Istinski zaljubljenik u sportske automobile i jutjuber Zoran Glavaški, među poklonicima limenih ljubimaca poznatiji kao Zoki PH, proteklog vikenda je upravo u Derventi pripremio „Japansku triologiju“ – tačnije nove nastavke serijala koji će biti emitovani na njegovom popularnom Jutjub kanalu.
Malo je poznata zanimljiva činjenica da je Glavaški zapravo diplomirani ljekar, a da je duži niz godina bio zaposlen u industriji lijekova i to u nekim od najvećih farmaceutskih kuća poput Roša, Fajzera, Majlana i domaće Galenike, gdje je bio izvršni direktor.
Danas radi za u kompaniju koja se bavi distribucijom ultrazvučnih aparata i magnetnih rezonanci, a već šest godina svoju strast prema automobilima i novinarstvu pretvorio je u vrlo uspješne jutjub kanale i blogove. Zoranov rad nije ostao neprimjećen pa su obrade tema iz svijeta automobilizma stigle i na Radio-televiziju Srbije u kultnoj emisiji SAT Mladena Alvirovića.
– Mladenov poziv je uslijedio jer prema njegovim riječima ne postoji niko na ovim prostorima koji sa više emocija, srca i duše može da prenese šta jedan automobil pruža i to je ono po čemu me ljudi najviše i prepoznaju. Paralelno sa emisijom SAT, pokrenuo sam novi Jutjub kanal Zoki PH na kome sam ponovo počeo da snimam serijale o zanimljivim automobilima, što je moja velika ljubav, priča Glavaški, dodajući da je, iako mnogi smatraju da je to posao iz snova, potrebno uložiti dosta vremena i truda.
Put ga je, ne slučajno, doveo u Derventu kod njegovog prijatelja Aleksandra Savića koji mu je pripremio pravu malu poslasticu – tri raritetna i kultna „jangtajmera“ – Nisan 300ZX twin turbo, Tojota Supra i Honda CRX.
Radi se o dosta rijetkim kultnim autimobilima sa početka devedesetih, krasi ih žarko crvena, tako da je odmah došao na ideju da snimi tri dijela upakovana u „Japansku triologiju“, kako su je odmila nazvali.
– Honda je ostavila nešto bolji utisak јер са svojih 900 kilograma, 1600 kubika i 130 konja, kao posve ogoljena, fabrički stvorena za jurnjavu i dok se vozi osjećaj je kao da voziš karting, što je neuporedivo sa ostalim vozilima. To daje draž, ubrzanje do 100 km/h je 8,6 sekundi, ali to djeluje brutalno u tom autu. Pravi adrenalinski, vozački automobil, opisuje Zoka vozilo našeg sugrađanina Siniše Radanovića.
Sa druge strane, Nisan je odlično očuvani automobil sa dva turbo punjača i 300 konja, dok je Tojota Supra malo starija, dosta je teža i ima manje „konja“, ali je i savršen koncept pravog „grand turismo“ vozila, namijenjenog za uživanje.
Iza njega je na stotine recenzija različitih automobila, po pravilu izraženo sportskih performansi, čiji je veliki ljubitelj.
– Najjači utisak na mene je ostavila Rimac Nevera, jedan stvarno „bolestan“ automobil, nenormalno brz sa svojih 1900 konjskih snaga, koji za manje od dvije sekunde stiže do 100 km/h, a za manje od tri do 200 km/h…a dogurali smo do nestvarnih 350 km/h, doslovno ne dišući. Od automobila koji nisu na struju, sjajan utisak je ostavio Lamborđini Aventador sa 700 konja, sa motorom postavljenim iza leđa koji stvara strašan zvuk. U tu kategoriju svakako spada i tunirani Audi RS6, sa obrtnim momentom od 1100 njutnmetara, koji praktično leti. Moram pomenuti i Golf 2 mog prijatelja Nemanje iz Bijeljine, fenomenalno urađen, sa motorom iz Pasata R36, koji odlično ide i sjajno izgleda, sa ukusom tjuniran, rezimira poznati jutjuber svoje radove do sada.
Domaćin ovog mini-skupa vlasnika japanskih automobila je bio derventski auto-električar Aleksandar Savić, i sam ljubitelj i dio nemale ekipe koja „voli miris spaljenih guma, kočnica, benzina i lamela“.
– Zoki sam već najavio da ćemo imati za njega jednu poslasticu u vidu Folksvagen Korada na kojem radimo 5 godina sa 2,8 VR6 motorom, koji nije imao fabrički turbo nego smo ga sami napravili. Na početku bukvalno o mehanici tog motora nismo znali ništa osim sa Jutjub kanala, krenuli smo od nule i napravili „frankenštajna“. Dijelove smo kupovali sa svih strana svijeta i mislim da se ovaj automobil ne bi postidio ni na jednom tjuning showu. Imaće oko 500-600 „konja“ predstavlja krunu našeg rada iz ljubavi i to nema cijenu, kaže mladi majstor.
Do Tojote je stigao kad ga drugar preporučio da popravim, a kad sam ga pogledao i vidio koji je to model, odmah sam znao da će biti interesantna Zokiju. Kako su mi pri ruci bili i Nisan Marija Milinčića koji trenutno živi u inostranstvu i Honda prijatelja Siniše Radanovića, vrlo lako smo se dogovorili, priča Aco.
– Kroz posao sam uspio da upoznam brojne zaljubljenike tuniranja i zanimljiva auta, pa sam ih i ja bar na taj način uspio doživjeti. Imao sam priliku da vozim BMW 6 kupe kabriolet G-power, a ni sam nisam bio svjestan kakav je to automobil sa svojih 880 konja. GTS AMG je takođe bio jedan od super vozilica koje sam vozio, a ponekad smo u mala auta poput Golfa ili Pežoa ubacivali motore od 400 „konja“, što je takođe poseban doživljaj i neuporediv sa serijskim vozilima, priča Savić o svojim automobilskim dogodovštinama.
U zadnje vrijeme mu više odgovara „offroad“, mimo cesta, policije i radara.
– Kroz posao ipak dolazim u dodir sa ovim zanimljivim autima, tako da uspjevam spojiti sve. Rođen sam „među žicama“, od malih nogu sam u radionici, punih 25. godina. Počeo sam sa metlom, a sada sam majstor, za kraj će Aco.