Vijesti Društvo Kad godine dođu svi te zaborave

Kad godine dođu svi te zaborave

0

Naš sugrađanin Đorđo Kukić brzo će godinama ući u desetu deceniju svog života. Mnogi ga Dervenćani pamte kao vrijednog čovjeka i čovjeka od riječi. Zato je bio poštovan i uvažavan kao sagovornik, jer je uvijek radio smšljeno i govorio odmjereno. Kako vrijeme odmiče, a godine dolaze, aktivnosti čovjeka prestaju pa se ne pojavljuje u javnosti, tako i Đorđu sve manje poznaju i posjećuju, ne samo oni mlađi koji ga i ne znaju, nego i oni koji su ga veoma dobro poznavali i kao čovjeka cijenili i uvažavali.

Kada godine dodju svi te zaborave

Rođen je u Osinji 22.2.1922. godine i to su bile veoma teške godine odrastanja i stasanja. Otac Spasoje, za to vrijeme napredan seljak, odlučio je da završi četiri razreda škole u Osinji, što je kasnije bilo presudno u njegovom životu, jer je ta škola bila dovoljna za dalje školovanje i napredovanje.

Na selu je ostao sve do ratnih dana, kada je 1943. godine mobilisan u “5. krajišku udarnu brigadu”, 11. krajiška divizija. Izdržao je mnoge bitke, ali najteže, kaže bilo na Srijemskom frontu. Tu je zadobio i trajni invaliditet od kontuzije. Demobilisan je 1945. godine i odmah otišao u vojnu školu na školovanje.

Kao oficir, služio je u Beogradu, Splitu, Derventi. Penzionisan je u činu potpukovnika. Ipak ni tada njegov rad nije prestao, postaje aktivista po liniji boraca, pa angažovanje u radu Crvenog krsta i uvijek nastoji da pomaže ljudima i ukazuje na propuste i kako treba da se radi.

– Nema zaseoka na opštini Derventa u kome nisam bio i upoznao, radio sam i pomagao i zato nisam tražio naknadu, kaže Đorđo i ističe, sada sam svoj sam gospodar, penzija i radim kod kuće. Supruga Ljubica je umrla i jedna kćerka. Živi sa Anom, koja mu se pridružila da bi im oboma bili lakši penzionerski dani.

Na svojoj okućnici proizvede dovoljno raznog povrća, da može i s komšijama da podijele, a imaju i voća dovoljno za sebe. Rad ga održava, pa uvijek ponešto oko kuće radi, ne pije alkohol, ne puši, a i kafu rjeđe uzima.

– Teško mi pada, što nema prijatelja kao nekad. Borci nekada navrate, ali i oni rjeđe u poslednje vrijeme, godine su i zdravlje popušta i pored toga što se dobro držim. Bilo je teškog, a i lijepog života, sve sam sam zaradio i ničije nisam uzeo, nikada na sudu nisam bio, kaže Đorđo.

Teško mi je pao ovaj minuli rat, žao mi je omladine, ljudi kojih nema. Sve je došlo kada se moglo dobro živjeti. Rat nikome ne donosi ništa dobro, tu se gubi ljudskost, sve što je stvoreno preko noći propalo.

Kroz rad održava se i živi zadovoljan svojim godinama i sposobnostima. Nikada se ne treba predavati, dok god čovjek može da radi i stvara. Treba graditi i čuvati, kako materijalna dobra, tako i odnose među ljudima, poručuje Đorđo.

Savko Pećić Pesa

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Derventa Cafe. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja, provociranja i drugih oblika neprihvatljivog ponašanja.

Portal Derventa Cafe zadržava pravo da obriše komentare bez bilo kakve najave i objašnjenja te da preda podatke o IP adresama nadležnim institucijama u slučaju zahtjeva.

Please enter your name here