Folklorni koreograf i umjetnički rukovodilac Stana Nagradić već treću deceniju sigurnim korakom vodi Kulturno-umjetničko društvo “Bosiljak”, dostojno predstavljajući Derventu i tradiciju srpskog naroda širom svijeta. Istovremeno, “Bosiljak” tokom 22 godine rada u našu opštinu doveo više od 60 ansambala iz inostranstva, čime je i druge kulture približio Derventi.
U tom periodu “Bosiljak”, zajedno sa manifestaijama koje organizuje, postao je brend grada na Ukrini.
Kako biste sumirali više od 20 godina Vašeg rada?
– Već treću deceniju sam na čelu umjetničkog ansamba koji niže uspjeh do uspjeha, obilazeći svijet i postižući pobjede. U KUDM “Bosiljak” sam stvorila ambijent takav da ga svaki čovjek samo poželjeti može. To je jedna organizacija u kojoj svaki mlad čovjek pronalazi sebe, postaje dio jednog velikog tima, u kome se uvijek zna, šta, ko, kako i kada treba da radi. Moji uspjesi se nižu iz godine u godinu, od raznih nastupa na domaćoj sceni i osvajanja uvijek prvih mjesta i zlatnih plaketa, do svjetske scene na koju malo ko sa ovih prostora može otići. Svoje ansamble vodim od Jadrana do Baltika, preko Karpata i Volge, nazad na Dnjepar, pa preko Bosfora do Sredozemlja na Kipar, pa malo na obale Tihog okeana i opet preko Azije na daleki Istok, na obale Pacifika.
Postali ste i Ličnost Republike Srpske u oblasti kulture za 2006. godinu? Bilo je to jedno od brojnih priznanja.
Na osnovu glasova čitalaca Glasa Srpske 2006. godine proglašena sam za Ličnost godine Republike Srpske iz oblasti kulture, naredne godine dobila sam i zahvalnicu SO Derventa za doprinos u razvoju kulture naše opštine. Potom je, 2009. godine, uslijedilo priznanje „Derventsko srce“, a 2013. godine, zajedno sa KUDM „Bosiljak“, odlikovana sam ordenom Ruske armije u Moskvi. Istovremeno, dobitnik sam i mnogih diploma, zahvalnica i plaketa.
I dalje nastavljate svoje usavršavanje posjećujući edukacije, poput nedavne u Sarajevu. Koje su bile do sada najznačajnije u Vašoj karijeri i kakav je njihov značaj? Kako se postaje jedan uspješan umjetnički rukovodilac?
Moje veliko zalaganje, stalno učenje i rad na sebi, osnovni je temelj ka sigurnom uspjehu. Moje mišljenje, a i stav je, da čovjek mora stalno da uči i samo uči. Jer, bez konstantnog praćenja svih kretanja u svojoj sferi rada i djelovanja, nema dobrobiti ni po pojedinca, ni po kolektiv u kome djeluje. Jedan od vidova praćenja folklornih kretanja na sceni i van nje, jesu odslušani seminari sa praktičnim radom u Novom Sadu, Beogradu, Klajpedi (Litvanija), Atini (Grčka), Inđiji, Kraljevu, Banji Vrućici, Banja Luci, Subotici, Kljajićevu, Vršcu, Sarajevu i mnogim drugim. Posjedujem licencu za umjetničko rukovođenje folklornim ansamblima, kao i za koreografiju. Uz sve to posebno je bitno da nikada ne radim za prošlost, nego stvaram dobru budućnost, sebi i svojim folklornim ansamblima. Osnovna zvijezda vodilja mi je “stvaraj malo, stvaraj najbolje”.
Na koji način institucionalno i u svakom drugom pogledu društvo može podržati rad KUD-ova u ostvarenju njihove misije i zaštite nematerijalnog nacionalnog bogatstva?
