Vijesti Društvo Dervenćani na svečanoj akademiji povodom 50 godina od osnivanja Radija RS –...

Dervenćani na svečanoj akademiji povodom 50 godina od osnivanja Radija RS – FOTO

24

Povodom pola vijeka od osnivanja Radija Republike Srpske u Banjaluci je održana svečana akademija. Radio RS je već 50 godina važan stub informisanja, istaknuto je na svečanosti povodom ovog značajnog jubileja.

Među mnogobrojnim uvaženim zvanicama bili su i načelnik opštine Derventa Milorad Simić i bivši dopisnik iz Dervente Savko Pećić.

Direktor Radija Republike Srpske Dragan Pajić ovom prilikom podsjetio je da je 250 ljudi bilo dio ovog kolektiva kroz proteklih pet decenija. Naveo je da je nestala država u kojoj je 1967. godine svoje prve talase u etar pustio Radio Banjaluka, ali da je ostala ona osnovna nit koja ga čini i dalje jačim, a to je vijest.

Načelnik opštine Milorad Simić čestitao je direktoru Pajiću jubilej i poželio da i u narednom periodu budu uspješni kao do sada, te da i dalje ostanu dio naše medijske stvarnosti.

Zadovoljstvo što je bio dio obilježavanja ovog značajnog datuma, te ponovnog susreta sa kolegama radijskog novinarstva, izrazio je i Savko Pećić. Dugodišnji dopisnik Radija RS iz Dervente, uprkos skromnim tehničkim uslovima, uspio je poslati veliki informacija, izvještaja, vijesti i reportaža iz Dervente.

– Među njima su i javljanja u emisiji „Dnevnik u 16,00“, te rubrike ”Zajednički talas”, ”Jutarnji program”, ”Životok”, ”Emisija za selo” i druge, koje su bavile, kulturom, turizmom i drugim društvenim temama. Posebno su bile zapaženi audio zapisi – reportaže o sudbinama ljudi našeg područja, koje se među ostalim čuvaju kao posebna arhivska građa, pa se i sada ponekad reemituju, kaže Pećić.

Jedan prilog se izdvaja od drugih
Savko se posebno sjeća izvještaja koji je poslao nakon katostrafalne poplave 2010. godine koja je zadesila Derventu.

– Nije bilo struje, niti fiksnih i mobilnih telefona, bili smo odsječeni od svijeta. Ujutru oko 9 časova, sjetio sam se da stari fiksni telefoni mogu da rade bez struje dok traju akumulatori u telefeonskoj centrali. Našao sam svoj stari kućni telefon, pozvao sam radio i sve iznenadio jer su čuli su da je teško stanje, da se dalje od Prnjavora nije moglo. Moja informacija je započela otprilike ovako: ”Derventu je zadesila katastrofa, poplavljeno je više od 1.200 kuća, nema struje, telefonskih veza, vode, odsječeni smo od svijeta…..!”. Bila je to prva vijest iz poplavljene Dervente i odjeknula je poput ”bombe”. Ponavljana je čitav dan na radiju, a preuzele su i druge radijo stanice i RTRS, prisjeća se Pećić.

Derventa Cafe

24 KOMENTARI

  1. E stvarno kod vas Srba sve prolazi.
    Republika srpska postoji 20-ak godina, od Daytonskog sporazuma , a Radio RS vec 50 godina.
    Valjda je 30 godina bio u ilegali.
    Ali obzirom da je Dodik prisustvovao, sve je moguce.
    Laz nas je odrzala, njojzi hvala- sto rekao Dobrica Cosic.

