U narednom periodu čitaocima donosimo novu zanimljivu rubriku. Naši sugrađani preporučivaće vam tri najbolje knjige koje su pročitali, muzički bend ili album koji vole da slušaju, te film koji je ostavio poseban utisak na njih. Nadamo se da ćete uživati!
Fadil Pelesić spada u red ljudi koji su dali značajan doprinos razvoju kulturno-umjetničkog života u Derventi. U amaterskom kulturno-umjetničkom radu je već više od 50 godina. Osnivač je Pionirskog kulturnog kutka, IMIC „Zajedno“ u Derventi i manifestacija „Derventsko srce“ i Veče duhovne muzike. Bio je dugogodišnji član Amaterskog pozorišta i više horova koji su djelovali u našem gradu, kao i predsjednik Duvačkog orkestra „Radnik“,Turističkog društva Derventa i slično. Dobitnik je zlatne i bronzane medalje Saveza kulturno-umjetničkih društava BiH, Srebrne povelje Opštinske organizacije SSRN Derventa, dva priznanja IMIC „Zajedno“ BiH i Udruženja mješovitih brakova iz Zenice, te Saveza udruženja „Josip Broz Tito“ Hrvatske.
LITERATURA
1 – “Zaustavimo vrijeme”, Fadil i Milica Pelesić
Dervenćanima, oni koji to jesu, ali i onima koji to žele da budu, preporučio bih knjigu koji smo priredili moja supruga Milica i ja „Zaustavimo vrijeme“ (2017) jer ona je na određen način obrazac kakav bi ovaj grad u kome živimo trebao da bude. To je zbirka tekstova koje su napisala najbolja derventska pera ili ljudi koji su pisali o ovom gradu.
2 – „Dnevnik sjećanja“, Abas Arslanagić
Abas Arslanagić, koji je proglašavan i za najboljeg rukometaša svijeta, napisao je knjigu „DNEVNIK SJEĆANJA“ (2018) koja ostavlja neizbrisiv trag o ljudima koji su gradili Derventu, ali koji su ostali da žive kroz zapise u knjigama ove vrste.To je jedno toplo sjećanje na period izgradnje Dervente u Jugoslaviji, ljude koji su bili nosioci privrednog, političkog, sportskog i kulturnog života, period siromaštva i ljubavi, ali i vrijeme u kome su ljudi živjeli zajedno ne pitajući druge ko su i u šta vjeruju. Jer, Derventa je bila jedna porodica.
3 – „Derventskim korzom“, Damir Delić
Ovoj trilogiji treba pridodati (ili bih pridodao) knjigu Damira Delića „Derventskim korzom“, jer nas ona, kako kaže recenzent knjige Nikola Rašić, kao vremeplov vraća u vrijeme u kome je privilegija bilo živjeti u Derventi centru privrede, školstva, zdravstva, kulture i sporta. Knjiga je sastavljena od devedesetak kratkih priča o ljudima i događajima, ali i četrdesetak poetskih nadahnuća čovjeka čijim venama teče Ukrina, u kosi ćarlija vjetar sa Babinog Brda, a u duši gori ljubav za gradom i Harmanom na kome je odrastao. Ove tri knjige „žive“ na svim kontinentima svijeta, jer su one, na određen način, najbolja poveznica Dervenćana sa njihovom prošlošću.
MUZIKA – Kićo Slabinac. Pripadam generaciji koja ima nesreću da živi u vremenu u kome su više umire nego što se rađa i pjesma „Otiš’o je moj otac polako“ Kiće Slabinca, koja govori da svaki gubitak najdražih ostavlja naše živote praznijim i siromašnijim. Odrastao sam u vremenu u kome je materijalizam zvanično ima prednost nad duhovnim. Danas živimo zvanično u vremenu „duhovnog obogaćivanja“, ali svi polomiše noge trčeći za materijalnim. Samo nas gubici najdražih, na trenutak podsjete da treba zastati i preispitati se. Nekada je bila popularna izvorna pjesma „Kuda žuriš,čovječe,prokleti“.
FILM – „Imitacija života“ (Imitation of Life 1959) govori o djevojci koja se stidi svoje majke, jer je ona rođena iz ljubavi crnca i bijelca. Pošto želi da uživa blagodeti bijelog svijeta, ona prikriva svoje porijeklo do smrti svoje majke i tek tada shvati pogubnost politike odricanja imena i vlastitog korijena. Ovaj film bi trebalo da pogledaju prvenstveno oni naši sugrađani, koji zbog aktuelne politike prikivaju vlastite korijene ili čak mijenjaju imena i vjeru kako bi u životu iskoristili neke pogodnosti. To me podsjeti na staru izreku: “Kojoj ovci njeno runo smeta, tu nema ni ovce ni runa“. Ni ljudstva.
Derventa Cafe
