Ovih dana na tržište Republike Srpske i Federacije BiH, Goran Sivčvić iz Donjeg Detlaka isporučio je 15 hiljada tovnih pilića.
Ovim poslom, Goran se uspješno bavi deset godina. Na sopstvenoj farmi tovi piliće, krmače prasilice i junad. Za te potrebe obrađuje više od 150 dunuma zemlje, uglavnom kukuruza. Na farmi ima 12 krmača prasilica, ali mu je glavni posao uzgoj tovnih pilić, a u to je najviše ulagao poslednjih sedam godina. Izgradio je savremeni pilićarnik po svim standardima koji su potrebni za uzgoj tovnih pilića. U jednom turnusu proizvodio je 11 hiljada pilića, a ove godine je uspio da izvrši dograđivanje i poveća kapacitet na 15 hiljada tovnih pilića.
Svoje proizvode plasira na tržište Bosne i Hercegovine, ali nakon isporuke nastaju problemi sa naplatom, jer niko nema odmah gotov novac.
To je porodični biznis u kome mu pomaže supruga Slađana i kćerka Božana. Sin Sreten je student treće godine na poljoprivrednom fakultetu u Banjaluci i svako svoje slobodno vrijeme između ispita koristi i pomaže na farmi. Kaže da voli raditi na poljoprivredi i da će svoje stečeno znanje na studijama iskoristiti za unapređenje i proširenje porodičnog biznisa.
– Od ovog posla se može lijepo živjeti, ali treba ulagati i dosta raditi.
Veoma sam zadovoljan i ne mogu da se požalim. Sve što imamo izgradili smo sopstvenim sredstvima i nismo se kreditno zaduživali, kaže Goran.
Goranu je tek 43 godine i spada u mlađe poljoprivrednike, koji vole ovaj posao. Od dobrog rukovaoca mašinama i bageriste postao je uspješan poljoprivredni proizvođač, a svu ljubav prema poljoprivredi nasljijedio je od oca Sretka. Sve to sada prenosi na svog sina.
– Ove godine smo imali problema zbog suše sa vodom. Dovozio sam vodu sa Ukrine u cisternama. Ipak to moram da riješim trajno, pa bi trebala pomoć, jer još jedna sušna godina ne bi se mogla izdržati, kaže Goran.
Čudno zvuče riječi sa farme pilića u Donjem Detlaku kod Sivčevića, prosto čovjek da ne povjeruje da ima i onih koji vole svoj posao, ulažu i kažu da su zadovoljni sa svim što su u životu postigli. Posao im nije lagan, ali žive pristojno i školuju djecu da bi se bavili poljoprivredom.
Primjer, koji bi mogli da slijede drugi, a ne da sjede prekršetenih ruku, čekajući da im neko drtugi dodijeli posao ili stvori radno mjesto.
Savko Pećić Pesa