    • Вехабија да читаш пажљиво као што не читаш видио би да је Радио Бања Лука основа за Радио РС али ти од мржње не видиш даље од свог носа.Иди на портал БН и тамо изрази своју мржњу према РС,овде ти је коментар сувишан,такорећи СМАРАШ!Видим вама је Добрица Ћосић омиљени писац а Чедомир Јовановић омиљени политичар,ко вас не зна душмани…

  2. Pa ako karikiraš, može i tako , kako kažeš. Tradicije su tradicije i one traju. Bio je radio Banjaluka, a sad je Radio RS,koji traje ukupno 50 godina, pa šta je tu sporno’ Učiteljska škola u Derventi i gimnazija je otvorena za vrijeme Austrougara,pa se slavi stogodišnjica,a više se ne nazivaju i nisu dugo nazivani, kao u početku nastajanja. Derventski list je 1912,počeo izlaziti kao Kotarski list,a sada baštini tu godinu.Zaista čudno reagovanje, valjda baš zato što je Srpsko !

    • Uciteljska skola nije nikada nosila nikakav pridjev, dakle uvjek je bila samo “Uciteljska skola”.
      Derventsko list je bio derventski list a kino je bilo kino i Derventa je bila Derventa.
      Hrvatski dom je postojao za vrijeme kraljevine Jugoslavije i z vrijeme NDH.
      Poslije drugog s. rata je to bio dom kulture Opstine Derventa. Tu nema kontinuiteta.
      Sadasnji Hrvatski dom moze da ima kontinuitet i da bastini tradiciju samo sa Hrvatskom domom iz vremena NDH, a nikako sa onim domom kulture od 2. sv. rata do 1992.
      Ako neka ustanova, medij, ili bilo sta drugo nosi neki pridjev pripadnosti, onda je logicno da ona nemoze biti starija od titulara.
      Srpsko kulturno drustvo moze biti starije od RS, jer su Srbi postojali i prije RS, ali Radio RS, nemoze biti stariji od RS, jer djete nemoze biti starije od roditelja.
      Banja Luka postoji vec 500 godina, ali glavni grad RS postoji tek 20-ak godina.
      Kuzis????

      • Dakle, po Vašem tumačenju osoba koja promijeni ime ili prezime u toku svog života godine starosti računa od datuma promjene imena ili prezimena, a ne od rođenja?

  3. U arhivama Turske je zabilježeno.
    Husu je, nekad tamo davno rodila majka Stevanija, a otac mu bio hajduk Stevan. Huso je prvo bio jedno vrijeme Srbin hrišćanin, pa zbog hajdučije oca, silom prilika primio islam i postao Turčin. Tako su prolazila vremena i vijekovi, dešavli se ratovi i dolazile nove društvene promjene, pa je ”Komitet” odlučio da je Huso Srbin islamske vjeroispovijesti, pa došle nove reforme soc. društva, pa je Huso postao Musliman, e, onda je nestalo ”Komiteta” pa je došlo vrijeme novog društvenog previranja i rata. Huso je brzo postao Bošnjak, sad je kažu Bosanac, sve to u kontnutietu, još od dolaska Turaka i islama na ove krajeve.
    Ali, Huso je ostao Huso, i dalje govori srpski jezik i baštini srpsku kulturu i običaje, a vjeruje u islam.

    • Nemaš ti pojma šta su arhivi Turske, samo brabonjaš i izmišljaš neke stvari onako kako tebi odgovara, zapravo lažeš jer: “Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno”. “Laž je srpski državni interes.” “Laž je u samom biću Srbina.”
      Dobrica Ćosić, 1961.

