Dvadesetosmogodišnji Spomenko Spomo Ubiparipović mladi je i samozatajni umjetnik koji je Dervenćanima, a putem društvenih mreža i mnogo široj publici, prepoznatljiv po sjajnim crtežima.
Raskošni talent mu je otvorio put ka ostvarenju svog srednjoškolskog sna da postane majstor za tetovaže, a 2017. godine dobio je sjajnu priliku da uči od najboljih majstora u “BL tattoo & piercing studiju”.
U Derventi, ali i svojim pratiocima na društvenim mrežama, poznat si po svojim sjajnim radovima. Kako je došlo do želje i realizacije da se oprobaš kao majstor za tetovaže?
– Od kako sam počeo sa tetoviranjem, crtanje je zapravo postalo hobi. Još u srednjoj školi sam krenuo da razmišljam u tom pravcu, jer volim tetovaže i volim da crtam, što se činilo kao savršena kombinacija. Ipak, trebalo je malo vremena da krenem u realizaciju tog sna, pa sam tek 2017. krenuo da se informišem šta bih i kako mogao uraditi. Posrećilo mi se da dođem do „BL tattoo & piercing studija“ i porazgovaram sa mojim sadašnjim gazdom, drugom i bratom Igorom Pešićem – Pedijem i tu je sve krenulo. Tu sam skoro dvije godine, ali tetoviram kraće, jer sam u početku prolazio kroz detaljnu obuku prije svega o higijeni u tom poslu, pa potom i ostalo ostalim tajnama zanata.
Koje su sličnosti a koje razlike između crtanja i tetoviranja? Zasigurno je mnogo kompleksinije raditi na ljudskoj koži.
– Najveća sličnost je ta vizuelna, što u oba pravca pravimo sliku, a razlika je malo više. Prije svega odgovornost je veća, jer je papir samo papir, a kod tetoviranja ponekad imamo neke otežavajuće okolnosti. Postoje različiti tipovi kože i nije na svakoj isto raditi, potom je moguća pojava crvenila u toku rada koje otežava da vidimo kontraste i tonove pri sjenčenju i sve je to nešto o čemu moramo brinuti.
Kako izgleda proces nastajanja tetovaže?
– Klijenti uglavnom dođu sa idejom ili slikom kakvu žele, a mi smo, naravno, tu da ih posavjetujemo kako da se ta ideja ili slika „edituje“ da bi rezultat bio što bolji na kraju. Kada napravimo motiv sa kojim je klijent zadovoljan, krećemo sa iscrtavanjem šablona koji kasnije lijepimo na već određeni dio tijela. To uglavnom biraju klijenti, ali, naravno, na nama je da ih posavjetujemo ako taj dio tijela nije adekvatan i ako postoji bolja opcija da bi slika bila što kvalitetnija. Na kraju detaljno objasnimo klijentu proces održavanja tetovaže da bi zarasla što bolje i sigurnije.
Da li postoje svevremnski trendovi kada je riječ o tetovažama?
– Postoje naravno. Ono što se dosta često radi su neke minimalističke tetovaže, geometrijske, imena, datumi i slično. U realizmu su recimo dosta česti vukovi, lavovi, kojih sam uradio poprilično mnogo.
Na koji rad si najponosniji, koji je za tebe predstavljao najveći izazov?
– Jedan od najvećih izazova mi je bio portret patrijarha Pavla na velikom formatu, koji sam radio godinu dana, na njega sam i najponosniji. Radio sam ga olovkama na papiru dimenzija 100x70cm. To mi je i omiljena tehnika, par olovaka, papir i strpljenje. A što se tiče tetoviranja, svaka tetovaža mi je izazov, jer sam još relativno nov u tom svijetu, tako da svaka tetovaža je ustvari nova lekcija.
Koliko je u tetoviranju bitna edukacija, praksa i neprestalno usavršavanje?
– Jako je bitna edukacija prije svega, kada sam došao u „BL tattoo & piercing studio” gdje sada radim, prvih par mjeseci sam učio o higijeni koja je najbitnija stavka u ovom poslu, postoji mnogo stvari koje moraju da se ispoštuju da bi i klijent i “tattoo” majstor bili sigurni. Praksa i neprestalno usavršavanje će uvijek biti ključan faktor za napredak, kod svakog dobrog i kvalitetnog majstora. Ja sam uvijek uživao u realizmu kada je u pitanju crtanje, pa sad pokušavam da prenesem to i na kožu, nadam se da ću jednog dana imati to nešto što će ljudi moći da prepoznaju kao moj “potpis”.
Planovi za budućnost?
– Meni je uvijek glavni plan i cilj da postanem što bolji, a ostalo će sve doći vremenom.
Derventa Cafe
