Iako ponekad izgleda tako, dječija igra naručito slobodna nestruktuirana igra nije nikako trivijalna stvar. Igra ima veoma bitnu razvojnu funkciju i kao takva istovremeno može koristiti kao stimulacija ali i procjena razvoja.
Ukoliko posmatramo mladunčad bilo koje životinjske vrste, vidićemo da dosta energije i vremena posvećuju igri. Specijalisti dječijeg razvoja se slažu da igra koja se javlja u prirodnim uslovima i prirodnom okruženju podstiče razvoj kako motornih tako i intelektualnih funkcija. Igra omogućuje razvoj kreativnosti dok ujedno stimuliše razvoj mašte, spretnosti, fizičke, emotivne i kognitivne snage. Igra je dakle nužna za adekvatan razvoj mozga i moždanih funkcija.
Pored ovoga igra djeci olakšava sticanje socijalnih vještina kroz igranje sa bratom ili sestrom, roditeljima, vršnjacima. Kako je vrlo složena i aktivnost koja aktivira cijelokupne biopsihosocijlne askpekte ličnosti djeteta u kojoj dijete naručito na mlađem uzrastu provodi najviše vremena, svi aspekti razvoja se upravo događaju kroz igru, a samim tim se u igri i manifestuju. Stručnjaci za igru kažu da je igra „dječiji posao“.
Zašto je tako velika snaga igre?
1 .U igri je dijete maksimalno aktivno i emocionalno angažovano. Tokom igre dijete ima osjećaj potpune slobode. Kroz igru djetetu je omogućeno da bude ono što hoće na način na koji ono želi. Istovremeno je i zabavna i slobodna. Kroz igru dijete uči o svijetu koji ga okružuje i daje mu značenje.
2. Ukoliko želimo da dijete naučimo nešto, bilo da je to znanje, vještina ili bilo koji oblik kompetencije, najbrži, najbolji i najefikasniji način je kroz igru. Kroz igru uči pravila ponašanja, socijalne vještine, vještine rješavanja sukoba, razvoj takmičarskog duha.
3. Kroz igru dijete izražava svoj unutrašnji svijet i svoje emocije. Izražava strahove, želje, potrebe, napetost, tugu, nezadovoljstvo, razočarenje, uspjeh, sigurnost.
4. Kroz simboličku igru (igra kao da) dijete može da bude šta god poželi. (U simboličkoj igri dijete uči kako se objekti ili ličnosti iz stvarnog života mogu zamjeniti nekim drugim. Autić kao simbol auta ili lutka bebe kao simbol bebe). Zbog toga se u igri može da bude mama, tata, policajac, ljekar, frizer. To je ujedno veoma značajno za razvoj samopuzdanja i samopoštovanja. Ovakav oblik igre je veoma važan za psihički život djeteta. Sadržaj ove igre je usko povezan sa onim šta dijete proživljava u stvarnom životu i u interakcijama sa drugima iz svoga okruženja. Odnosno može se reći da je simbolička igra ogledalo unutrašnjih mentalnih predstava djeteta.
5. U igri se istovremeno razvijaju izvršne funkcije- koncetracija, pažnja, pamćenje, samokontrola, rješavanje problemskih situacija, kontrolisanje sopstvenog ponašanja, što su ujedno vještine koje su neophodne za sticanje i savladavanje akademskih vještina.
Igra istovremeno prati i razvoj djeteta. Pa na različitom uzrstu dominantni su drugačiji tipovi igre: senzomotorna, konstruktivna, funkcionalna, simbolička i igra sa pravilima.
Bojan Radović je profesor specijalne edukacije i rehabilitacije – defektolog i dječiji terapeut na edukaciji. Zaposlen je u centru „Budućnost“ i saosnivač trenutno neformalne organizacije “Pedagoška zajednica” čije savjete možete dobiti i na profilima na društvenim mrežama Facebook i Instagram.
Derventa Cafe
