Kolumna Defektolog Bojan Radović: O privrženosti – emotivnoj povezanosti između roditelja i djeteta

Defektolog Bojan Radović: O privrženosti – emotivnoj povezanosti između roditelja i djeteta

0

Privrženost ili engleski “attachment” odnosi se na tendenciju djece da traže bliskost sa određenim pojedincima (uglavnom roditeljima), te da se pored njih osjećaju sigurnim.

Djetetova privrženost započinje odmah nakon rođenja i od tada kreće da se razvija. Prvi put može da se opazi u periodu uzrasta 6-8 mjeseci. Presudana stvar za razvoj adekvatne privrženosti je kvalitetan odnos roditelja, a naručito majke, prema djetetu. Zavisno od nivoa prepoznavanja i odgovaranja majke prema potrebama djeteta (glad, buka, plač, nepoznate situacije), dijete gradi sliku o sebi i svijetu koji ga okružuje. Tada se kod djeteta razvija jedan unutrašnji emotivni obrazac koji mu govori-svijet je sigurno mjesto ili u suprotnom slučaju-svijet nije povoljno mjesto za MENE. Kasnije kako dijete odrasta ovaj obrazac služi kao osnova za razvoj odnosa sa drugim ljudima.

Prema teoriji Džona Bovlbija /John Bowlby/ (1969), koji je ujedno i tvorac teorije o “attachment-u”, dijete koristi roditelja kao sigurnu bazu, početno mjesto sa kojeg istražuje svijet. Stil privrženosti zavisi od sposobnosti roditelja da uoči djetetovu potrebu i da adekvatno odgovori na nju. Šta bi to značilo?

Hipotetička situacija: Dijete se igra u parku ili dvorištu. Iznenada u blizini prolazi pas, dijete ugleda psa, uplaši se.. Prekida igru, okreće se prema roditeljima i potrči ka njima. Ukoliko mama/tata prepozna da se dijete uplašilo, utješi ga i zagrli, sigurno je da će se dijete ubrzo smiriti i nastaviti sa igrom. Ovakva mama (kako su majke one koje u većini slučajeva najviše vremena provode sa djetetom tokom njegovih prvih godina života) je sigurna baza svom dijetetu, rasponzivna je na njegove potrebe to jest adekvatno ih prepoznaje i odgovra na njih.

U odnosu na odnos sa majkom dijete razvija primarni stil privrženosti.

Prema studijama Meri Einsvort /Mary Ainsworth/, te kasnijim studijama Mejna i Solomona /Main i Solomon/ (1998) nivo privrženosti između dijeteta i roditelja, najočigledniji je u slučaju odvajanja roditelja (najčešće majke) i dijeteta, prilikom prvih situacija kada dijete treba da ostane u vrtiću, te praćenja dječije reakcije kada dođe do samog odvajanja i ponovnog povratka majke. Postije 4 obrasca privrženosti koji se mogu manifestovati kod djece.

Anksiozno-izbjegavajući (kod 25% djece) mala uznemirenost djece pri odvajanju, kada se majka vrati izbjegavaju je, nije prisutna ili je prisutna blaga radost pri povratku majke. Nivo separacijske anksioznosti biće veoma mali. Brzo će krenuti da se igraju sa igračkama i odraslima će uglavnom da izgleda da su lako i brzo prihvatili situaciju. Zapaža se kod roditelja koji odgovaraju na potrebe djeteta, ali koje ne pokazuju potrebnu bliskost i izbjegavaju pristan, emotivan odnos sa svojim dijetetom. Takva djeca imaju veoma malo ili skoro nikako opreznosti prema stranicima. Imaju slabe i loše odnose sa vršnjacima, kasnije izbjegavaju bliske emotivne veze jer smatraju da emocije nisu važne.

