Vijesti Društvo Derventske priče: Veliki kamen na Ukrini

Derventske priče: Veliki kamen na Ukrini

7

Šetači nisu mogli proći pored Ukrine, a da ne zapaze veliki kamen nizvodno na sredini, stotinjak metara ispod starog drvenog mosta, a kasnije iznad novog betonskog na priličnoj udaljenosti. Kad ljeti voda okopni, ostane duboki vir i veliki kamen se mogao vidjeti do polovine korita kako viri iznad vode i prkosi plavetnilu bistre vode iz vira. Tako je svojim gorostasnim izgledom i čvrstoćom nadjačavao sve što raste i postoji okolo.Čak su se i bajeri poklanjali i divili njegovoj jačini i ljepoti vira koji ga čuva.

Vir iznad Velikog kamena nazivali su Vilinski vir. Tu su mnogi noćni šetači mogli da vide kako se vile okupljaju kod Velikog kamena  i igraju vilinsko kolo. Nije im niko mogao prići, nego se iz daljine mogao čuti njihov kikot i pljuskanje vode. Mogle su se vidjeti njihove bijele providne haljine kako lebde na vodi i kao razasuti biseri cakle i prelivaju na površini vira.Onda izrone iz vira kao bijele labudice, lagano lete u krug iznad. Svako ko bi bio uporan i pokušao da priđe bliže, sljedećeg jutra bi ga našli utopljenog pored bajera. Govorilo se da su ga vile omamile ljepotom, uzele njegovu mušku snagu i ostavile pored bajera. Drugi su opet pričali da je jedan pošao da uhvati  najljepšu vilu, pao u vir i utopio se, pa ga je voda izbacila daleko ispod mosta.

Kad bi odsjeli u kafani na Brionima, Lutvo bi započinjao priču o nekom Ciganinu koji je živio iznad Ukrine kod Velikog kamena.

– Sjećam sa da se pričalo, ali nisam to dovoljno ozbiljno shvatao. Negdje iznad bajera Ukrine , tu u blizini Velikog kamena stanovao je Ciganin, zvani Lotro. Tako su ga nazvali, jer je bio toliko jak da je mogao natovarena konjska kola sa lotrima sam da vozi. Bio je osrednjeg rasta, nabijenih mišica, crnog i lijepo zaokruženog lica i očiju, koje su sijale kao dragi kamen, a kad se nasmije, zubi su bjelinom potpuno izoštravali crte njegovog momačkog lica.

Tad bi Lutvo stao, nageo se i pomjerio u ustima lulu na stranu, usmjerio pogled na Veliki kamen, koji je strčio iznad vode,a oko njega voda je kružila, kao da ga vaja i oblikuje.

– I šta bi, Lutvo, sa tim tvojim Ciganinom ? – prekide ga Lazar, nage do kraja čokančić i podrugljivo se grohotom nasmija Lutvinoj priči, na taj način je omalovažavajući.

– Eh, koja su to vremena bila Lazare! Znaš li da je Lotro jedini mogao da podigne Veliki kamen iz vode?

– Bio je budala, luda. Što će kamen da diže? – lupi čokančićem po stolu Lazar i okrenu se leđima prema Velikom kamenu.

– E, nije vala tako, Lazare. Lotro je bio vilinski. Tako se odvjakada pričalo, koliko ja pamtim.

– Šta, Lutvo, izmišljaš? Hajd’ da popijemo još po jednu, pa će taj tvoj Lotro i da se oženi vilom.

Lutvo kao da se probudi iz sna, nastavi da priča, a Lazaru već bi dosadno da ga sluša.

– Tako je, tako, Lazare. Ne bi nijedne žene u varoši da se jednom za njim nije okrenula, barem iz radoznalosti. Nijednu on ženu nije htio ni da pogleda koja se motala oko njega.

– Pa, pa će da ode kod vila i oženi se s nekom od njih – zavapi Lazar.

– Nije, Lazare, nije. Jednog jutra je u našoj mahali osvanula, a niko ne zna odakle je došla lijepa Žuža. Kažu da je bila Mađarka. Bila je bijela kao sir, plavih očiju, kose, a tijelo kao izvajano. Čitava mahala se okretla za njom. Ni na koga nije obraćala pažnju, samo je ponekad kad Lotro vuče teret, zastajala i s njim poneku prozborila.

