Zanimljivosti, ali i vrijedne istorijske zapise, možemo pronaći u starim novinskim člancima. Jedan takav, koji govori o svakodnevici grada koji polako ulazi u jesen, je i onaj poznatog novinara Tihomira Lečića, objavljen u “Glasu komuna” krajem septembra 1961. godine.
Moglo bi se mnogo štošta promijeniti, a ono ide sve po starom. Navika je čudna stvar. Navika čovjeka opterćuje i ona postaje njegov “hobi” kojega ne može da se otarasi.
Istina, u Derventi se mnogo šta izmijenilo. Novi blokovi kuća, pa asfalt i kanalizacija. Asfalt od Željezničke stanice do Bolnice, asfalt preko Ukrine i u nekim pokrajnim ulicama.
Ali taj asfalt nije spasio Derventu od nečistoće i prašine. Prije, dok je bila ona naša stara cesta „Čistoća“ bi se prisjetila bar od vremena do vremena da poprska to cestu, a od kada je cestu zamijenio asfalt — polijevanje je prestalo. I kada svake večeri od Bolnice „okomito“ ulični metlar Hamid Zejnić tri metra dugom brezovom metlom razmahne ,uzduž i poprijeko po ovom našem asfaltnom drumu, razbacuje smetlje na neoivčene trotoare, sa cijelu godinu dana nepolivenog asfalta, nebu pod oblake uzdigne se opasna pečurka prašnjavog oblaka, noseći sa sobom viruse i mikrobe, po kućama nastaje uzbuna i zatvaranje prozora, a jedan starosjedilac ovog grada veli mi:
— E, ovakve prašine nije bilo ni u Šemsibegovoj općini.
LJUDI I STOKA ZAJEDNO
Sezona kupanja na Ukrini je prestala. Na našoj „rivi“ izmedu dva mosta (jednog upola porušenog) voda se malo pročistila, profiltrirala. Ovdje, za vrijeme ljeta kupačima nije smetalo po koje mirno domaće grlo krupne stoke i čovjekov pas čuvar, pogotovo onaj pas plemenite pasmine ili domaći lovački ker, čije je leglo priznato od lovaekog udruženja. Niko nije zabranjivao ni pranje motornih vozila, ni rublja, ni… U predvečerje, na desnoj strani ove „rive“ ostalo je samo jedno: grupice dječaka i karte. Secovanje na dva „keca« i udaranje na „bank« — bezazlena igra na obali Ukrine i obrisi igrača »ajnca« u mirnoj vodi.
NEMIRNI ŠETACI
Sa početkom nove školske godine pojavila se i jedna negativna pojava na korzu. Pored Gimnazije, Ugosteljske škole i Škole učenika u privredi svako veče, dok mirni šetaei šetaju „korzom“, desetine omladinaca, uglavnom učenika ovih škola, poneki sa cigaretom u ustima, sjede i dobacuju neumjesne šale na račun šetača ili prolaznika ill izmijenjenim glasovima dozivaju iste. I smiju se svojoj duhovitosti. Mnogi đaci šetaju ulicama u košuljama drečavihh boja i ogoljelih trbuha.
ZGRADA LAVIRINT
A sada nova atrakcija. Upravo se završava velika trospratnica u centru sa komfornim stanovirna I lokalima u prizemlju. Osam betonskih stubova iz Ulice Margala Tita stoje ispred 4 lokala. Ovi stubovi su razmješteni tako nesimetrikno u odnosu prema lokalima, da izgled stubova i lokala liči na križaljku. Dva stuba su postavljena upravo ispred ulaza u lokale, dok su ovi ispresijecani nekim pregradama i pregradicama. Sve ovo ne bi bilo toliko atraktivno da se u ove lokale neće morati penjati najprije preko jedne terase, jer se donji lokal nalazi na visini od 2 metra, a ostali lokali idu sve niže i niže. A da dođeš do terase, kako bi uspio da uđeš u lokal na visini od dva metra, treba se uspeti preko 6 “basamaka” (i slovima: šest). A “basamaci”, izum nad izumom modernog građevinarstva, nisu mogli nigdje biti postavljeni već na sred sredine lonako suženog trotoara. Ovo je valjda bilo jedinstveno rješenje ovog projekta, plaćenog, kako smo saznali a Odsjeku za komunalne poslove Narodnog odbora opštine, ništa manje već 1.300.000 dinara. Čemu će poslužiti ovi lokali, pitamo se. Zna se samo to da je apoteka odbila da se useli u jedan od ovih lokala, a za onaj glavni na uglu ponudu je dao jedan orijentalni poslastičar da otvori prodavnicu tahan-halve, baklave i orijentalnih poslastica.
Derventa Cafe
