Samopuzdanje i samopoštovanje djeteta. Kako da dijete vjeruje u sebe i svoje sposobnosti, i zašto ne vjeruje?
Ukoliko dijete kroz svakodnevne aktivnosti, kroz igru ili u interakcijama sa odraslima (roditeljima, učiteljima, vaspitačima) ili drugom djecom ispoljava par ili više dole navedenih pokazatelja, postoje značajne šanse da kod djeteta postoje problemi i poteškoće koje se odnose na samopoštovanje i/ili razvoj samopouzdanja.
- Potreba da neprestano pobjeđuje u igrama
- Perfekscionizam
- Pretjerana samokritičnot ili pretjerano hvaliasnje
- Kupovina prijateljstva novcem, igračkama, slatkišima
- Privlačenje pažnje drugih neprikladnim ponašanjem-glupiranje, zadirkivanje, gresivnost
- Povučenost i/ili sramežljivost
- Plačljivost
- Strah od neuspjeha/strah od pokušaja da se pokuša uraditi nešto novo ili nešto na drugačiji način
- Potreba za opravdanjem neuspjeha
- Nepovjerenje prema drugima-odraslima ili djeci
- Nemogućnost da se drugima postavi granica, kaže ne ili potreba da se ugodi drugima u bilo kojoj situaciji
- Nesposobnost da se donese vlastita odluka ili izbor
Samopoštovanje i samopozdanje/osjećaj kompetencije je razvojni zadatak koji proističe iz potrebe za inicijativom. Potreba za inicijativom je osnovni razvojni zadatak djece predškolskog uzrasta (3-5 godina). Iz inicijative koje preuzima prema spoljašnjem svijetu, iz potrebe da razvija svoje sposobnosti i vještine te da razvija svoj ego i self nezavisno od roditelja proizilazi i djetetovo samopoštovanje i samopuzdanje, odnosno osjećaj da može da vjeruje u sebe i svoje sposobnosti. Kada vjerujem u sebe i svoje sposobnoti tada mogu i da se poštujem.
Tako da se može reći da je jedan od osnovnih ako ne i glavnih razvojnih zadataka na predškolskom uzrastu upravo razvoj samopuzdanja i samopoštovanja. Jedno i drugo su povezani i međusobno uslovljeni.
Kako se osjećaj za JA/SELF razvija kod predškolskog djeteta (kroz inicijativu prema sredini-da aktivno učestvuje u svakodnevnim životnim aktivnostima, hranjenje, oblačenje, pospremanje igrčaka, igru i razvoj igre, interakciju sa socijalnom sredinom), taj razvoj može da krene u dva pravca.
Može da se razvije osjećaj samopoštovanja i samopuzdanja-znam da sam sposoban/da mogu i zbog toga se poštujem ili se može oblikovati nisko mišljenje o sebi o svojim sposobnostima. Ako o sebi i svojim sposobnostima imam nisko mišljenje, vjerujem da ne mogu, tada ću sebe i da manje cijenim pa ću da imam nisko samopoštovanje.
Kako se kod dijece razvija samopouzdanje?
Inicijativa prema okolini je razvojna potreba koja se kod djece čiji razvoj teče očekvanim razvojnim tempom javlja na uzrastu oko treće godine (ponekad i nešto kasnije). Kod djece ovog uzrasta jače je izražena potreba za autonomojom i inicijativom. Šta to znači?
Znači da djeca sve više stvari žele da rade samostalno. Samostalnost pema sopstvenom tijelu, igračkama, ponašanju, odlukama, interakciji sa drugima. Potreba za njegovanjem fizičke samostalnosti (igranje, trčanje, penjanje, preskakanje), intelektualne samostalnosti(slušanje priča, prepričvanje, postavljnje 1001 pitanja).
Ponekad djeca pred sebe stavljaju zadatke kojima nisu razvojno dorasla pa griješe, doživljavaju nuspjeh. Sve je to proces kroz koji se razvija samopuzdanje i samopoštovanje. Roditelji i svi oni koji rade sa djecom potrebno je da prepoznaju, njeguju i podržavaju ovu potrebu.
Kako? Tako što će pokazati i pokazivati da vjeruju u dijete, u njegove sposobnosti, podržavati djetetovu želju za samostalnošću, za samostalnim obavljanjem bilo kakvih aktivnosti koje su u skladu sa uzrastom, dozvoliti djetetu da pogrješi, da iz greške nauči.
Čest je slučaj da djeca predškolskog uzrasta imaju veoma nisko samopuzdanje koje je praćeno nizom simptoma koje sam nabrojao u početku teksta. A upravo čest i glavni uzročnik takvog stanja sa slikom o sebi kod djeteta je baš sam odnos roditelja(uglavnom roditelja ili onih koji sa djetetom provode najviše vremena). To je dakle odnos pretjeranog zaštitiničkog stava prema djetetu, spasavanje djeteta, razmaženosti i sindroma “helikopter roditelja“. Tu naravno ulogu igra i sam temperament i karakterne crte djeteta, ali ako djetetu šaljemo poruke da ne vjerujemo u njega da može, ako stalno radimo za njega sve ono što bi ono samo moglo, ako mu ne dajemo priliku da razvija kompetencije,pa naravno da ni samo dijete neće vjerovati u sebe i svoje sposobnoti.
Samopuzdanje i samopoštovaje djeteta proističu iz spoljašnjih i unutrašnjih aspekata. Spoljašnjih kroz poruke koje dobija iz okoline-„ti to možeš“ Pa tako djetetu možete pored prilika da samostalno odlučuje(ono što je OK da odlučuje npr: da li želi da obuče plavu ili bijelu majicu, da vam pomogne da potavite sto za jelo, da iza sebe skloni igračke, da se samostalno hrani) slati i poruke ohrabrenja koje utiču na njegov unutrašnji govor koji će ga pratiti kroz cijeli život i koje će „prizivati“ u različitim problematičnim ili izazovnim situacijma.
To su poruke ohrabrenja i posticanja:
„Vidim da se baš trudiš da obučeš jaknu. Čini mi se da ti je to baš teško, ali siguran sam da ćeš to uspjeti“
„Izgleda mi da imaš plan“ „ Čini mi se da imaš neku ideju kako ćeš to da uradiš“
„Vjerujem u tebe, shvatićeš ti to“ „Baš si to dobro uradila, jako si mi pomogla“
„Odlično je što si sve igračke vratila na svoje mijesto“ „Pokušao si to na jedan način i nisi uspio,sad možeš da pokušaš na drugi“
„Ponosan sam na tebe“ „Lijep je osjećaj kad nešto uspiješ“
Tretman terapije igrom omogućava djetetu da razvija i unapređuje osjećaj lične vrijednosti. Kroz terapiju igrom terapeut radi na razvoju i unapređenju djetetovog samopoštovanja i samopuzdanja. U zavisnosti od uzrasta, djetetovih potreba, terapeut bira pristup u radu. Tako na specifičan, razvojno prilagođen put, a sve to kroz za dijete zanimljiv način-kroz igru, pospješuje djetetovu autonomiju i inicijativu. TI se i ovdje odnosi na savjetodavni i psihoedukativni rad sa roditeljima a sve to u cilju optimizovanja ovih aspekata emotivnog i ponašajnog razvoja.
Bojan Radović je profesor specijalne edukacije i rehabilitacije – defektolog i dječiji terapeut na edukaciji. Zaposlen je u centru „Budućnost“ i saosnivač trenutno neformalne organizacije “Pedagoška zajednica” čije savjete možete dobiti i na profilima na društvenim mrežama Facebook i Instagram.
