Bliži nam se 172. izdanje Derventskog vašara, nadaleko poznate manifestacije koja privuče na hiljade domaćih i stranih gostiju.
Vašar je oduvijek bio period kada je grad živio posebnim stilom i energijom čega se dotiče i novinar Tihomir Lešić u svom tekstu pod nazivom “Tri dana ludovanja: Sto i devet godina derventskog vašara” objavljenom u Glasu komuna 3. septembra 1960. godine.
Inače, to je dobra prilika da odrasla djeca dođu kući i da roditeljima lijepo i iskreno kažu da su došli – zbog njih. Isto tako, to je vec tradicionalno sastajalište cjelokupne famillije sa svih raseljenih strana, zatim prijatelja, i tako dalje. Dervenćani, i kada se rastaju imaju običaj da kažu:
– Vidjećemo se na Vašaru.
To mnogo znači, uostalom, jer da nema Vašara, momci i djevojke se ne bi sastajali, a to je, razumije se, velika šteta.
U decembru se obično prodaju novi kalendari i onda koji žive od starih lavova ill dvoglavih teladi, konac avgusta podcrtaju dvostruko i „crveno“. Svašta može se dogoditi, može i neka kataklizma da naiđe, ali lavovi i majmuni bi bill vrlo tužni ako ne bi obradovali derventske mališane. I ne samo njih, nego i tate i mame, koji, jedino zbog toga što žele da čuvaju djecu, sjednu i sami na lančaru, da vide svijet iz dobrog starog i viskog rakursa.
Uostalom sve je to vrlo lijepo na kraju, prijatno. Jer, da nije tako, onda ne bi Dervendani već 109 godina uporno odlazili pod vašarske šatore, da čuju defove i da u sitne sate kažu ono tradicionalno: Nema pardona, Vašar je.
I ne bi zbog toga bile one velike i neprijatne tuge kada su drugovi nadležni prije par godina bill suviše revnosni i moderni, pa imali namjeru da Vašar pretvore u sajam. Neki su tada ćutali, neki su malo gunđali, ali svi su se odlično razumjeli. Jer, nije sve staro odmah i loše, i velika je to stvar imati u svom mjestu tri dana ludovanja.
Upravo tako je to, i drugovi milicioneri, sada u pojačanom sastavu kruže Derventom. Noći više – nisu noći, i sad može da vrisne iz sve snage, može čak da se dogodi, da drug dežurni milicioner i kaže: alal ti vjera. Može i da progleda kroz dva široka prsta, pa da ništa ne vidi, jer Vašar je i vašar, i sajam, i karneval, a za desetak hiljada ljudi koji na njega dođu on je najvažniji godišnji događaj.
Inače, na Vašaru se naveliko prodaje, posebna, recimo, dobra i loša pića. I, ako naiđete na nekoga ugostitelja ovih dana, a da je on pretjerano tužan i zamšljen, što inače nije običaj. Jer, niko ni za živu glavu neće da prizna da je izvadio korist iz ovih tri dana službenog i još nekoliko dana neslužbenog ludovanja.
— Tako, eto, kažu oni, tek toliko da se ostane živ i tako ispada da od Vašara nema vajde. Isto tako kažu i drugovi iz opštIne, ali njima posebno niko ne vjeruje, oni nikako ne mogu biti na gubltku. Na kraju su svi lijepo dobili, izuzev što neki uopšte nisu spavali nekoliko dana, međutim, to je najmanja šteta.
