Nakon više od sto godina dabrovi su se ponovo pojavili u našim rijekama. Skupine dabrova već su uočene na rijeci Ukrini iznad Prljače i nizvodno u Novim Lužanima. Stariji ljudi su govorili da je na rijeci Ukrini i rječici Ilovi nekad bilo mnogo dabrova, ali su nestali.
Bio je to povod da krenemo u potragu za dabrovima u ovo zimsko doba, kad se gnijezde i prave legla za svoje mlade, koje će s proljeća donijeti na svijet.
Ekipa iz Turističke organizacije, direktor Damir Kljajić i stručni saradnik Mladen Pećić, su mnogo bili zaintresovani da se uvjere u postojanje dabrova na Ukrini.
Zato smo krenuli na ovaj put i to prvo kod Stevića mlina u Drijenu. Vlasnik mlina u Drijenu Milovan Stević dobar je poznavalac Ukrine i njenih obala. Uvjerio nas je da dabrova ima i da ih je video lično. Tu nas je Milovan počastio purom u domaćem mlijeku i kajmaku, koju je lično pripremio. Dok je vodenica kloparala i stvarala ugodne zvukove za boravak pored rijeke, dogovarali smo se kuda da krenemo, uzvodno ili nizvodno pored rijeke Ukrine da bismo našli barem jedno stanište dabrova na Ukrini. Milovan je već znao određena mjesta, pa smo ga odredili za vođu grupe u potrazi za dabrovima.
Prešli smo preko drijenskog mosta u Štrpce i krenuli uzvodno. Nakon pet kilometara prijeđenog puta kolima, morali smo pješice preko ravnih livada-lugova i zemljišta natopljenim vodom, kroz šumarke. Tako smo uz rijeku Ukrinu prošli pored mjesta gdje su nekad bili, Gunjevića, Marića, Spasojevića mlin, a onda došli do mjesta gdje je nekad bio Kainovića mlin.
Ovih mlinova više nema, a mi smo produžili put, prema mostu preko rijeke Ukrine, koji spaja selo Štrpce sa Brestovom, i tim se putem može sve do Dragalovaca. Kažu da ima i redovna autobuska linija. Prelazili smo preko mnogo malih potočića. Milovan je imao malu nezgodu, upao je u potočić i ostao mokar, a mi smo se prigrabili štapova, kako ne bi doživjeli istu nezgodu. Tu smo negdje prešli trasu budućeg autoputa, koji se uveliko gradi, a tutnjava kamiona i bagera prekidala je tišinu u lugovima pored Ukrine, gdje se skoro na svakom mjestu i uvlačku mogla zapaziti stada srna, koje mirno pasu.
Napkon smo došli do mjesta gdje bi dabrovi mogli imati svoje stanište. Dugo smo se probijali kroz vrbak, a onda smo pored Ukrine ugledali mnoga oborena stabla topola i vrba.
– To su dabrovi uradili. Glođu drveće i obaraju, pregrađuju Ukrinu i prave legla, rekao nam je Milovan. Mi smo tada sve više i više radoznalo trčali za posječenim stablima i otkrivali, nova, gušća posječena jakim zubima dabrova. Otkrili smo i njihovo gnijezdo, ali i pored najbolje namjere, dabra nismo vidjeli, jer upućeni kažu da su to plašljive životinje i da su na naš dolazak, vjerovatno se sklonule. Na povratku, bili smo umorni, gotovo iscrpljeni, ali zadovoljni, jer smo konačno utvrdili da na Ukrini postoje dabrovi i da se njihova staništa nalaze skroz uzvodno.
Na proljeće cilj će nam biti da ih vidimo i slikamo, što do sada na Ukrini još nikome nije uspjelo. Napomonjemo mnoge, koji bi to pokušali, da ne iritiraju ove životinje, jer ne vole da im se remeti mir, pa znaju nasrnuti, ako im se blizu priđe i svojim jakim zubima ugristi.
Dabrovi su zbog cijenjenog krzna, a ponegdje i zdravog mesa nemilosredno izlovljavanji i tako su nestali. Dabar je veliki glodar i kao svi pripadnici reda glodara, tako i dabrovi imaju 4 moćna sjekutića, izrasla u obliku glijeta. Zahvaljujući ovakvim zubima, dabrovi mogu da obaraju čitava stabla, kao i da ih vješto isjeckaju i upotrijebe bilo za hranu, bilo za izgradnju svojih brana. Dabrovi se inače, hrane isključivo drvećem, grančicama i korijenjem vodenih biljaka.
Dabrovi žive u vodi i veoma su aktivni preko cijele zime. Zbog toga im je potrebno dovoljno duboko riječno korito, da se tokom zime ne zamrzne do dna. Branu grade da bi podigli nivo vode u rijeci ili potoku u kojem žive. Za izgradnju svoje brane dabrovi koriste drvo vrbe, jošike ili drugo šiblje koju slažu po dnu rijeke ili potoka. Najčešća građa koju upotrebljavaju je drveće debljine 20-25 cm, koju dabrovi prerežu za samo jednu noć. Zatim, sve povezuju muljem i kamenjem.
Kad brana malo izraste u visinu, dabrovi ređaju grančice i mlade stabljike i uspravno i vodoravno. Grane najčešće puste korenje, stabljike i grančice se isprepliću, te brana postaje još otpornija i čvršća. Brana dabrova prosječno je visoka oko 2 m, a može biti dugačka i do 300 metara.
Savko Pećić Pesa
