Zanimljivosti, ali i vrijedne istorijske zapise, možemo pronaći u starim novinskim člancima. Jedan takav, koji govori o promjenama koje se dešavaju početkom 1980. godine u Kalenderovcima, jednom od navjećih derventskih sela, je i “Veliki iskorak” novinara Ranjka Skvarice, objavljen u “Glasu komuna” početkom septembra 1982. godine.
VELIKI ISKORAK
Vreo dan sredine ljeta 1982. u Kalenderovcima kod Dervente. Uglednog domadina Savu Dokića gosti namjernici prekidaju usred berbe šljiva.
Sa sinom učiteljom namještao je veliku bačvu, a snaha mu sa ostalim beračima tresla gljive. Posao ne prestaje dok se Savo Ijubi sa starim drugom i prijateljem Mustafom Sabićem, delegatom Saveznog vijeća Savezne skupštine. Pozdravlja se i sa sekretarom Mjesne zajednice Milom Tošićem.
Hladovina plodne loze poslužila je domaćinu i gostima za spontano ćaskanje o prošlom i sadašnjem. Prije četvrt vijeka— putevi kaIjavi i loši, a sad do centra mjesnog područja asfaltna traka. Mustafa, tada sekretar Komiteta, zaglibio jednom svojim motorom, pa put nastavio pješke. Pješke se u to vrijeme najčešće i išlo „na teren”. Malo se boravilo u kancelarijama.
A selo danas? Mile konstatuje da svaka sedma, osma kuda ima traktor, postoje i kombajni i druge mašine. Volova gotovo da nema, all su krave postale novi izvor prihoda. Žene kod kuće zarađuju prodajom mlijeka, a muškarci u gradu ili u inostranstvu. Bilo je kuća — kaže Savo — gdje nisam smio progovoriti o prednosti umjetnih gnojiva. Danas ih Ijudi kupuju čak i nešto više za slučaj nestašice na tržištu. Selo je učinilo veliki raskorak. Prošao sam nedavno kroz Detlak — dodaje Savo — i vidio lijepe kuće i gazdinstva.
Razgovor teče uz kafu i čašicu dok dolje u šljiviku odzvanja klepet motki u krošnjama požeške ranke. Godina ponijela, a radne snage malo. Teško naći i berada uz dnevnicu od petsto dinara, hranu i piće. Za složenije poslove plaća se i po hiljadu dinara. Savini unuci neće nastaviti tradiciju poljoprivrednika. Unuka završava fakultet, a unuk Zoran je poznati rukometaš dobojske „Sloge”. Kao sportista prošao je vea mnoge gradove i zemije.
Provozali smo se sa Milom i novim asfaltom koji se upravo postavija od centra područja granicom Detlaka i Lupljanice prema Drijenu. Mile je stari aktivista, ali i on, kao organizator ovog poduhvata, kao da ne vjeruje da je to stvarnost. Prije 15 godina, kaže, vadili smo ovdje panjeve. Asfaltiraće se još 2-3 kilometra. A dalje? Ljudi su sad ponukani da se s tim nastavi. Predložiće se zaposlenim u inostranstvu da se priključe samodoprinosu za put.
U selu, eto, kao da nema krize. Do njega kao da ne dopir vjetrovi nestabilnosti. Niču nove zgrade, pored asfalta cijena zemlje raste, ima kuća i sa dva-tri, pa i sa pet automobila, ima ploda, ima i deviza. Promjene velike se desile. Rajko SKVARICA
Derventa Cafe