    • Ono sto u turskim arhivima pise je vec odavno potpuno dostupno i svako moze da cita.
      Ako u Istambulu posjetis Topkapi Museum onda ces naci sve sto te interesuje.
      Takodje te arhive su vec odavno na internetu i dostupne su svima.
      A u tim arhivima ces naci izmedju ostalog i istinu, a ne mitove, naci ces tacno sta se desavalo za vrijeme
      500 godina vladanja Turske u ovim krajevima.
      Naci ces istinu o Marku (kraljevicu) koji je bio odani turski oficir i iskreni musliman, i koji je poginuo na Kavkazu boreci se protiv Rusa i braneci svoju otadjbinu Tursku.
      Naci ces istinu o “kosovskom boju”, gdije tursko hronicari biljeze da nikakvog boja nije bilo nego da su srpski knezovi na Kosovo dosli da se poklone sultanu koji je bio tesko bolestan i star i koji je nakon par dana i umro a njegovom sinu Bajazitu, knez Lazar poklanja vlastitu kcer kao znak najdublje poniznosti.
      Naci ces mnoge fakte koji se nikako na uklapaju u srpsku mitologiju….
      …..
      Ali zasto bi ti to citao i trazio?
      Jednostavnije je zivjeti u iluzijama i vrijedjati.
      A Huso inace govori bosanski, a to sto ga ti dobro razumijes je dokaz da i ti dobro govoris bosanski jezik.
      Inace u arhivima koje spomonjes, a koje ni vidio nisi, se bosanski jezik kao jezik svih ljudi u vilajetu Bosna ve Herceg, navodi kao jedini jezik koji govore svi u Bosni.(vilajet turski: pokrajina u sastavu carevine Turske).
      Dolaskom Austrije, bosanski se i dalje izucava u skolama i stampaju se udjbenici na bosanskom.
      Potrudi se malo i pronadji istorijsku gradju.
      Nikada neces uspjeti promjeniti cinjenice. Uzaludan posao.

        • Dobro pitanje.
          Zasto pretpostavljas da sam Turcin?
          Samo zato sto ti iznosim cinjenice koje mozes da provjeris kod ozbiljnih istoricara.
          Ili ces ti i dalje radije da vjerujes guslarima?
          Ne, nisam. Ja sam Bosnjak, sa katolickim odgojem, bez vjeroispovjest.
          Zasto vam uvijek istina toliko smeta.
          Mnogo je lakse zivjeti kad jednom prihvatis istinu i prestanes da zivis u iluzijama i lazima.

      • Хахахаха!O Боже ви сте тотално пролупали,значи то вас сада уче у школама?!Ево ја живим у Њемачкој имам доста пријатеља Турака и сви су знају за битку на Косову.Мада истина то је њима само једна у низу битака а за нас Србе ипак велика јер је погинула већина српских великаша.Она је толико света и истинита да ти то никада не можеш разумјети,твој “продао вјеру за вечеру” ум никада не може разумјети слободарски дух српског народа јер ти величаш након толико година освајача-Османлије а пљујеш по најрођенијем српском брату .Твоји преци се окрећу у гробу,више читај Мешу,Андрића,мање глупости јер се проваљујеш ничим изазван.
        Истина је заправо да Турци нису владали 500 година над Балканом јер улазе у Смедерево тек јуна 1459,Београд је заузет тек 1521,први српски устанак 1804 па рачунај.Дакле то није ни близу 500 година али чему вама историја,то је за вас вехабије научна фантастика.Муслимани и историја и није нека љубав…опрости бошњаци и историја,заправо босанци и историја,ех та историја…

        • Apsulutno tacno. Mi sada ucimo jednu drugu istoriju-onu istinitu.
          Vise nikada necemo uciti guslarsku istoriju ni guslarsku istinu.
          Sto se Andrica i Selimovica tice, a i ostalih knjizevnika ili umjetnika- pa smijesno je i pomisliti da od njih mozes uzimati istorijske fakte.
          Njihova djela su romani sa izmisljenim likovima i dogadjajima.
          A pogotovu kada se o Andricu radi. Njega citaju i cjene jedino jos u Srbiji i RS.
          Iako je bio Hrvat i sin katolickog crkvenog sluzbenika, on je zarad licne promocije u ambasadorskoj sluzbi Srbije, postao po licnom opredjelenju Srbin.
          Zato ga u Hrvatskoj nema ni u skolama ni u jeziku.
          ….
          Ali kad vec zivis u Njemackoj, pogledaj web. stranicu univerzitete u Berlinu, gdije mozes, ako zelis da studiras bosanski jezik.
          To predlazem i tvojim istomisljenicima a ako neznaju njemacki mogu koristiti Google Übersetzer Deutsch-Bosnisch. (Google prevodioc: Njemacko-Bosanski)

          • И шта је поента?Босански језик,када је настао,шта му је основа?Српско-хрватски или Турски?Размисли добро прије него одговориш…
            Од мржње не видиш да причамо истим језиком,да знаш историју као што не знаш знао би да је Стефан Твртко I Котроманић владар Срба лијево од Дрине 1389 послао помоћ кнезу Лазару један дио војске предвођен војводом из Хума Влатком Вуковићем. Према традицији, војска Краљевине Босне је у бици држала лијево крило.По повратку из битке, војвода Вуковић извјестио је Твртка да је побједа била на хришћанској страни. Нема никакве сумње да је Твртко ушао у рат са Турцима који је довео до битке на Косову, као српски краљ, обавезан да штити земље родитеља и прародитеља својих, господе српске.

