće Dervente sazvalo vanrednu sjednicu na kojoj je zaključeno da je opština spremna obezbijediti “besplatnu školsku zgradu, ogrev i osvjetljenje škole, školskog podvornika, čišćenje i uzdržavanje zgrade, nabavku crtaćeg i pisaćeg materijala za siromašnu školsku djecu, te uzdržavanje učiteljske i učeničke školske kupaonice“.

U sačuvanom orginalnom zapisniku sa sjednice, zapisano je sljedeće:

Gradonačelnik (Šemsibeg Abdulahfendić) saopćuje vijeću da je građanstvo grada Dervente, bez razlike vjere, ponukano svojom vlastitom inicijativom i faktičkim potrebama, sastavilo molbu za osnivanje srednjeg učevnog zavoda u Derventi i to realke ili realne gimnazije, koju će molbu isti pomenuto građanstvo na dne 9. ov. mj. prigodom dolaska Njegove Preuzvišenosti poglavara zemaljske vlade i zapovjedajućeg generala Eugena barona Alborija u Derventu u vlastite ruke najponiznije predati…

…U ovu svrhu imade općina već sada u gotovom u banki svotu u iznosu od 25000 K. i svoje vlastito gradilište na kojem bi se mogla zgrada podići, a do odobrenja gradnje uštediti će općina još 15000 K. te bi se tako u gradnju sa 40000 K. lako upustititi mogla, a do izgradnje odnosno dovršenja gradnje pomenute škole bila bi općina u stanju sav građevinski trošak pokriti. Konačno gradski vijećnici jednoglasno zaključuju da gosp. Gradonačelnik pridruživši si tri člana gradskog vijeća zatim dušobrižnike sve tri vjeroispovijesti grada Dervente, ovaj zaključak i molbu građanstva grada Dervente Njegovoj Preuzvišenosti u vlastite ruke preda“.

Bez obzira na prihvatljivu ponudu (u to vrijeme škole su građene iz vladinih sredstava), čekalo se sve do 1911. kada je otvorena gimnazija u Bihaću, posljednjem okružnom centru u BiH gdje država izgrađuje gimanziju.

10.02.1912. Opšinsko vijeće podnijelo je ponovo istu molbu. Bosanski sabor je tada razmatrao zahtjeve Dervente, Livna, Bijeljine, Travnika i Ljubuškog, pa je od svih zahtjeva jedino Derventa dobila odobrenje za otvaranje gimnazije. Time je Derventa postala prvo kotarsko sjedište u BiH koje je dobilo gimnaziju.

Tako je počela gradnja zgrade gimanzije u koju će prvi put stupiti gimnazijalci trećeg razreda, školske 1914/15. Ovo je prva srednjoškolska ustanova u BiH izgrađena vlastitim sredstvima građana.

Otvarajući gimnaziju u jednom mjestu, austrougarska vlast smatrala je da je, taj centar dobio maksimum koji se može postići u oblasti javnog i kulturnog života.

Stoga su svečanosti pri otvaranju gimnazije imale, u prvom redu, politički karakter i razlikovale su se od svih drugih kulturno-prosvjetnih manifestacija. Sačuvan je orginalni tekst od 23. novembra 1913. godine iz kojeg prenosimo fragmente:

Licem na rođendan Njegovog Veličanstva cara i kralja Franje Josipa I, tj. 18. avgusta ove godine otpočela je gradnja male realne gimnazije u našem gradu, koju podiže naša općina, i već je kraj svih tehničkih poteškoća posao toliko napredovao, da se danas tj. 23. novembra mogao udariti temeljni kamen.

Ceremonije kod tog čina bijahu sljedeće:

Već se je oko 11 sati prije podne bio sakupio lijep broj i raznolika građanstva i općinsko vijeće, cijela gimnazija i nekolicina činovnika, sve to oko sjevero-zapadnog ugla zgrade, gdje je trebalo sahraniti spomenicu i bakrenu kutijicu s novcima. Na tom je uglu bila izložena slika Njegova veličanstva s ornatom godine 1913. i nekoliko bosanskih dvobojnica.

Izvedenje gradnje ove zgrade realne gimnazije po nacrtu građevinskog nadosavjetnika velmožnog gospodina Josipa plem. Vancaša, povjerena je graditelju gosp. Viktoru Grosu, arhitektu iz Zagreba. Zatim je gradski bilježnik pokazao oveću bakrenu kutiju i naveo da se u njoj nalaze ovi komadi novca 1x, 2x, 10x, 20x, 1K, 2K. U tu se je kutijicu metnula još spomenica, pa je sve to gradonačelnik Šemsibeg Abdulahefendić položio u izdvojeni kamen, u njeg tri puta udario pozlaćenim čekićem, zatim pozlaćenom kašikom zahvatio maltera i iz nje nabacio maltera pozlaćenom mistrijom. Sad stade gradonačelnik pred taj kamen i izgovara sljedeći govor:

“Veleštovana gospodo, mili građani! Po starom običaju evo udarismo temeljni kamen našoj gimnaziji, našem prosvjetnom zavodu, za kojim smo već odavno žudili, za koji su naši građani sa svojim sveštenstvom i učiteljstvom na čemu bez razlike vjere i narodnosti mnogo truda ulagali i mnogo žrtvovali. Dao dragi Bog, da nam ova naša gimnazija za našu djecu, za našu uzdanicu, korisna i sretna bude, a ja se uzdam u dragoga Boga, da će naša djeca, naša uzdanica, u ovom učevnom zavodu doista i biti sretna, jer se isti prosvjetni zavod započeo graditi licem na rođendan našeg uzvišenog vladara. U to ime klikimo: Živilo Njegovo Veličanstvo, naš najmilostiviji car i kralj Franjo Josip I”

Načelnikov govor popratiše tri hica iz gradskih nužara.

Iza ovih iskrenih i toplih riječi pojavi se drugi govornik kap. predstojnik Bardeš. On je u svom govoru predočio veliku znamenitost ovoga zavoda po grad Derventu, jer da će mu to biti najljepša zgrada, ponos i dika cijele Posavine, a još već, ma u prosvjetnom pogledu. Ta zgrada – reče – obećaje, da će naskoro bolji dani svanuti djeci otaca, koji taj hram prosvjete podižu uz ogromne materijalne žrtve.

Treći je govornik bio gimnazijalni upravitelj gosn. Milan Ćuković. I on ukratko istače važnost ovog prosvjetnog zavoda u kulturnom i ekonomskom pogledu, ali mu misao ide i na začetnike ove namisli, da se takova škola osnuje u Derventi. U drugom dakle dijelu svog malog govora ističe osobitu težnju cijelog građanstva za ovakvim kulturnim zavodom, opetovne molbe gradskog zastupništva kod zemaljske vlade, da se i za ovaj dio naše domovine osnuje srednja škola, i netokom velike materijalne žrtve za zgradu, od koje će narodni podmladak imati veliku korist, ako htjedne i umjedne.

U školskoj 1912/13 gimnazija nosi naziv Mala realna gimnazija, a već školske 1913/14 Mala realna gimnazija Franje Josipa I u Derventi. Igrom slučaja, “zahvaljujući” Sarajevskom atentatu koji je potom uslijedio i procesu koji se vodio protiv pripadnika Mlade Bosne, 1915. godine u ovaj objekat je iz Sarajeva i Mostara preseljena Učiteljska i Viša dječačka škola. Nakon preseljena gimnazija u novosagrađenoj zgradi, uz različite prekide i reorganizacije, ostaje sve do ukidanja derventskog sreza, 1958. godine, kada se osniva Gimnazija “Vlado Šuput” kao četverogodišnja srednja škola.

Od 1956. godine, po preporuci Savjeta za prosvjetu SR BiH, u ovoj zgradi organizuje se osmogodišnja osnovna škola koja nosi naziv “Nikola Tesla”. Bez prestanka je radila sve do Odbrambeno-otadžbinskog rata, kada nakratko prestaje, u periodu od marta 1992. godine do septembra 1994. godine. U tom periodu škola je granatirana i totalno opustošena.

U poslijeratnom periodu južno krilo objekta sanirao je 1997. godine Norveški savjet, a 2001. godine je organizacija „World Vision“ sanirala krov, srednje i sjeverno krilo škole. U sanaciji objekata i opremanju nastavnim sredstvima u područnim školama učestvovale su humanitarne organizacije „Arkobaleno“ iz Pinerola, „Bauer hilfen Bauern“ iz Salcburga, „Simik“, te organizacija „Sandnes“ iz Dubrovnika i Fond za razvoj RS.

Škola i danas djeluje pod nazivom JU Osnovna škola „Nikola Tesla“ Derventa i obuhvata centralnu devetorazrednu školu, područnu devetorazrednu u Velikoj Sočanici i petorazredne područne škole u Maloj Sočanici, Bosanskim Lužanima, Polju i Gornjem Višnjiku gdje se obrazuje ukupno oko 1.000 učenika.

Zub vremena i burna istorija na školi su ostavili velike tragove, a kako je sam objekat monumentalan, ne čudi procjena da za novi krov i fasadu treba izdvojiti gotovo 600.000 maraka. Kakva će biti sudbina škole ostaje da se vidi, prije svega kroz izvještaj stručne komisije koja uskoro treba da utvrdi u kakvom stanju je ovaj objekat nakon potresa.

Derventa Cafe

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Derventa Cafe. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja, provociranja i drugih oblika neprihvatljivog ponašanja.

Portal Derventa Cafe zadržava pravo da obriše komentare bez bilo kakve najave i objašnjenja te da preda podatke o IP adresama nadležnim institucijama u slučaju zahtjeva.

Please enter your name here