Ali kad je riječ o spavanju, onda neke stvari treba posebno naglasiti. Prije svega to da i drugi nisu spavali, a ne sarno oni koji su prodavali. I može zakon da bude ovakav ili onakav, mogu drugovi poslanici da izglasaju ovo ili ono, ali u Derventi se već odavno izglasalo da se za vrijeme vašara radi i ne radi. Ako to neko ne razumije, onda to izgleda tako, da društvo zasjedne do već krupnih sati, a odatle se kreće pravo na posao. Ukoliko se zakasni, onda se ujutro više ne govori: Dobro jutro, nego: Vašar je. To za drugove šefove imalo magičnu moć i on vrlo važno i opravdavajuće klimnu pametnom glavom. Poslije toga se otvori fijoka, malo razbaca papir i onda se potpuno nezainteresirano kaže: Odoh ja malo. Oni rijetki prijatelji iz kancelarije tada sa razumljevanjem klimnu glavom. Učini to i drug šef taj i taj, što znači: Prijatno spavanje.
Na tu temu bi se moglo još da doda, da su sada kase uzajamne pomoći potpuno prazne, kao i to da se, kao slučajno, upravo krajem avgusta događa da drugovi iz banke daju pare prije prvog. Pošto je banka, inače, država u državi, kako reče vrlo odgovoran drug, to je čitava stvar na mjestu, ako nećemo da stvar bude trač. Što se tiče kase uzajamne pomoći, stvar je u pogrcšnom nazivu, Jer one sada nikome ne pomažu. Za par dana nastaće brojanje i razbrojavanje i šta će sve da ostane u džepovima, to se zna.
Inače, ovaj puta na Vašaru je bilo izloženo i nekoliko novih modela naše podzemne industrije. Trube su bile nešto drugačije obojene i to je vrlo važna stvar. Kod pištaljki su primjenjena neka najnovija dostignuća iz oblasti kozmičke fizike, tako da je zvuk postao mnogo reskiji i prodorniji. Prošle godine bilo je izloženo jedno tele sa šest nogu i lako nije provjereno radi li se o istom božjem ugodniku. Ovaj put tele ima ravno sedam pari papaka. Primjećeno je da su dječiji satovi uvezeni iz Švajcarske, jer na njima lijepo piše: „Made in Swiss“. To je vrlo važna stvar i ovaj podatak može da posluži kao lijep podatak sposobnosti priagođavanja naše industrije na niskom nivou visokim svjetskim uzorima.
Još jedna vrlo važna stvar, da od ove godine djeca i vojnici imaju popust u cirkusu i tako su Dervenćani odjednom postali svi vrlo mladi.
Izuzev velikog broja kancelarija i nadleštava, za ovo vrijeme nisu radili kino „Ukrina“ i Fudbalskl klub „Tekstilac“. I jedni i drugi su samo fingirali posao jer, kao što je poznato, Tekstilac je uvjerljivo izgublo sa 2:7. Ipak, to je znatan i osjetan napredak, jer prošlu utakmicu ovi mladići i starci odigrali su sa 0:7, i da Brčaci nisu dali onlh 7 golova, Dervenćani su ih mogli usred Brčkog, još kraj Save, da ih poraze 2:0.
Međutim, tehnička komisija „Tekstilca“ dala je posebnu izjavu u kojoj za ovaj uobičajen poraz svaljuje na vellku vrućinu, zatim na činjenicu da igrači nisu otišli nekoliko dana ranije i da nisu imali prilike da sc aklimatizuju, nadalje, tome su krive i Olimpijske igre, jer svi misle samo na njih, i, na kraju, najviše je kriv vašar. U izjavl se navodi da nije istina da su neki igrači sjedili noć ranije na vašaru do 6 sati ujutrim nego samo do tri, a to je več osjetna razlika.
Derventski vašar je privredno-zabavna i jedna od najstarih manifestacija u Bosni i Hercegovini, te jedan od najvećih vašara u bivšoj Jugoslaviji. Održava se svake godine na pravoslavni praznik Veliku Gospojinu, 28. avgusta, tradiciju vodi od 1851. godine, tačnije od početka izgradnje stare crkve Uspenja Presvete Bogorodice u Srpskoj Varoši.
Od 2021. godine nalazi se na listi nematerijalnog kulturnog nasleđa Republike Srpske.
Derventa Cafe