Sigurna privrženst (kod 65-70 % djece) djeca se osjećaju dovoljno sigurno i slobodno da se upuštaju u istraživanje, pokazuju uznemirenost kad majka ode, reaguju sa plačem kada se majka vrati-sjete se da su bila napuštena, ali se brzo kreću veseliti. Nakon perioda adaptacije na vrtić, djeca će da se vesele povratku roditelja. Ovaj obrazac se javlja kada je majka dovoljno osjetljiva na djetetove znakove i potrebe. Majke rijetko ignorišu plač, brzo reaguju na njega, uspješne su u tetošenju i umirivanju djeteta, lijepo se osjećaju u blizini svog djeteta i postoji jaka emotivna veza između njih dvoje. Ovakva djeca imaju dobre odnose sa vršnjacima, bolje rješavaju probleme u svakodnevnim situacijama, pokazuju viši nivo entuzijazma i adakvatne interpersonalne odnose u odrasloj dobi.

Bojan Radović

Anksiozno-opirući (kod 10% djece) prilikom odvajanja djeca pokazuju znakove uznemirenosti, često pri odvajanju dugo plaču, a nakon povratka majke mogu da opet kreću sa plačom ili da pokazuju ljutnju zbog odvajanja. Često je prisutan jak separacioni strah. Najčešće nastaje zbog ambivalentnog odnosa majke prema dijetetu-majka u nekim situacijama odgovorna na potrebe a u drugim ne. Djeca dobijaju od roditelja dvije vrste poruka: nekada sam prihvaćen, a nekada ne. Nesigurna su da li će roditelj da bude nedostupan ili dostupan. Kod takve djece samopouzdanje zavisi od odobrenja majke. U odrasloj dobi takva djeca ispoljavaju emotivnu nestabilnost i osjetljivost na stres.

Dezorganizovani obrazac (kod 10-15% djece) djeca u slučaju rastanka sa majkom djeluju ošamućena, dezorjentisana, zbunjena ili uplašena. Nastaje kao posledica zlostavljanja majke ili roditelja u djetinjstvu ili postojanja neurotičnih obrazaca ponašanja-anksioznost, depresija, itd. Majka pokazuje različite obrasce odnosa prema dijetetu, izbjegavajući, ambivalentan, nesiguran. Ovakvi roditelji su veoma nedosledni ili prezauzeti za djecu. S druge strane djeca će se i plašiti i tražiti ljubav od roditelja. Ovakva djeca kada odrastu imaju sklonost da kontrolišu druge, jer tako dobijaju osjećaj sigurnosti, ili razviju agresivno i antisocijalno ponašanje. Veoma teško ili nikako ne razvijaju povjerenje u drug e ljude,samim tim nemaju bliske odnose sa drugima.

Nekoliko načina kako možete da pospiješite privrženost između Vas i Vašeg djeteta:

  • Često uspostavljajte kontakt očima.
  • Koristite miran i nježan ton kada razgovarate sa Vašim djetetom
  • Utješite ga kada mu je to potrebno.
  • Ako pogrješite, slobodno priznajte grešku i izvinite se Vašem djetetu.
  • Uključite se u aktivnosti koje Vaše dijete voli da radi i koje mu prijaju.
  • Radite na sopstvenim emocijama i unapređenju emotivne samoregulacije.
  • Pokušajte da prepoznate i olakšajte ispoljavanje emocija Vašeg djeteta. Npr: „ Vidim da te to veoma naljutilo. Kad si ljut možeš da uradiš _____________ ali ne smiješ da ___________“
  • Vježbajte i oblikujte saosjećanje i empatiju.

Bojan Radović je profesor specijalne edukacije i rehabilitacije – defektolog i dječiji terapeut na edukaciji. Zaposlen je u centru „Budućnost“ i saosnivač trenutno neformalne organizacije “Pedagoška zajednica”.

Derventa Cafe

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Derventa Cafe. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja, provociranja i drugih oblika neprihvatljivog ponašanja.

Portal Derventa Cafe zadržava pravo da obriše komentare bez bilo kakve najave i objašnjenja te da preda podatke o IP adresama nadležnim institucijama u slučaju zahtjeva.

Please enter your name here