Kad dođe ljeto, Žuža je redovno odlazila na Ukrinu, doplivala bi do Velikog kamena, tu se izležavala i sunčala po cijeli dan. Ponekad bi skočila u vir i dugo plivala, pa bi opet otpočela na Velikom kamenu. Otkad je ona došla, niko više nije prilazio Velikom kamenu, samo izbliza su je gledali i divili se njenoj ljepoti. Od sunčevih zraka njena bjelina bi počela da dobija bakrenasto crvenu boju koja je sada blještala nekom drugom, još dubljom ljepotom, kao procvala ruža. Zato je nazvaše Ruža, pa je Žuža ljeti bila Ruža, a zimi Žuža.

– Vidi, boga ti, zavoljela  Mađarka Ruža crnog Ciganina Lotrana.

– Jest, vala, tako je, ali se pričalo da ona nije Mađarka nego vila i da se po vascijelu noć njih dvoje kupaju u viru. Čuli su neki ljudi kako pričaju, kako Lotro kad se Žuža popne na kamen, podigne nju i kamen i tako hoda po viru, a ona se kikoće i izvija kao leptirica na kamenu.

– Može, može biti, Lutvo. Ljudi kažu da u Ukrini ima leptirica koje su kao paučina meke, bijele i prozirne. Spavaju tako dugo u vodi, pa kad dođe vrijeme, izađu iz vira i preobraze se u leptiricu.

Naruči Lazar još jednu turu pića i odmahnu rukom kao da ne želi da sluša Lutvu, ali ga je ipak priča zagolicala.

 Kad dođoše austrougarski inženjeri da projektuju prugu pored Ukrine, biše oduševljeni ljepotom ukrinskih bajera, bistre vode i Velikim kamenom na sredini rijeke. Bili su pomalo iznenađeni što su Turci most napravili uzvodono poviše Velikog kamena, a nisu preko, jer bi kamen bio pravi oslonac. Bio tu s njima stari  Bećirbeg i ispriča da je to Veliki kamen i Vilinski vir, gdje se noću okupljaju vile i kupaju, da je to čarobno mjesto i zato je tako lijepo.

Bilo je to mnogo čudno Austrijancima, a pošto je među njima bilo mnogo radnika Čeha, počeše se na naški sporzumijevati, jer su Česi ponešto razumjeli i natucali naš jezik.

– Tako mi Ćabe, moj pradjed Stojan je pričao da kad su počeli Turci graditi most, pravili su preko Velikog kamena. Kad stubove preko dana u vir zabiju i grede postave, ujutru kad bi došli ni greda ni stubova nigdje nije bilo. Govorilo se da su noću sve razrušile vile i njihov vilenjak. Građa bi otplovila niz vodu.Tako su nekoliko dana radili i uvijek bi se dešavalo isto. Odu kod Bajtala Sime, starog čovjeka koji je boravio i živio sam u kolibi na brdu iznad Ukrine. Uhvatilo ga je starčko sljepilo, samo je pomalo čuo kad mu se uz uho priča. Za njega se govorilo da je bio mudar i pronicljiv čovjek. On im je rekao da se na Velikom kamenu most nikada neće moći napraviti, jer je to vilinsko kolo i da most grade uzvodno ili nizvodno od njega.

– Pa kako to da sada vila nema kod Velikog kamena? – pitali su se Austrijanci.

Bećirbeg je dugo ćutao, pa kao da se prisjetio.

– Jeste, jeste. Ima njih i sada, ali se ne mogu vidjeti. Starac Bajtalo Simo je rekao da će vile nestati kad pored Velikog kamena prođe veliki crni konj koji iz sebe suče golemi dim i vatru, a za sobom vuče ogromni teret. Već pričaju Kojići u Lužanima da su kod mlina Gvozdarevića vidjeli kada su vile iz njihvog vira otišle na četiri bijela konja i nema ih više.

Ćiro je već saobraćao do Lužana, a Austrijanci su samo slijegali ramenima i govorili:

– Gut, gut. O, mein Got. Dopro, dopro.

Lazar je već bio popio treću i skoro da je za stolom zaspao kad je pristigao Mato Sedlan.

– Hajd’, Lazare, još jednu, pa da krenemo na vašar. I Lutvi donesi duplu, nešto mi se zamislio mnogo.

Lutvo je uporno buljio u Veliki kamen.

– Hajd’, neka bude, Mato, i od tebe jedna tura, a ja ću na vašaru kilo jagnjetine da turim na sto. Tamo moja Persa radi i peče jaganjce.

