„Lakše je graditi snažnu djecu, nego li popravljati slomljene ljude“ F. Rogers
Napisao sam ovaj tekst u cilju da prije svega upoznam a onda da dočaram i približim ljudima ovaj oblik rada sa djecom. Iako sam završio faklutet koji u svom osnovu podrazumjeva rad sa djecom i obavljam posao koji je usko povezan sa djecom, sve do prije par godina nisam znao da postoji ovkava korisna ali i zanimljiva praksa u radu i tretmanu djece i porodica. Sada neću govoriti o igri i koliko je važna, to možete da pročitate na tekstu koji sam pisao ranije (pronađite OVDJE).
Šta je to terapija igrom?
Terapija igrom(play therapy) je terapijski pravac u radu sa djecom i porodicama koja kao primarni kanal komunikacije koristi samu IGRU, kao najbolji način dječijeg funcionisanja. Prije svega terapija igrom je razvojno najprihvatljivija djeci ali i veoma zabavna.
Iako na ovim prostorima ne postoji duga tradicija prakse ove terapije, u svijetu je ona itekako prisutna kao jedan od najdominantnijih oblika tretmana djece. Istorijski gledano njene temelje možemo naći u radovima Melani Klain (Melani Klajn) i Anne Freud (Ejn Frojd) koje su smatrale da djeca kroz igru, posebno imaginarnu i simboličku igru, manifestuju svoje nesvjesne sadržaje. Virginia M.Axline (Virdžinija M.Exlajn) prva uvodi terapiju igrom u radu sa djecom, i zasniva ga na principu da svako dijete u sebi posjeduje kapacitet da samostalno riješava probleme.
Kome je namjenjena i kome može pomoći terapija igrom?
Iako može pomoći svima to jest populaciji različitog uzrasta, terapija igrom je prije svega namjenjena djeci uzrasta od 3 do 12 godina. Terapija igrom dovodi do ublažavanja ili potpunog razrješavanja različitih emocionalnih, problema u ponašanju i razvojnih poteškoća.
Namjenjena je djeci koja ispoljavaju:
Emocionalne i probleme u ponašanju
- Strahove i anksioznost
- Teškoće pri odvajanju
- Nesamostalnost
- Promjenje raspoloženja, neadekvatne emotivne reakcije, poteškoće u samokontroli
- Agresivnost i ljutnju
- Poteškoće u odnosu sa vršnjacima ili odraslim (roditelji,vaspitači,nastavnici)
- Deficit pažnje i hiperaktivnost
Tjelesne simptome
- Glavobolje
- Zadržavanje stolice- zatvor
- Nemogućnost kontrole mokrenja i stolice-enkopreza i enureza
- Noćne more i strahove
- Probleme u ishrani
- Druge tjelesne simptome bez medicinskog uzroka
U slučaju stresnih i traumatičnih događaja:
- Preseljenje
- Smrt članova porodice
- Razvod roditelja
- Dolazak prinove u porodicu
- Oboljenje djeteta ili bliske osobe
- Zlostavljanje i zanemarivanje
- Nesreće, učestvovanje u nesreći ili sličan oblik traume
- Odvajanje od porodice
- Smrt ljubimca
Kako se obavlja i kako izgleda tretman terapija igrom?
Terapija igrom se obavlja u posebnoj ili specijalnoj igraonici gdje je djeci omogućeno da ispoljavaju bilo koje ponašanje i emociju i da se igraju na bilo koji način sve dok ne ugrožavaju svoju ili bezbjednost terapeuta i igraonice. U zavisnosti od uzrasta djeteta jedan susret traje od 20 do 40 minuta. Nakon svake ili svakih par seasni (zavisnosti od potreba djeteta i roditelja, te od procjene terapeuta) terapeut obavlja razgovor sa roditeljima.
Posebna igraonica
Šta terapija igrom pruža djetetu?
Većina razvojnih psihologa i psihoterapeuta smatra da za svaki problem i poteškoću koju djete ima, terapija igrom ima rješenje
Terapija igrom djeci pomaže da:
- Razvija emotivnu inteligenciju-uče da osjećaju, da prepoznavaju i izražavaju svoje, prepoznavaju i uvažavaju tuđe emocije
- Razvija efikasnije strategije ponašanja
- Rješavaju probleme na na drugačiji i kreativniji način
- Bolje prihvata sebe i druge
- Razvijaju empatiju
- Razvoji samopuzdanja i samoštovanja
- Razvoj sposobnosti samoregulacije i samodiscipline
- Razvoj socijalnih vještina
- Razvoj pažnje i pamćenja
- Poboljšavanje izražavanja i prepoznavanje neverbalnih sposobnosti
Kakva je uloga roditelja?
Roditelji kao ključna figura u djetetovom životu imaju veoma važnu ulogu u terapeutskom procesu. Oni su naime partneri zajedno sa terapeutom i od ovoga odnosa terapeut-dijete-roditelj u velikoj mjeri zavisi efikasnost same terapije. Iz ovoga odnosa jačaju se kako kapaciteti roditelja za uspješan odnos sa svojim djetetom tako i kapaciteti djeteta da se nosi sa problemima i poteškoćama. Zbog toga je veoma važna saradnja sa roditeljima, ali i da roditelji razumiju šta se to dešava u posebnoj igri i igraonici. To i jeste svrha razgovora sa roditeljima.
„Igračke su djetetove riječi, a igra je djetetov jezik“ Garry L. Landreth
Za dodatna pitanja i odgovore možete kontatirati broj 065/033-935 ili pisati na FB ili Instagram stranicu Pedagoške Zajednice.
Imajte na umu da potražiti podršku ili pomoć nije odraz slabosti nego snage i svjesnosti, jer na taj način radite ono što je najbolje za Vaše djete.
Bojan Radović je profesor specijalne edukacije i rehabilitacije – defektolog i dječiji terapeut na edukaciji. Zaposlen je u centru „Budućnost“ i saosnivač trenutno neformalne organizacije “Pedagoška zajednica” čije savjete možete dobiti i na profilima na društvenim mrežama Facebook i Instagram.
Derventa Cafe
