Nakon teške bolesti, pisac Miroslav B. Dušanić preminuo je prošlog petka u njemačkom gradu Hamburgu. Dušanić je rođen 1961. godine u Pojezni, odakle poslije okončanja srednje škole odlazi u Beograd, da bi početkom 90-ih godina, kao politički azilant, stigao u Njemačku. Pisao je i prevodio na njemačkom i srpskom jeziku.
Na njemačkom govornom području zastupljen je u više antologija, autorskih zbornika i književnih časopisa (Shnippsel, Die Brucke, Schrieb, Glarean Magazin, Dulzinea…), bio je urednik u časopisu “Schrieb” iz Erdinga (Gornja Bavarska). Redovan je i aktivan učesnik internacionalnih i interkulturalnih projekata humanitarne djelatnosti (Pro Asyl, UNICEF).
Djela ovog nagrađivanog pjesnika prevođena su na španski, portugalski, ruski i rumunski jezik.
Za vrijenme svog boravka u Njemačkoj borio se sa opakom bolešću i borbom da dobije državljanstvo i pasoš Srbije. Nije pobijedio opaku bolest s kojom se dugo borio, a nije dobio ni pasoš, pa je ostao pusti san da pred smrt vidi svoju rodnu Pojeznu i majku Radojku, za kojima je toliko čeznuo i posvetio im najveći dio pjesm.
Miroslav B. Dušanić: U spomen našim precima
Glas zvona sa zvonika nas priziva
Svečano u hram Gospodnji da kročimo
I s ljubavlju od prvog časa
Da se pomolimo
Da uskliknemo ime Njegovo
I popričamo o bojama života i smrti
O tamnovanju i previranju
O strahovima i sumnjama
O omjeru snaga
Zamasima krvnika i ropcu žrtvi
O lomu bratskih i sestrinskih duša
U zavičajnom koloritu poježanskom
O kopcu o jastrebu o orlu
I gavran ptici
Koji bdiju gordo iznad oblaka
Iznad polja iznad njiva i dvorišta
O legendama prošlih vremena
Sapatništvu naših predaka
U vjetrovima pakla ratnih godina
I okupacija
O nemanju i postu
O isposničkim molitvama
O anđeoskoj čistoti i Božanskom liku
Nevinosti i bezbrižnosti doma
Jednostavnosti i skromnosti
U porodičnom krugu
Okupljenih oko čanaka s kačamakom
Uz kućne ikone uz Slavske svijeće
Uz miris tamjana uz bosiljak i koljivo
Da zajednički zabilježimo prve brazde
Prve mrazeve prve sjetve i žetve
I upišemo u kalendare sve o ćilimu
O pređi o grebenu i preslici u zapećku
O pletećoj igli i značaju vretena
O žamorenju i žuborenju izvorske vode
Suštini stvaranja i umiranja
Kad djetlić začekića staru jabuku
I obznani gradnju svoga doma
A ćuk se oglasi zlokobno noću sa magaze
Da ubilježimo
Sa oduševljenjem i revnošću
Da se ne zaborave cvjetovi božura perunike
Rojevi pčela mirisi miloduha
Mirisi meda i smole
Da se ne zaborave vinovi čokoti uvijeni
I isprepleteni
I ritam ustaljenih obreda nekih
Iz davnih vremena
Kao što je bacanje ugljevlja preko glave
U sumrak po povratku kući sa sahrane
Da zabilježimo o zlu i progonima
O prisilnim urancima i odlascima
O iskapalom vosku
O našim grobljima i crnim barjacima
Očevim grubo izrečenim riječima
Majčinim i sestrinim suzama
S vjerom u Gospoda da budemo ljudi
Kao što nam preci
I budemo pjesnici usamljeni i nježni
Jer nada je ta koja posljednja umire
Savko Pećić Pesa
