Derventa će uskoro dobiti novi simbol grada – prostor koji će trajno čuvati sjećanje na legendarnog „Ćiru“ i nekadašnju zgradu Prve direkcije željeznica Bosne i Hercegovine, koja je u Derventi osnovana dana 10. septembra 1898. godine. Biće to mjesto susreta složene istorije i posleratnog perioda razvoja grada.
Nedaleko od lokacije na kojoj će se naći “ćiro”, nalazi se još jedan podsjetnik na vrijeme kada je željeznica određivala ritam života, a čuvena Rampa bila mnogo više od običnog saobraćajnog znaka.
– Nama je u planu da prostor gdje je bila stara zgrada Prve direkcije željeznica Bosne i Hercegovine obogatimo lokomotivom i vagonima, onim što će nas sjećati na ranija vremena i na nešto što smo imali prvi u BiH, kaže gradonačelnik Dervente Igor Žunić.
Prije gotovo vijek i po, u vrijeme austrougarske uprave, kroz grad je prošla uskotračna pruga kojom je saobraćao „ćiro“. Kada bi se začulo zvono i rampa počela da se spušta, život bi na trenutak stao – znalo se da dolazi voz, a s njim i svijet.
– Tri kilometra dalje bile su još tri rampe, ali nisu bile značajne kao ova rampa, zato što je to bio ulazak u Derventu. To je bila kao neka kapija za ulazak. I bila je prepoznatljiva. Kad neko hoće nekome da kaže gdje se šta nalazi, reći će – blizu rampe, prisjeća se Vojo Nović.
U neposrednoj blizini nalazila se i željeznička stanica, kao i zgrada Prve direkcije željeznica u Bosni i Hercegovini. Tu se živjelo intenzivno, a dolazak vozova bio je događaj koji se nije propuštao.
– Rampa je nekad bila centar svijeta za Derventu. U njenoj blizini bila je željeznička stanica, direkcija željeznica, hotel Hill koji je bio središte života. Kroz stanicu je dolazio svijet sa zapada. Dobijali smo kulturu i znanja, a ljudi su rado dolazili da vide ko dolazi i šta je novo, kaže Fadil Pelesić.
„Ćiro“ je određivao ritam dana. Zvono rampe bilo je signal za ručak, odlazak u školu ili na posao. Rampa je bila pozornica svakodnevnog života, ali i mjesto na kojem su nastajale priče koje se i danas prepričavaju.
– Ima jedna anegdota… čovjek je vezao ovna za rampu dok je otišao u gvožđaru. Kad se vratio, ovna nema, ali čuje blejanje – a ovan visi na rampi. Morao je zvati skretničara da spusti rampu da ga oslobodi, kroz osmijeh priča Nović.
Uz Rampu su se vezivale i priče o neobičnim ljudima i sudbinama.
– Meni prvo padne na pamet Đula, Jevrej koji je živio skromno, ali je govorio jezike perfektno. Kada bi došli stranci, on im je prevodio. Pitali su ga gdje je učio jezike, a on bi rekao – ovdje, u Derventi, prisjeća se Pelesić.
Posljednji put „Ćiro“ je kroz Derventu prošao 1968. godine, čime je završena jedna važna epoha u razvoju grada.
– Tada je najviše žalio narod sa sela, jer im je to bila glavna veza sa gradom. Nisu svi imali prevoz, a odlazak na četvrtak – pijačni dan – bio je čitav događaj koji je počinjao prije zore, objašnjava Tina Tubin iz Narodne biblioteke i Zavičajnog muzeja.
Nestanak pruge mnogi su doživjeli kao gubitak veze sa svijetom.
– Svi su žalili tu prugu. To nam je bio praktično jedini izlaz u svijet. Autobusi su bili rijetki, putevi loši. Bili smo oštećeni njenim nestankom, dodaje Nović.
Iako mlađe generacije ne pamte vrijeme „Ćire“, Rampa i dalje živi kroz njihova sjećanja – ali na drugačiji način.
– Kada spomenem Rampu, mene to asocira na bureke kod Fejze i miris knjižare gdje smo kupovali knjige i školski pribor. Taj miris me uvijek vrati u djetinjstvo, kaže gradonačelnik Igor Žunić.
Danas ova priča dobija i novu dimenziju. Rampa je nekada dijelila ulicu na dva dijela, a danas dijeli vrijeme – na ono kada je Derventa živjela uz zvuk „Ćire“ i ovo današnje, u kojem se ta priča ponovo oživljava, ovaj put kao trajna uspomena.
Derventa Cafe
Svaka cast, Derventa ima smisla za sve, kruzni tokovi uredjeni fenomenalno, fontana fantasticna, za razliku od Broda gdje niko pametan u opstinskoj administraciji nema, niti jednu ideju da nesto napravi ti ljudi kao da nikada nisu bili nigdje. Fontana na trgu je 8. Svjetsko cudo….katasttofa u odnosu na Derventu, svi koji su bili na vlasti pogotovo iz SDS-a sve su pokrali i radili za licne interese, pocevsi od nekretnina i automobila sve sami lopovi.
Svaka čast za gradonačelnika Žunića,grad prelijepo uređen a posebno je lijepo sto se prisjeca nekog davnog,lijepog vremena i stavlja po gradu vagu,rampu a sad i Ćiru koji je bio simbol grada Dervente.Lijepo je sad doći i prošetati gradom.Sad samo poraditi na očuvanju stanovništva i kako ih zadrzati u gradu a one koji su otisli,motivirati na povratak.Iskrene čestitke na rad i trud.