Reportaže Crtice iz istorije: Nikola Kovačević – najpoznatiji revolucionar iz Dervente

Crtice iz istorije: Nikola Kovačević – najpoznatiji revolucionar iz Dervente

1
Nikola Kovačević

Nikola Kovačević, učesnik Oktobarske revolucije i Španskog građanskog rata, rođen je u Derventi 1894. godine, a preminuo u Beogradu 3. oktobar 1979. godine. Kovačević je i jedan od vođa Jugoslovenske komunističke grupe, osnovane 1918. u Moskvi, poznate i kao Jugoslavenska sekcija pri Ruskoj komunističkoj partiji (kasnije Komunistička partija (boljševika), Srba, Hrvala i Slovenaca), jezgra komunističkog pokreta u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaa zaduženog za širenje sovjetske revolucije na prostorima Zapadnog Balkana.

Završetkom Oktobarske revolucije i Velikog rata Kovačević se novembra 1918. godine vraća u Kraljevinu SHS (kasnije Jugoslaviju) radi organizovanja komunističkih grupa i pripremi boljševičke revolucije i na ovim prostorima.

Zajedno sa svojim istomišljenikom Milanom Ćopićem prvu takvu grupaciju osniva u Zagrebu. Ćopić potom uspostavljanje organizacija nastavlja po primorju (Rijeka, Crkivenica), potom u Gorskom Kotaru i Lici, dok se Kovačević otisnuo ka Mostaru i Sarajevu, a na kraju i ka Slavonskom Brodu i Derventi. Paralelno je odrganizovana i formacija nazvana Crvenom ili Građanskom gardom koja je imala za cilje da prikuplja oružje za „dan kada će se podići čitava Jugoslavija“, kako je to Kovačević prema istorijskim izvorima rekao. Bio je član i komunističke grupe „Pelagićevo“, takođe veoma radikalne i uticajne.

Sve ove aktivnosti privuke su, naravno, policiju Kraljevine Jugoslavije koja je pomno pratila Kovačevićeve korake. Već u januaru 1919. godine ministar unutrašnjih poslova Svetozar Pribičević izvijestio je hrvatskog bana Antuna Mihajlovića da su iz Moskve poslani ljudi da „šire boljševizam“, tražeći od njega da pomenute „strogo kontroliše“.
Prema izveštajima policije Kraljevine SHS, ocijenjen je „najsposobnijim i najopasnijim boljševikom“.

Kovačević se potom uputio u Beograd, odakle je vrlo brzo protjeran u Sarajevo. U Glasu slobode objavjuje tekst pod nazivom „Sovjetska Rusija“, u kojem opisuje Oktobarsku revoluciju i potonje događaje, nakon čega je i uhapšen.

Tokom kratkog perioda legalnosti Komunističke partije Jugoslavije postaje čak i narodni poslanik, ali je nakon neuspješnog atentata na regenta Aleksandra, 1. jula 1921. godine ponovo završio u zatvoru. Osuđen kao podstrekač na atentat na dvije godine zatvora, dok je atentator Spasoje Stejić, star 28 godina, prvobitno osuđen na smrt, ali mu je kazna preinačena na 20 godina robije, koliko je dobio i Stejićev saradnik Čaki Lajoš zbog saučesništva.

Uslijedila je potom 1927. godine emigracija u SSSR gdje je nastavio svoje političko djelovanje. Nakon izbijanja Španskog građanskog rata prebacuje se u Španiju iz SSSR 1. oktobra 1936. godine. Najpre bio instruktor partizanskih odreda na frontu u Ekstremaduri. Potom bio u 12. brigadi na dužnosti brigadnog intendanta, u činu majora. Novembra 1937. imenovan za intendanta Baze internacionalnih brigada u Albaseti. Pošto je završio oficirsku školu raspoređen u 35. diviziju, da bi 1939. bio evakuisan u Francusku.

Derventa Cafe

1 komentar

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Derventa Cafe. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja, provociranja i drugih oblika neprihvatljivog ponašanja.

Portal Derventa Cafe zadržava pravo da obriše komentare bez bilo kakve najave i objašnjenja te da preda podatke o IP adresama nadležnim institucijama u slučaju zahtjeva.

Please enter your name here