Utakmica sa Izviđačem, odigrana proteklog vikenda, ostaće posebno zabilježena u analima Rukometnog kluba Derventa. Naime, Goran Zemunović, sada već iskusni rukometaš koji je svoje prve korake i čitavu karijeru proveo u derventskom klubu, na ovom susretu ušao je u istoriju postigavši više od hiljadu golova u omiljenom dresu.
U novije vrijeme to je pošlo za rukom samo kapitenu Zvjezdanu Sibinčiću, pa ovaj jubilej samo još više dobija na značaju.
– Svakako da je to jedan lijep i prijatan osjećaj, postići tu „magičnu“ cifru prvenstvenih golova, a još sam zadovoljniji samim tim što sam većinu golova postigao u najvišem rangu takmičenja, kaže Zemunović.
Još od malih nogu je bilo jasno da će sport biti neizostavni dio njegovog života. Odlazio na različite treninge, sve dok nije upoznao rukomet.
– U sedmom razredu sam otišao na školsku rukometnu sekciju kod nastavnika fizičkog i prvog trenera Branislava Livazovića i tu sam se pronašao i ostao. Nedugo potom sam učestvovao na jednom rukometnom kampu gdje sam imao priliku da vidim tada najbolje igrače na svijetu i sve to me nekako dodatno zadržalo i privolilo rukometu, prisjeća se Zemunović svojih početaka.
Od tada ostao je vjeran svom prvom i jedinom klubu – RK Derventi. Iako danas nije u vrhu Premijer lige BiH, tokom zadnje decenije klub je pokazao zavidan nivo organizacije.
– Bilo je naravno priča oko promjene sredine i ponuda za nastup drugim klubovima. Međutim, Derventa je bila respektabilna ekipa i za Premijer ligu i za svo to vrijeme najozbiljnije se odnosila prema igračima, tako da sam uvijek uspjevao postići dogovor u svom klubu na zadovoljstvo obje strane, iskren je Zemunović.
Ovaj rukometaš je za Derventu debitovao u martu 2004. godine u prvoligaškom susretu protiv Slavije. Protiv iste ekipe, septembra 2005. godine, prvi put se upisao u listu strijelaca. Kako doslovno pola života nastupa u prvom timu ne čudi da je sa saigračima podijelio brojne dobre, ali i one teške trenutke.
– Svašta smo prošli, od ulaska u Premijer lugu do ispadanja. Bilo je puno lijepih trenutaka, osvojili smo Kup Republike Srpske, osvojili smo Prvu ligu Republike Srpske. U jednom momentu smo imali zavidan premijerligaški niz bez poraza na domaćem terenu. Svaka domaća utakmica u vrijeme kad smo punili pune tribine je bila poseban doživljaj, naglašava Zemunović.
Energija njegovog prvog trenera Branislava Livazovića, koju je ulagao u prenošenje svog znanja na mlade rukometaše i koji ga je naučio rukometu, Zemunoviću je zauvijek ostala u sjećanju.
– Najbolji igrač sa kojim sam igrao je definitivno Mirko Marčeta, čovjek koji ima juniorsku olimpijsku medalju sa SCG i nastupe u evropskim takmičenjima. Samo je splet nekih čudnih okolnosti doveo njega u naš klub jer je to igrač kojeg smo, u najmanju ruku, trebali gledati u Bundesligi, kaže Zemunović.
Zajedno sa saigračima i upravom i sam dijeli sudbinu ovog sportskog kolektiva, ali bez obzira na sve poteškoće želja mu je da ostane uz klub za koji je itekako vezan.
– Borimo se u situaciji u kojoj nas svake godine iz privatnih razloga napuštaju okosnice tima i potencijalni prvotimci, a znamo i da finansijske mogućnosti uveliko diktiraju stanje. Mislim da ću uvijek biti uz klub, nebitno na koji način i nevezano gdje budem živio, bilo kao igrač, trener, navijač. Tu sam od početka i u najboljim vremenima, tu ću biti i u najtežim, naglašava za kraj.
Derventa Cafe