          • Urose, Urose.
            Tvoje pitanje: Kada je nastao bosanski jezik:
            Odgovor:
            Konstantin Filozof (pisac s kraja 14. i početka 15. vijeka) u spisu “Skazanie izjavljeno o pismeneh” spominje bosanski jezik uz bugarski, srpski, slovenski, češki i hrvatski.
            Jedan od najstarijih spomena bosanskog jezika imamo u notarskim knjigama grada Kotora: 3. jula 1436, mletački knez u Kotoru kupio je petnaestogodišnju djevojku “bosanskog roda i heretičke vjere, zvanu bosanskim jezikom Djevenu”.
            Ninski biskup u Peri pisao je 1581. fra J. Arsenigu “bosanskim jezikom”.
            U djelu Jeronima Megisera “Thesaurus polyglotus” (Frankfurt na Majni, početak 17. vijeka) spominju se uz ostale govore (dijalekte): bosanski, dalmatinski, srpski, hrvatski.
            Bosanskim jezikom su ga zvali (uz: slovinski, ilirički/ilirski, ponekad i hrvatski) i mnogi pisci od 17. vijeka naovamo: Matija Divković: “Bošnjak rođen u selu Jelaskama sjeverno od Vareša koji je pisao dobrim narodnim jezikom svoga kraja”; Stjepan Matijević, Stjepan Margitić, Ambroz Matić, Luka Dropuljić, Ivan Franjo Jukić (Slavoljub Bošnjak), Martin Nedić, Anto Knežević itd.
            Duvanjski biskup fra Pavle Dragičević 1735. piše da u Bosni ima devet svećenika koji u vršenju vjerskih obreda ispomažu “bosanskim jezikom”, jer ne razumiju dobro crkvenoslavenski. Dodaje da je učenim katolicima u razgovorima sa pravoslavcima dovoljno da poznaju bosanski jezik.
            Evlija Ćelebija, osmanski putopisac iz 17. vijeka, u poglavlju “jezik bosanskog i hrvatskog naroda” svog čuvenog putopisa hvali Bošnjake, za koje kaže: “kako im je jezik, tako su i oni čisti, dobri i razumljivi ljudi”. Govori o bosanskom jeziku koji je po njemu blizak latinskom, a spominje i bosansko-turski rječnik M. H. Uskufije.
            Jedan od prvih gramatičara, Bartol Kašić (Pag 1575 – Rim 1650), rođeni čakavac, odlučuje se za štokavštinu bosanskog tipa, kakva je Divkovićeva, te se u svom “Ritualu rimskom” (Rim, 1640) ističe da je za stvaranje zajedničkog književnog jezika (lingua communis) u južnoslavenskim krajevima potrebno izabrati jedan govor (on se zalaže za bosanski slijedeći na taj način preporuke Kongregacije za propagandu vjere i svojih poglavara iz Rima).
            Isusovac Jakov Mikalja (1601-1654) u predgovoru “Blagu Jezika slovinskoga” iz 1649. želi kako kaže da uvrsti “najodabranije riječi i najljepše narječeje” dodajući da je “u ilirskom jeziku bosanski jezik najljepši”, i da bi svi ilirski pisci trebali nastojati da njim pišu.
            ….
            Ima toga mnogo. Nema prostora za sve.
            Ali tvoji podaci o kosovskoj bici su, vjeruj mi, guslarske zelje.
            Nema istorijskih dokaza. Postoje samo pjesme u desetercu.

