Zbirka poezije “Crvene cipele na kiši” autorke Aleksandre Marilović promovisana je u muzičkom paviljonu “Staklenac” u Banjaluci.
Zbirka je podijeljena u četiri poglavlja i zaokružene je strukture, što znači da počinje pjesmom “Bodežni krevet”, koja je moleban za nemirne duše umjetnika, a završava odjavnom “Posljednje pismo proljeću”.
– Na početku imamo pjesmu koja se javlja u vidu molitve. Sjećate se sigurno kroz književnost i kroz našu istoriju kako je uvijek počinjalo jedno književno djelo invokacijom i obraćanjem umjetnika nekoj višoj sili. To se pojavljuje od antike, kao u “Ilijadi” onaj stih na početku “gnjev mi pjevaj, boginjo” pa sve do skorijih književnih djela, kazala je Marilovićeva za Glas Srpske.
Pjesnikinja je objasnila i sam naziv zbirke.
– Bitan je kontrast koji čini crvena boja naspram sivila kišnog dana. Kada razmišljam o svome djetinjstvu, prvo čega se sjećam su boje. Sve sam doživljavala u bojama. Što se tiče knjige, možete da očekujete nešto poezije i bijeg crvenim cipelicama od svakodnevice u moju maštu, rekla je Marilovićeva.
Osnivač izdavačke kuće “Imprimatur” Boris Maksimović je rekao da mu je bila čast da baš oni izdaju ovu zbirku.
– Izuzetno mi je drago da smo izdali ovu zbirku, ne samo zato što je ovo jedna sjajna knjiga, već i zato što Aleksandru znam više od deset godina. Pratim Aleksandru od njene prve knjige. Kada je poslala ovaj rukopis prošle godine, odlučili smo da ćemo ga uvrstiti u naš program za drugu polovinu godine. Meni se to što ona piše izuzetno dopada, ima čitav niz razloga, ali najviše zbog toga na koji način ona uspijeva da utka folklorne motive iz srpske književnosti i istorije u poeziju, objasnio je Maksimović.
