Nakon brojnih medalja na domaćim i međunarodnim takmičenjima koje je osvajao u različitim borilačkim vještinama, Danijel Topalović je okrunio svoju karijeru bronzanom medaljom sa Svjetskog prvenstva u kik-boksu održanom u Republici Irskoj. Nakon što je sredinom godine postao šampion BiH u ovoj disciplini, savladavši peterostrukog prvaka Mirnesa Vejzovića, osigurao je nastup na svjetskoj kik-boks smotri.
Odlazak na ovakvo prestižno takmičenje ipak nije nimalo lak za takmičare iz malih zemalja, pa su se i treninzi odvijali u skromnim uslovima. Ostaje pitanje koja bi medalja donesena u Banjaluku da je imao približne uslove poput takmičara iz nekih većih zemalja. Poslednjih mjesec i dvadeset dana pred početak prvenstva formu je „brusio“ dva puta dnevno, a odmarao samo nedjeljom. Pored treninga za sticanje snage koji su se sastojali od kombinacije trčanja, sparinga, individualnog rada sa trenerom Draženkom Ninićem i sličnog, važnu ulogu je imala i moralna podrška bliskih osoba.
Ipak, najveći podstrek dobio je od menadžera Siniše Vidovića, bez koga odlazak na prvenstvo ne bi bio moguć. Pored njega, u timu su se nalazili kondicioni trener Nenad Rađević i trener Draženko Ninić. Saradnja sa Ninićem je bila logičan izbor, jer je kao bivši šampion u ovom sportu, mogao kvalitetno da pripremi Topalovića za ovaj veliki izazov. Na kraju, saradnja se pokazala kao dobitna kombinacija.
Na prvenstvu, koje je okupilo oko 800 takmičara iz 54 zemlje, Topalović je nastupio u atraktivnoj disciplini „ful kontakt“ (-81 kg), koju karakterišu vrlo snažni i brzi borci. Ipak, sve to nije impresioniralo mladog Dervenćanina.
– Bio sam svjestan svojih mogućnosti i želja koje su me vodile do uspjeha. Velika takmičenja za mene nisu bila ništa strano, jer sam ih imao ranije u svojoj sportskoj karijeri, tako da nisam imao tremu, već sam to posmatrao kao jedan novi izazov, ističe Topalović.
U njegovoj disciplini nastupilo je šesnaest vrlo kvalitetnih boraca, a nakon efektnog nokauta Amerikanca Ričardsona, u meču koji je trajao kraće od minute, uslijedila je borba sa Italijanom Macanom. Uprkos značaju meča u kojem se odlučivao o osvajanju medalje, Topalović je bio vrlo siguran i slavio jednoglasnom odlukom sudija.
– Polufinalni i ujedno najteži meč je bio protiv najboljeg ruskog borca Nurmangabetova. Borba je bila neizvjesna do samog kraja, a na kraju je slavio Rus sa razlikom od dva poena. Posle mene je pobjedio i predstavnika Turske i proglašen je najboljim borcem u „ful kontaktu“. Ipak, na prvenstvo sam otišao sa ciljem da osvojim medalju, što sam i uspio, zadovoljan je rezultatom Topalović, dodajući da je ovo kruna njegove uspješne karijere, kao i istorijski rezultat za Republiku Srpsku.
Velikim uspjehom smatra to što se na postolje popeo pored predstavnika Rusije, Turske, Ukrajine i drugih, zemalja koje mnogo više ulažu u svoje borce. Gode mu i pohvale koju je dobio od ruskog tima, kao podrška koju mu je pružala reprezentacija Srbije tokom šampionata.
Povodom ovog fantastičnog rezultata upriličen je prijem kod načelnika Banjaluke Slobodana Gavranovića, te dodijeljena skromna nagrada. Više od toga znači mu priznanje za najboljeg sportistu naše opštine.
– Nagrada za sportistu Dervente mi je veoma važna jer je to priznanje mog rodnog grada gdje sam započeo svoju sportsku karjeru. Tokom prvenstva sam imao ogromnu podršku Dervenćana i derventskih medija, kojima se ovim putem zahvaljujem. Posebno se zahvaljujem svojoj djevojci Ivani, porodici i prijateljima, dodaje Topalović.
Danijel trenutno održava formu i priprema se za izazove koje mu predstoje u 2016. godini, a to su odbrana zlatne medalje na Svjetskom kupu u Austriji i nastup na Evropskom prvenstvu u Grčkoj.
Nadamo se novoj medalji.
B. N. – Derventa Cafe