          • О Емиле јабуко са гране расписа се ти само ми не написа како до 1992 причате и споразумјевате се са српско-хрватским?Данас можете да га назовете и илирски језик али историјске чињенице се не могу избрисати.Нема вас нигдје до 1992,заправо вам је Тито дао у једну руку слободу да будете Срби исламске вјере 70-их година новим Уставом,све после је само фалсификат како би вас удаљили што даље од нас Срба у а својој основи смо исти народ.Твртко се крунисао у српској православној цркви и одувјек је себе сматрао краљем Срба, Босне, Приморја и Хумске земље.Босна само територијално али нигдје се не спомиње босански народ као засебна национална цјелина,капираш Емиле?Слабо ти капираш видим ја.
            Ајнхард 822. године говори само о Србима како Франачка граничи са Србима,нема ту бошњака,бајке,басне,пирамиде Босне.
            Константин Порфирогенит у 10 вијеку каже да је Босна саставни дио Србије.
            Јован Кинам у 12 вијеку говори да ријека Дрина одваја Босну од остале Србије што значи да припада Србији.То је све период до доласка Турака-Османлија.А што се тиче Косовског боја толико постоји писаних доказа о буквално свим детаљима битке,зна се и да Тврткова војска држала лијево крило,Вук Бранковић десно,Лазар средину.Била је то величанствена битка а не пишу само о њој Срби.
            Ако не вјерујеш ево и на енглеском.
            https://en.wikipedia.org/wiki/Battle_of_Kosovo

          • Ah, sad mi je jasno.
            Ti podatke nalazis na wikipediji!!!!
            To je razlog tvog neznanja.
            Ako nisi znao, Wikipedija je slobodna web. stranica na kojoj moze da pise sta ko hoce.
            Obzirom da nemas ozbiljne izvore informacija, nego guslarske pjesme, Njegosa i Wikipediju, nema smisla s tobom dalje raspravljati.

          • Не лети,не жури,доле испод на крају текста имаш References,Sources,Further reading укратко изворе података.А они потичу из цијелог свијета,само не улазе у вашу пирамиде Босне и остале главе настале на бајкама.А у чему је проблем Његоша читати?Не брини ти за српску историју,она је јасна и позната свим добрим људима но брини о вашој.

  4. Ердогане немам шта додати,заправо имам од Меше Селимовића муслиманима:
    “Најзамршенији људи на свијету.
    Ни са ким историја није направила такву шалу као са нама.
    До јуче смо били оно што данас хоћемо да заборавимо.
    Али нисмо постали ни нешто друго.
    Стали смо на пола пута, забезекнути.
    Не можемо више никуд.
    Отргнути смо, а нисмо прихваћени.
    Као рукавац што га је бујица одвојила од мајке ријеке, и нема више ни тока ни ушћа, сувише мален да буде језеро, сувише велик да га земља упије.
    С нејасним осјећањем стида због поријекла, и кривице због отпадништва, нећемо да гледамо уназад, а немамо куд да гледамо у напријед, зато задржавамо вријеме, у страху од ма каквог ријешења.
    Презиру нас и браћа и дошљаци, а ми се бранимо поносом и мрзњом.
    Хтјели смо да се сачувамо а тако смо се изгубили, да више не знамо ни шта смо.
    Несрећа је што смо завољели ову своју мртвају и нећемо из ње.
    А све се плаћа па и ова љубав. “

  5. DA DODAM MALI KOMENTAR U VEZI MEHMEDA MESE SELIMOVICA !!!

    KAKVI SU LJUDI BOSANCI?

    Meša Selimović o Bosni i Bosancima “Pametni su ovo ljudi. Primaju nerad od Istoka, ugodan život od Zapada; nikuda ne žure, jer sam život žuri, ne zanima ih da vide šta je iza sutrašnjeg dana, doći će što je određeno, a od njih malo šta zavisi; zajedno su samo u nevoljama, zato i ne vole da često budu zajedno; malo kome vjeruju, a najlakše ih je prevariti lijepom riječi; ne liče na junake, a najteže ih je uplašiti prijetnjom; dugo se ne osvrću ni na što, svejedno im je što se oko njih dešava, a onda odjednom sve počne da ih se tiče, sve isprevrću i okrenu na glavu, pa opet postanu spavači, i ne vole da se sjećaju ničeg što se desilo; boje se promjena jer su im često donosile zlo, a lako im dosadi jedan čovjek makar im činio i dobro.

