U intervjuu sa zamjenikom šefa kluba poslanika SNSD-a, Igorom Žunićem, razgovarali smo o njegovom sastanku sa predstavnicima Saveza sindikata RS, pozivu predsjednika Dodika opoziciji u vezi njihovog prijedloga Zakona o radu, izjavi ambasadora Velike Britanije u BiH povodom najavljenog referenduma u RS…
Kako komentarišete izjavu Ranke Mišić da ste u pregovore sa sindikatima ušli bez ingerencija i kompetencija stranke?
Sam poziv Sindikata na čelu sa Rankom Mišić definisan je na potpuno političkoj osnovi, a najmanje je imao veze sa Zakonom o radu. Taj sastanak koji je trajao nešto duže od jednog sata više je izgledao kao jedna predstava za javnost i pozorište koje treba da kulminira sa nekom izjavom za medije. Nisam doživioto da razgovaram sa ljudima koji brane interes građana, tu prije svega mislim na Ranku Mišić, već kao promociju ličnosti, bez ikakve vizije šta bi takva vrsta sastanka sa bilo kojim političkim partnerom trebala da donese. Gospođa Ranka Mišić je probala da okrene to na neku veliku političku priču, te je vjerovatno očekivala da će na taj sastanak ispred SNSD-a doći gospodin Dodik, pa da tu farsu pokuša da napravi sa predsjednikom države. SNSD ima dovoljno političkog iskustva da ne ulazi u takve priče.
Nastupio sam kao predstavnik kluba poslanika SNSD-a, neko ko dolazi iz zakonodavne vlasti i neko ko bi trebao da raspravlja o nekom dokumentu, zakonu, koji će u nekom trenutku doći na dnevni red. Moja je želja bila da na taj način razgovaramo i da uđemo u priču sa sindikatom u smislu da nam oni u startu definišu neke osnovne probleme na koje bi kao poslanici posebno obratili pažnju.
Došli smo na sastanak zbog radnika, a ne zbog njihovih predstavnika. Željeli smo da pokažemo da smo ozbiljna partija u tom smislu, da smo došli da razgovaramo i čujemo probleme sindikata. Nismo željeli da na sastanku sa sindikatom govorimo o tome da li će se Zakon o radu usvajati ili neće. Zato ja nisam mogao da dam te odgovore koje je ona izokrenula u tu priču da neko nema ingerencije da nešto kaže. Mislim da ozbiljan čovjek koji promišlja o u ovom slučaju Zakonu o radu, nikad „na prvu loptu” ne bi donio bilo šta. U tom kontekstu, razumijem ulogu predstavnika opozicije, ali ne mogu ozbiljno da shvatim da olako na nešto pristaju ili ne pristaju a da to nisu ni pogledali.
Ukoliko se sindikati ne odazovu pozivu, da li je moguć scenario donošenja novog Zakona o radu bez njihove saglasnosti?
Taj scenario je sigurno moguć, već je viđen i u Federaciji BiH, i u Srbiji i u Hrvatskoj. Nije to ništa novo, a naročito ako govorimo o nekim stvarima od kojih zavisi još jedan dio reformskih procesa. Lično smatram da ne bi bilo dobro da se to desi. Iako je to moguće, ne mogu da zamislim da jedan od socijalnih partnera koji je možda najodgovorniji za provođenje tog zakona, olako uđe sa pričom da neće to prihvatiti i da jednostavno o njemu odlučuje čak više politika nego struka. Mislim da sindikat u tom kontesktu nema prava na to. To je nešto o čemu se mora razgovarati. Ovo je nešto o čemu se mora razgovarati i o tome i o kolektivnim ugovorima. U razgovoru sa sindikatima shvatio sam da je najbitinije da se zaštite kolektivni ugovori, za koje lično mislim da bi trebali da se analiziraju svake 3 godine.
Moguć je kompromis između sindikata i parlamentaraca?
Mislim da jeste na toj liniji, ali će možda teže biti da se spoje poslodavci i sindikati. Tu je najveće razmimoilaženje. Ne vjerujem da postoji bilo koji poslanik koji je spreman da donese odluku koja bi išla na štetu radnika. Sindikati i poslodavci moraju da razgovaraju ako želimo da dobijemo kvalitetan dokument. Ako se to bude donosilo na način na koji je donošeno u Federaciji, Srbiji i Hrvatskoj, mislim da bi Savez sindikata tu snosio najveću odgovornost ako ne bi ušao u takvu vrstu pregovora.
Šta mislite pozivu opoziciji predsjednika Dodika, konkretno SDS-u i PDP-u da umjesto kritka daju svoj prijedlog zakona?
To je priča koju ja apsolutno podržavam. Bez obzira kako Sindikat tumačio ovaj zakon, postoje stvari koje moramo promijeniti da bi bili konkurentni na tržištu. To je jasno i opoziciji jer su u krajnjem slučaju potpisivali reformsku agendu i sav proces reformi, jedan od naglasaka je bio upravo na fleksibilizaciji tržišta, a to ne možemo uraditi ako ne mijenjamo dijelove Zakona o radu. Ako se nećemo igrati populizma, bilo bi to u redu i vjerujem da bi svi prihvatili nešto što bilo u korist i poslodavca i radnika.
Kako komentarišete kvalifikacije koje je ambasador Velike Britanije u BiH Evdard Ferguson iznio povodom najavljenog referenduma u RS?
Najnormalniji oblik demokratskog izjašnjavanja građana jeste referendum. Ne znam zbog čega bi Republika Srpska bila uskraćena da njeni građani daju mišljenje o nekom pitanju, naročito ako je jasno da to pitanje koje smo pokrenuli tišti građane Republike Srpske. Ja mislim da je to jedna potpuno legalna stvar koja ne treba da podnese neke posebne posljedice. Govoriti protiv protiv referenduma gdje postoji i zakonski osnov po meni apsolutno nije u redu. Britanska politka na ovim prostorima je jasna i to se vidjelo i preko rezolucije. Vjerovatno će slična stvar biti i na dvadesetu godišnjicu Dejtonskog sporazuma. Mislim da Britanci i dalje pokušavaju da svoje probleme rješavaju na ovom prostoru. Mislim da nema potrebe da bilo ko licitira ili nipodaštava odluke Narodne skupštine. Narodna skupština je donijela odluku da se referendum održi, te mislim da nema smisla da takva odluka bude podložna vijećanju hoće li biti ili neće.
A. P. – frontal.ba
