Da društvene mreže mogu spojiti dobre prijatelje i povezati prekinute veze dokaz je i nedavno obilježena 30. godišnjica mature generacije 1969, bivših učenika prosvjetne, prevodilačke, geodetske, obućarske, veterinarske i matematičke škole u Derventi (opširnije OVDJE).
– Oni su moj nekadašnji razred IV1 i iza svakog njihovog mišljenja stojim, kao što su oni to činili za mene u nekoliko proteklih mjeseci. Bilo je neopisivo dobro, s puno emocija i pjesme, započinje priču Željko Lekavski, jedan od glavnih organizatora maturske večeri održane na Babinom brdu.
Polugodišnja organizacija proslave 30. godišnjice mature započela je skromno, ali je na kraju okupila više od stotinu nekadašnjih učenika šest škola.
– S realizacijom ove ideje smo krenuli još početkom godine, mi obućarski tehničari, Manja, Maja, Darko, Brano, Sejo, Neno i ja! Nismo se niti jednom okupili niti vidjeli evo već 30 godina i htjeli smo to napraviti po svaku cijenu. U početku je to bila grupa samo za naš razred, ali smo vrlo brzo shvatili da u tim našim, neki su ih nazvali i otkačenim idejama, ima puno više želje i prostora, čak i za cijelu 1969. generaciju. I tako je počela organizacija, možda i jedna od najvećih, kad su u pitanju maturske večeri, kaže Željko.
Prisjetili su se srednjoškolskih priredbi na kojima su obućarski tehničari nekad davno, u osamdesetima, često pobjeđivali zahvaljujući “svom reziseru” Željki, kako ga zovu. Jedan od kolega iz razreda, Nenad Stjepanović, odmah je rekao “već vidim da se snima novi film kad Željo započne s pisanjem, ovo neće izaći na dobro. Samo čekam da mi kaže: “Nenade ti ćes biti Šerbedžija“.
A uz ideju većeg okupljanja i scenarija još jednog kratkog dokumentarnog, ili „otkačenog na 69 stepeni“ filma, ujedno su započele i potrage za kolegama, razbacanim svuda po svijetu.
– Rekli smo sebi da nećemo odustati dok nas ne bude barem 69! A skupilo nas se puno, puno više. A kako i ne bi, imali smo volje samo doći da se nakratko vidimo, a kamoli biti dijelom takve “oskarovski” glamurozne večeri. Kroz nešto kraći “crveni tepih” na Babinom brdu se prošetati, kao holivudska zvijezda dati intervju i provozati se kroz svoju Derventu limuzinom. Školske kolegice su nam bile pomalo zbunjene, “pa zar ćemo i pred TV kamere morati”, kaže Željko.
Koncert Amela Ćurića bio je pun pogodak i vrhunac veselja jedne super opuštene i drage generacije.
– Muzika je birana po želji svih, ponudio sam im za početak 80-te, a to su bile godine možda najbolje pop/rock scene koju i naša djeca danas vrlo rado slušaju, tako da mi nije bilo nimalo teško sjesti na mjesto DJ-a i izabrati dobru pjesmu da ih “digne” i vrati u mladost na jedan dan, ističe Lekavski.
Kaže da su najbolji i naopaki rođeni pod znakom 69…
– Pa neka kažu, jesu, meni jesu, zato što sam ih sve na toj maturskoj večeri vidio kao jedno srce i jednu dušu. Zagrljene, vesele i opustene, kaže Željko.
A za kraj ostalo se samo zahvaliti velikom broju ljudi….
– Nije dovoljno reći samo jednom hvala svima onima koji su čak i sa tamo dalekih kontinenata došli. Organizacija ne bi bila moguća bez Alise Alijagić i mojih veterinara Vede, Dade, Mare i ekipa…zatim, Milene Samardžić, sa svojim IVc prevodilačke škole, kolegice Elvire Ibrić Miljić, kao i svih geodeta koji su nam se pridružili. Za kraj našem profesoru Branku Kataniću i njegovom odjeljenju zgodnih i lijepih prosvjetara. Svi smo mu na glas poručili da se vidimo ponovo za 5 godina I da bi bilo lijepo da nas dočeka kao novi gradonacelnik. I hvala još jednom gostoljubivoj Nedi Đukić i osoblju motela “Babino brdo”, Amelu Ćuriću, nadam se ubuduće rado viđenom gostu budućih maturskih večeri. A mi putnici onako negdje iz daljine, kad stanemo odmoriti od vožnje do svojih gradova, još uvijek s usana ne skidamo stih “Lijepo je doć’ u svoju carsiju, ko pobjednik se vratiti, s ljudima znati kafu popiti, jer ne možes sam živjeti, emotivan je Željko.
Bila je priča o 30. godišnjici mature…
Derventa Cafe
Svaka Vam cast