    Čudan svijet, ogovara te a voli, ljubi te u obraz a mrzi te, ismijava plemenita djela a pamti ih kroz mnoge pasove, živi i nadom i sevapom i ne znaš šta nadjača i kada. Zli, dobri, blagi, surovi, nepokretni, olujni, otvoreni, skriveni, sve su to oni i sve između toga. A povrh svega moji su i ja njihov, kao rijeka i kaplja, i sve ovo što govorim kao o sebi da govorim. A mi nismo ničiji, uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz. Zar je onda čudno što smo siromašni? Stoljećima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati ni ko smo, zaboravljamo već da nešto i hoćemo, drugi nam čine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoje nemamo, mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odslužimo, najtužniji vilajet na svijetu, najnesretniji ljudi na svijetu, gubimo svoje lice a tuđe ne možemo da primimo, otkinuti a ne prihvaćeni, strani svakome i onima čiji smo rod, i onima koji nas u rod ne primaju. Živimo na razmeđi svjetova, na granici naroda, svakome na udaru, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije, kao na grebenu. Sila nam je dosadila, i od nevolje smo stvorili vrlinu: postali smo pametni iz prkosa.

    Šta smo onda mi? Lude? Nesrećnici? Najzamršeniji ljudi na svijetu. Ni s kim istorija nije napravila takvu šalu kao s nama. Do jučer smo bili ono što želimo danas da zaboravimo. Ali nismo postali ni nešto drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne možemo više nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaćeni. Kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema više toka ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjećanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kamo da gledamo unaprijed, zato zadržavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog rješenja. Preziru nas i braća i došljaci, a mi se branimo ponosom i mržnjom. Htjeli smo da se sačuvamo, a tako smo se izgubili, da više ne znamo ni šta smo. Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje. A sve se plaća, pa i ova ljubav.