Vašar se održavao u Srpskoj varoši kod pravoslavne crkve iznad Ukrine, pa nije bilo daleko preko mosta, a njima se nije mnogo ni žurilo.

– Znaš li, Mato, da je neki Rus došao i već nekoliko dana nešto šara po artijama tamo dolje ispod crkve? Kaže da ima neke boje u obliku štapića i njima šara i ispadnu slike kao da su žive.

– Ma, je li? Otkud Rus ovdje? Može svašta biti na tim papirima, pa da i naš vašar našara i ostane tako negdje u Rusiji zabilježen – začuđeno će Mato.

Lupiše se čokančićima sva trojica da nazdrave, toliko jako da se svi okrenuše za susjednim stolovima misleći da neko lupa srču.

– E , Mato, Mato, Lazar mi ne vjeruje, ali bila je to ljubav koja se ne pamti u našoj mahali.

– A čija ljubav, Lutvo, zaboga?

– Pa je li i ti ne znaš, Mato? Pa velika ljubav Ciganina Lotre i Ruže, to jest Mađarke Žuže. Ne, ne, u stvari…

– Šta? Šta  u stvari? Eto, da od toga nema ništa – dobaci Lazar i od smijeha turi lulu skoro do grla.

– Ma, nije ona bila Mađarka Žuža niti Ruža, niti je Lotro bio Ciganin. Ona je bila vila, a on vilenjak. Ha-ha!

Na to se Mato nasmija, rukom mahnu i sve čokančiće nenamjerno obori u vodu.

Bi već dobro zagrijalo, a trojica jarana se dobro nacvrcali. Na Ukrinu su pristizali kupači. Na Veliki kamen se uspela lijepa Keti. Lazar pogleda niz Ukrinu, pa kolutajući očima krenu uzvodno do Veleikog kamena i tu mu pogled zastade. Zažmiri jednom, otvori oči, ne može da vjeruje. Opet ih protrlja, odbaci lulu na sto i stavi ruke na čelo. Sunce je zrakama obasjavalo lelujavu vodu u viru, a odbljesci su igrali u očima. Na Velikom kamenu je ugledao lijepu Keti i nije se mogao načuditi da je Lutvo bio u pravu. Ustade iza stola, šešuljavo pijan, dođe do kraja platforme splava. Za njim krenuše Mato i Lutvo.

Lazar opet protrlja oči, uperi pogled prema Velikom kamenu gdje se meškoljila lijepa Keti, a iz vira joj se dodvoravao mišćavi mladić. Ispruži ruke prema Velikom kamenu i viknu: – Lutvo, zaboga, eno ih! – i pade sa platforme u vodu. Za njim upade Lutvo,a Mato se nagnu, ispruži ruku da ih dohvati, te i on za njima pade u Ukrinu.

Dok su se iz vode izvlačili, lijepa Keti je otišla s Velikog kamena. Malo su se tako osvježili i otrijeznili. Kad je Lazar ponovo pogledao na Veliki kamen, tamo nije bilo lijepe Keti, samo kamen na sredini Ukrine.

– Tako mi Hrista, Lutvo, vidio sam Ciganina Lotru i  Mađarku Žužu na Velikom kamenu.

Krenuše konačno tako uz priču preko mosta na vašar. Bio je već preod i sunce se spuštalo iznad Ukrine obasjavajući bajere zracima koji su se probijali kroz krošnje vrbaka, a blagi povjetarac je osvježavao čitavu dolinu nanoseći miris dima sa roštilja.

Priča je i dalje tekla, mašti nije bilo kraja, dok ne prijeđoše preko mosta i dođoše ispod crkve Uspenija presvete Bogorodice i nađoše se među mnoštvom naroda, robe i ponuda. Usput su ih zaustavljale male Ciganičice nudeći, da im u dlan gledaju i proriču sudbinu.U šatrama bubnjevi, daire, pjevačice i plesačice trbušnog plesa neodoljivo su mamile mušterije. Od veselja orila se čitava Srpska varoš,a njih trojica utonuše u svakojako piće i neodoljivi miris vašarskih đakonija uz jagnjeće pečenje kod Perse, sve do jutra kad se sunce pojavljivalo zorom s istoka i bacalo opet svoje zlatne zrake na Ukrinu.

Derventska Srpska varoš na trenutak je bila u snu, mirna, sve do ponovnog buđenja vašarske galame.Samo je Ukrina tekla brzacima i na trenutak obilazila oko Velikog kamena.