Moram reći da naša šira društvena zajednica nema liniju kulture po kojoj hodi, pa tako i sve što se naslanja na to, ili je ozbiljno zavisno od toga, nema neku dobru prođu, već je sve svedeno na žrtvu onih koji žele da sačuvaju svoj identitet kroz kulturno, konkretno, folklorno djelovanje.
Koliko „Bosiljak“ okuplja ansambala, a koliko članova društva? Aktivnosti se stalno šire, kako sa mažoretkinjama, tako i sa učenjem tehnika izrade ručnih radova.
KUDM „Bosiljak“ je veoma obimno folklorno društvo, kako u kvantitativnom, tako i u kvalitativnom smislu. Naši dječiji ansambli su mnogobrojni, a iz njihovih redova izlaze stariji, dobro stasali igrači za drugi i prvi izvođački ansambl. Mi smo jedni od veoma rijetkih koji nemamo nikakav problem sa podmladkom, jer mnogo radimo i stvaramo zamjenu za one koji će sutra otići. Potencijala imamo na pretek, pjevačka grupa puna elana za rad i taj kvalitet se čuje na sceni, dok mažoretkinje njeguju ono što folklorni ansambli ne mogu. Mi smo ansambl svjetskih standarda, pa moramo koračati u 21. vijeku, a tu spregu tradicije i savremenog tona, pokazujemo na više načina. Jedan od njih je i oformljena radionica učenja tehnika izrade ručnih radova za naše članove. Polako se pripremamo da u budućnosti imamo svoje kadrove, sposobne da stvaraju sve potrebne ručne radove.
Tokom godina „Bosiljak“ je postao prepoznatljiv po predstavljanju folklorne kulture srpskog naroda u zemlji i inostranstvu. Na kojim ste najvećim manifestacijama do sada učestvovali, a koja putovanja tek predstoje? Šta u praktičnom smislu znači biti član CIOFF-a za „Bosiljak“?
Mojim ličnim radom i zalaganjem smo došli u poziciju da smo potrebni svjetskim asocijacijama, a kada ste nekome potrebni, onda je vaša pozicija zasigurno čvrsta. Ja ovog momenta ne znam da u BiH ima ansambl koji je više proputovao na globalnom nivou, nego što je “Bosiljak”. Dakle, prešli smo brda i doline, mora i planine Grčke, Italije, sve republike bivše Jugoslavije, Njemačke, Austrije, Švajcarske, Francuske, Turske, Poljske, Rumunije, Holandije, Bugarske, Danske, Litvanije, Švedske, Ukrajine, Mađarske, Češke, Rusije, Kipra, Narodne Republike Kine i njihovih posebnih administrativnih oblasti Hong Konga i Makaa. CIOFF asocijacija daje veliku podršku našem radu, a mi pružamo maksimalan kvalitet i zbog toga smo poželjni u takvim sjetskim kulturnim tokovima.
Ipak, Dervenćanima je najbliži IFF „Bosiljkovanje“, nešto po čemu nam je folklor prepoznatljiv. Uloga festivala prerasla je „njegovanje običaja i tradicije svog naroda”, već je praktično festival postao most koji dovodi druge kulture u naš gradu.
Inter-folk-fest „Bosiljkovanje“ je proizvod rada, umijeća i zalaganja KUDM „Bosiljak“ kojim rukovodim. Ovaj festival je jedini iz BiH koji ima certifikat CIOFF-a, koji mu je dodijeljen na kongresu u Parizu 2012. godine. Uvertira tome je bio moj odlazak na svjetski kongres CIOFF-a u Meksiku, gdje sam, zajedno sa nacionalnim delegatom, predstavljala BiH, dok sam na kongresu CIOFF-a za Jugoistočnu Evropu i Afriku, održanom u Ohridu, bila u tročlanoj bh. delegaciji. Trenutno se vode dogovori oko učlanjenja “Bosiljka” i “Bosiljkovanja” u još neke svjetske asocijacije. Pored “bosiljkovića”, koji uživaju u organizovanju Bosiljkovanja, može se primijetiti da i publika, brojeći je hiljadama, uživa i rado dolazi na ovu manifestaciju. Sljedeće 2019. godine, već je poznato, “Bosiljkovanje” bi trebalo biti pored znaka CIOFF i pod znakom UNESKO.