    Zar smo mi slučajno ovako pretjerano mekani i pretjerano surovi, raznježeni i tvrdi, veseli i tužni, spremni uvijek da iznenadimo svakoga, pa i sebe? Zar se slučajno zaklanjamo za ljubav, jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti? Zar bez razloga puštamo da život prelazi preko nas, zar se bez razloga uništavamo, drukčije nego Đemail, ali isto tako sigurno. A zašto to činimo? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno, znači da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka nam čast našoj ludosti! „ „Bosna je moja velika ljubav i moja povremena bolna mržnja .Bezbroj puta sam pokušavao da pobjegnem od nje i uvijek ostajao, iako nije važno gdje čovjek fizički živi. Bosna je u meni kao krvotok. Nije to samo neobjašnjiva veza između nas i zavičaja ,već i koloplet naslijeđa ,istorije ,cjelokupnog životnog iskustva mog i tuđeg ,dalekog ,koje je postalo moje .Viđena izvana i bez ljubavi ,Bosna je gruba i teška ,viđena iznutra i sa ljubavlju ,koju zaslužuje ,ona je ljudski bogata iako i u sebi nesaznana potpuno .Rijetko je ko bolnije i dramatičnije određen istorijom kao Bosanac.
    Šta se sve kroz vijekove nakupilo u tim ljudima! Osjećanje vlastite neodređenosti ,tuđe krivice ,teške istorije ,neizvjesne budućnosti ,straha od promjene ,želje za dobrotom i humanošću koja bi se odnosila na sve ljude bez ikakvih ograničenja i čestih razočarenja koja su rađala mržnju. To su veoma složeni i zamršeni ljudi i teško ih je razrješavati po prvim viđenju i po spoljašnjim utiscima .”Možda zbog neravnog hoda kroz istoriju, zbog stalnih nesreća, zbog istorijske kobi. Nikad Bosna nije imala sreću da je moćni susjedi ostave na miru .Od dalekih bogumila ,koje prestavljaju pravo, neortodoksno lice Bosne, ove ljude su proklinjali, palili, uništavali pape, carevi, kraljevi ,a preživjeli su se uvijek vraćali svome prkosu .Turska okupacija je jednim oduzela vjeru ,a svima slobodu. Ali i oni koji su prešli u tuđu vjeru, ostali su Bosanci, čudan soj ljudi,koji se nije miješao sa okupatorom , ali nije više bio što su njegova druga braća, mada su im isti običaji, način života, jezik, ljubav prema zavičaju .
    Tako ostaju sami. Mislim da nikad ni jedna grupa ljudi u istoriji nije ostala usamljenija nego što su bosanski Muslimani. Nije mnogo pomagalo ni to što je Bosna do osamnaestog vijeka bila relativno razvijena, praktički bez nepismenih, sa mnoštvom škola, s uređenim urbanim životom ,sa dosta vjerske tolerancije, neprirodnost njihovog položaja bila je očita .Nisu prišli tuđinu a odvojili su se od svojih .Kuda je mogao da vodi njihov istorijski put? Nikuda. To je tragičan bezizlaz .
    U zatvorenim zajednicama koje su se stvarale u Bosni ,najzatvorenija je bila muslimanska. Od kuće i porodice stvoren je kult, i sav neistrošen vitalitet tu se ispoljavao. Ako se na taj način stvorila intezivna intimna atmosfera, s neobičnom jakom osjećajnošću (naše najljepše narodne balade i romanse su muslimanske) stvorila se isto tako neophodnost za javnu djelatnost jer nikakve perspektive zaista nije bilo. Išli su s okupatorom ali su ga mrzili, jer im put nije bio isti. S ostalim nisu mogli jer su željeli kraj Turske carevine i doprinosili njegovom rušenju .A kraj Turske carevine je i kraj svega što su oni bili .Razum tu nije mogao pronaći rješenje .Ostala je samo pasivnost i predavanje sudbini pri čemu je priklanjanje ili otpor Porti samo nesistematično, afektivno reagovanje. Ako se tome dodaju mržnja,osjećanje nesigurnosti, strah, bijes, ispadi Muslimana kao neimanje pravca i ispadi drugih prema njima mržnje prema turcima, eto vam, ukratko, skica jednog pandemonijuma koji se zove BOSNA i njeni ljudi .’

    OVO JE MEHMED MESA SELIMOVIC NAPISAO, DA BI SE SVATILO STA JE NAPISAO, TREBA CITAV TEKST PROCITAT !!!!

    Mojim prijateljima u RS i u Srbiji, ne znam iz kojeg osnova ste uzeli da je on SRBIN ?????

    Jedan odlomak iz njegovog teksta, opisuje sta je i koje uvazeni pisac :

    „Bosna je moja velika ljubav i moja povremena bolna mržnja .Bezbroj puta sam pokušavao da pobjegnem od nje i uvijek ostajao, iako nije važno gdje čovjek fizički živi. Bosna je u meni kao krvotok. Nije to samo neobjašnjiva veza između nas i zavičaja ,već i koloplet naslijeđa ,istorije ,cjelokupnog životnog iskustva mog i tuđeg ,dalekog ,koje je postalo moje .Viđena izvana i bez ljubavi ,Bosna je gruba i teška ,viđena iznutra i sa ljubavlju ,koju zaslužuje ,ona je ljudski bogata iako i u sebi nesaznana potpuno .Rijetko je ko bolnije i dramatičnije određen istorijom kao Bosanac….

    BIO I OSTAO BOSANAC !!!!!

    Biti Bosanac, tu se nema cega stidit !!!!
    Treba biti ponosan ono sto smo !!!!

    Hvala i Dovidjenja

    • Да,управо оно што сам и написао само проширено.
      А о Меши могу да вам држим предавања јер сам итекако читао сва његова дјела а ево и његово задње писмо:

      Да бих заштитио свој лични и књижевни интегритет, ја се обраћам Срској академији наука и уметности, чији сам редовни члан, с молбом да се у њој нађе и сачува ова моја писмена изјава.

