Dervenćanin Branislav Gavrić već duži niz godina skuplja stare predmete bez kojih se nekada nije mogao zamisliti svakodnevni život, a stan u centru grada pretvorio je mini-muzej.
Njegov stan u samom centru grada prepun je starina koje se danas rijetko gdje mogu pronaći.
– Počeo sam osamdesetih sa nekoliko novčića i bajonetom, a kada sam otišao u penziju imao sam previše slobodnog vremena koje sam iskoristio da povećam skupljanje starina, da izađem na pijacu da trgujem ili učestvujem na raznim izložbama, rekao je Gavrić.
Gavrić kaže da ne broji koliko ima eksponata, za koje mnogi prvi put čuju.
Među tim predmetima su: stari gramofon koji i sada radi, tučena peć iz austrougarskog perioda, razno oružje – pištolji, kubure, sablje, noževi, bajoneti, te šljemovi, mlinovi za kafu, razno posuđe, satovi, slike.
– To su starine koje se više ne prave, a ako se nešto pokvari nosim u Doboj ili Sarajevo na popravku, ispričao je Gavrić, koji je metalske struke, pa i sam mnogo toga zna da popravi.
Gavrić predmete najviše kupuje na pijacama širom zemlje, a neke i prodaje.
– Satova imam od ručnih, džepnih, zidnih. Kod gramofona je kamena ploča i ručica koja radi na oprugu, navija se. U periodu austrougarske vladavine nije svako imao tučenu peć, već su bila obična ognjišta, nije svako mogao imati oružje, kao i za vrijeme turske vladavine, neke posude za svakodnevnu upotrebu, više je to bilo za tadašnju elitu, priča Gavrić.
Gavrić nema naseljednika koji bi nastavili da sakupljaju i čuvaju starine, već će on to činiti, kaže, dok može.
– Ima tu i mlin za kafu, vaga i kantar, pegla na žar, ‘Singer’ mašina, pisaća mašina, čuture za vodu i rakiju, preslica, vreteno, vojnički i vatrogasni šljemovi. Tu je i francuski pištolj ‘lafoše’, austrougarski revolver ‘gaser’, te razne sablje, kubure, noževi, bajoneti. Nabavio sam i bubanj iz Afrike, gusle iz Crne Gore, tu su i šargije, violine i frule, naveo je Gavrić.
U skupljanju starina, kaže, uživa, brže mu prolazi vrijeme i sa nešto novca popunjava kućni budžet, a od postojećih eksponata nije sve na prodaju.
– Tučena peć na drva nije na prodaju, ipak je ona zauzela najviše prostora u stanu i nije je lako danas pronaći. Njena cijena je možda sada 500 KM, a nisam siguran može li neko napraviti takvu i koliko ih ima u našoj zemlji, kaže Gavrić.
Skoro svakog četvrtka izlazi na pijacu u Derventu, gdje u druženju sa kupcima ponešto proda ili sazna kod koga se može pronaći nešto od starina.
Glas Srpske