Već se polako sumiraju aktivnosti za godinu na isteku?
Naše aktivnosti ne jenjavaju, jer smo mi ansambl koji radi cijelu godinu bez prekida, što kod mnogih drugih nije praksa. Mi smo ovu godinu započeli učešćem u Božićnjem programu TV K3, zatim pokazali humanost učešćem na koncertu „Sve za Natašu“, održali Osmomartovski koncert za majke, učestvovali na humanitarnom koncertu u Banja Luci, potom u HRT-ovoj emisiji „Mostovi kultura“ snimanoj u Odžaku. Uslijedio je Vaskršnji koncert, zatim je “Bosiljak” učestvovao na folklornim danima u Vlasenici, a zaigrali smo na Kajganijadi u Donjem Žabaru. Drugi ansambla učestvovao je na festivalu u Bugarskoj, kao i u programu povodom krsne slave manastira proroka Svetog Ilije u Detlaku, a predstavili smo se i na Vidovdanskoj večeri u Derventi. Prvi ansambl je putovao u Kinu, poslije toga smo imali cjelovečernji koncert na trgu u Derventi, kao uvertira za veliki IFF „Bosiljkovanje“.
I dalje nema predaha. Uskoro nas očekuje i Godišnji koncert društva?
I dalje bez predaha, spremamo Novogodišnji koncert sa ansamblom iz Švedske. Ovaj novogodišnji koncert je mini Bosiljkovanje, jer Bosiljkovići i Krajišnici, u sklopu tog programa, imaju posjetu i boravak na planini Borja u motelu Hajdučke vode uz prigodan zabavni program, zatim ova dva ansambla odlaze u Tešanj i učestvuju na koncertu povodom 37. KUD „Pobjeda“, organizuju se još neki turistički obilasci. Na našem koncertu u Derventi, pored igre, pjesme i plesa, Djeda Mraz će obradovati najmlađe, a publika će imati priliku biti nagrađena, novčanim nagradama, robnim nagradama, nagradnim putovanjem, kao i proslavama povodom dočeka Nove Godine. I ovdje nije kraj.
Već se pripremaju ambiciozni planovi za narednu?
Bez predaha radimo na pripremi programa koji trebamo izvesti na sceni u Dohi, glavnom gradu Katara, gdje putujemo 26. februara 2019. godine. Avionske karte smo rezervisali, program se uvježbava uveliko i jednostavno, mi smo nezaobilazni kulturni ambasadori bez premca. Ponovo smo pozvani da sledeće godine učestvujemo na velikim festivalima u Kini i Portugaliji. Pored Katara i ovo bi trebale biti jedne od destinacija gdje ćemo boraviti. Mi uvijek imamo velike planove, mnogo toga ostvarimo, ako ne u planiranom roku, onda u nekom budućem dužem periodu, ali se do cilja dođe, a naš cilj je uvijek potpuno jasan. Mi smo “amateri sa profesionalnim pristupom”, a ja lično “profesionalac u amaterizmu”!
Nagrađene brojne koreografije
– Moje koreografije su omiljena umjetnička djela, koja su na svjetskim festivalima veoma tražena. To su scenski prikaz običaja „Koledavci“, „Posavska svadba“, „Splet igara iz okoline Dervente“, „Koreografisano starobosansko glamočko kolo“, „Mozaik igara iz Republike Srpske“, „Zagubila kovan gerdan Jovke Kumanovke“, „Pošla Rumena nane, rano na vodu“, „Vlahinjica kolo vodi“, „Pođi bolje kolo moje“, „Kolaž igara Šumadije“, „Što to sija nane“. Od navedenih koreografija, polovina su nagrađene, naglašava Nagradićeva.
Derventa Cafe