      Потичем из муслиманске породице, из Босне, а по националној припадности сам Србин. Припадам српској литератури, док књижевно стваралаштво у Босни и Херцеговини, коме такође припадам, сматрам само завичајним књижевним центром, а не посебном књижевношћу српско-хрватског језика. Једнако поштујем своје поријекло и своје опредељење, јер сам везан за све оно што је одредило моју личност и мој рад. Сваки покушај да се то раздваја, у било какве сврхе, сматрао бих злоупотребом свог основног права, загарантованог Уставом. Припадам, дакле, нацији и књижевности Вука, Матавуља, Стевана Сремца, Борисава Станковића, Петра Кочића, Ива Андрића, а своје најдубље сродство са њима немам потребе да доказујем. Знали су то, уосталом, они чланови Уређивачког одбора едиције “Српска књижевност у сто књига”, који су такође чланови Српске академије наука и уметности, и са мном су заједно у Одељењу језика и књижевности: Младен Лесковац, Душан Матић, Војислав Ђурић, Бошко Петровић.

      Није, зато, случајно што ово писмо упућујем Српској академији наука и уметности, са изричитим захтјевом да се оно сматра пуноважним аутобиографском податком.”

      НАПОМЕНА: Овај документ се налази у Историјској збирци Архива САНУ у Београду, под редним бројем 14441.

      • Uroše, uz malu primjedbu da te je ovaj gorepotpisani Emil razvalio umno i intelektualno, od sada ću te zvati Uroš Wickey Pedja, dakle skraćeno Pedja.
        Inače, kako dobro poznaješ istoriju, iako si utekao iz Bosne i Dervente pa sada tamo prdiš i pišaš uz vjetar i to čisteći WC-ove i hale ‘vekovnim srpskim neprijateljima i srbomrzcima’ – prokletim Švabama, ja jedino mogu konstatovati da tvoja opčinjenost Turcima i svime što se njih tiče, može nastati samo iz pragme, a ta je da si ti u stvari genetski Turčin. Kako? Pa pobratime, pravilo prve bračne noći, zna se, ako ne znaš šta je to, pročitaj na Wickey-u, i kako ti je Pra-Pra-Pra Đed nastao, te zašto neodoljivo podsječaš na glumce iz Turskih serija, baš kao i knjaz Karađorđe. A mi, Bošnjaci, plavi ili smeđi, visoki, zelene ili plave oći, ma kuš većih frajera 🙂 Usput sretna ti slava Svetog Alije, zaštitnika Srba i Hrvata

        • Ооооо ево шемСрбина Бонда….баш сте се напричали…. закључак је да су Бошњаци старији и од самог Бога… е па свака час’

  6. Urose, ispade da svaki musliman ili katolik od neke velike vaznosti mogu biti Srbi.
    Iako su rodjeni takvi i odrasli, a bavili se knjizevnosti kao Selimovic i Andric.
    A ti ljudi, koji su se politicki iznjasnjavali ko Srbi u Beogradu radi svojih interesa i napredavanju u tom vremenu.
    Tako ispade i da je Kusturica od muslimana postao srbin.
    Da se vratio svojoj vjeri i takvim pricama, a da Kusturica od toga nema nikakve veze ne bi to radio.
    ALI TO NE MIJENJA CINJENICU KO SU TI LJUDI I NJIHOVO PORIJEKLO…

    A TO NEMA NIKAKVE LOGIKE…

    JER DA IMA, ISPALO BI ONDA DA SU SVI MUSLIMANI PORIJELOM OD SRBA-PRAVOSLAVCI.
    AKO JE TAKO, ZASTO SU UBIJANI I PROTJERAVANI JER SU PRAVOSLAVCI.

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Derventa Cafe. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja, provociranja i drugih oblika neprihvatljivog ponašanja.

Portal Derventa Cafe zadržava pravo da obriše komentare bez bilo kakve najave i objašnjenja te da preda podatke o IP adresama nadležnim institucijama u slučaju zahtjeva.

Please enter your name here