Te noći na Ukrini nije bilo kupača kod Velikog kamena od vreve i galame vašarske, ništa se nije čulo i noć se sakrila u dan,pa je sve bilo isto u šarenilu događaja koji su se redali zbrkano glavom, nakon provedene noći na lančarama i u šatrama koje su sve mirisale na prosuto vino i rakiju.

Lutvo, Mato i Lazar oko podne su opet odsjeli na Brionima da se malo poprave.

– Klin se klinom izbija, je li tako Lazare, doviknu Lutvo i namignu na Matu Sedlana, pokazujući kako Lazar uporno gleda na Veliki kamen.

(Priča je rođena iz mašte autora o VELIKOM KAMENU na Ukrini kod Briona. Samo su neki istorijski podaci tačni i ubačeni u kontekst priče, što čitalac može lako prepoznati čitajući priču.)

Piše Savko Pećić Pesa/
Fotografije iz arhive Branislava Boltara, nasljijeđenih od oca Teodora

7 KOMENTARI

  1. Dobro Savko, ti bi htio nesto da pises, i ja to razumijem.
    Medjutim, tvoje ambicije i tvoje mogucnosti nisu uskladjene. Pisati moze svako ko je pismen, ali
    nemoze sve sto je napisano biti literarno djelo.
    Napisati najjednostavniju pricicu nije tako jednostavno kao sto ti mislis.
    ….
    Ovo gore napisano je jedan pokusaj da napises neku pricu ali stil i jezik koji koristis nisu literarni.
    Potpuno amaterski, staromodno i pogodno jedino za seoska prela.
    Izvini, znam da ti imas ambicije da pises, ali zaista mislim da se trebas baviti nekim drugim poslom.
    Sasvim iskreno i ne zlonamjerno.

    • Не знам да ли си ти стручан ”Мики”да оцјењујеш, шта је литерарано или не.То је моја прича,а да ли је литерарна или није то ме најмање интресује. Добро би било да знам ко је ”Мики”, очито ”Микију” је у овој причи нешто засметало. Ја сам много тога до сада написао, извјесни ”Мики”, оставио за дервентску историју, баштину, и о томе су дали своје мишљење еминетни стручни људи, који знају шта је репортажа, прича, литерарно дјело, публицистика и слично.Твоје , као искрено обраћање је тендециозно и изграђено на томе да љиди поријеклом са села не знају ништа о Дервенти.Моје искуство , проучавање Дервенте је много промашило твој ум,а поготово да ме оцјењујеш, шата требам да пишем.Много чега сам открио, написао о Дервенти, што до сада други нису , па можда некоме та истина не одговара. Али, ја то нисам написао за тебе, него за оне, на хиљаде који су ово прочитали и одушевили се, па и сами овдје коментари о томе говоре.
      Хвала и на твом коментару, али ја пишем и даље, да ли је литрерано или није, ја више не полажем испите и не полажем рачуне никоме, јер за своје школе, рад и факултете сам одавно добио заслужну пензију.

    • Savkova pisanija cesto i nisu u potpunosti stilisticki pravilna, a nekada ni gramaticki korektna, ali isto tako nije ni Vas komentar. Mladje generacije ne citaju nista, tako da bi za vecinu omladine i ova mala prica bila dostignuce kad bi je samo procitali. Cita se danas, ali pogresna “literatura”. Niko od Vas ne trazi da Vam se svidja sve ili bilo sta sto gospodin Pecic pise – da li cete citati ili ne je iskljucivo Vasa odluka. S druge strane, kad ste takav vrsni poznavalac knjizevnosti, zamolio bih Vas da napisete pricu, pa makar i kracu od ove, ali da bude umjetnicki i knjizevno vrijednija. Pozdrav!

      • Благоје, има тога,код мене, слажем се. Ова прича је лекторисана. Мање важне причице, записе, цртице и слично не лекторишем, па су могуће граматичке грешке,а и остарило па да се поново учи, хе, хе. Ипак Телебакова књига је ту ”Како се пише”.
        На мом блогу ову причу је прочитало више од 1000 посјетилаца и нико није дао лош коментар.
        Поздрав и хвала на подршци !
        http://pesa-pesa.blogspot.com/

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Derventa Cafe. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja, provociranja i drugih oblika neprihvatljivog ponašanja.

Portal Derventa Cafe zadržava pravo da obriše komentare bez bilo kakve najave i objašnjenja te da preda podatke o IP adresama nadležnim institucijama u slučaju zahtjeva.

Please enter your name here